Olimpove priče

Započeo Olimp, 14 Septembar 2010, 17:55:22

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Hemingway

sve je moguce .. :takoje:
:clap2: :clap2: :clap2: :clap2: :clap2: za slike i tekst .. :ok: smiley033
,,Starac i more"
,,Dunav mi u Venama "
"Zamislite koja bi tisina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome sto znaju." - Karel Capek

sm7

Kakav si ti car...to nema nigdje.. :ok:
There are no great fishermen, only great fish.

Olimp

Noć kraj vode


     
     Voda nas smiruje, udahnjuje energiju, cini nas opuštenima i jaca nam dušu. Osjecamo se uz nju ležerni i romanticni. Voda nam je neophodna i za život. Mnogi jedva da registriraju svoje prisustvo uz vodu, mnogi se vode boje i imaju veliki respekt prema njoj, a mnogi uživaju u svakom trenutku uz vodu, bio dan ili noc. Pogotovo nocu kada dnevna pjesma ptica utihne, kada sunceva toplina postane ugodna, kada se žablji kreket razliježe uz vodu, kada lagani povjetarac cešlja vrhove drveca...




     Nocu i voda nekako postaje drugacija, nekako kao da tiše tece, kao da se pretvara u ulje. Nocu kao da je toplija nego danju. Njen mir povremeno narušavaju ribe iskocivši u srak uz glasan buckaj pri padu u vodu. Buckanje riba po noci ima  poseban car. Povremeno se cuje kao da daje znakove da i u utišaloj vodi ima života...

     Koliko vi volite biti uz vodu noci. Da li vas snaži ili vas zastrašuje ili ste sretni i romanticni uz nju? Da li osluškujete "nocni život" uz vodu, da li vas odsjaj od vode  vedroga neba osutoga zvijezdama smiruje, nadahnjuje, ulijeva vam snagu? Slušate li gromoglasne krekete žaba koji dopiru iz gustiša do vas? Cujete li ih kako se nadglasavaju u kreketu?

     Meni je po noci prelijepo uz vodu, pogotovu ako se nalazim dalje od naselja, ako je oko mene mir i tišina koju remete zvukovi noci karakteristicni za život vode i obale. A pogledi nocu prema vodi. Prelijepi su.  Ovakvi pogledi me osnažuju..




smiley033  smiley015  smiley236
Čovjek se prima prema odijelu koje nosi, a ispraća prema duhu koji je pokazao

Goachild

Ujutru uz prvu kafu otvorim ovu temu i uživam...

Olimp

                                             Rastoke



Rastoke su malo naselje nadomak Slunja u Republici Hrvatskoj.








Ime mjesta nam govori da se tu nešto rastace. Rastace se rijeka Slunjcica koja se preko sedrenih stijena ulijeva u rijeku Koranu.











Pri tome u  Rastokima stvara mnoštvo malih jezera, brzaka i slapova od kojih su najpoznatiji Buk, Hrvoje i Vilina kosa, a u rupama rastocke sedre žive i vidre koje su se vratile nakon dužeg izbivanja. Saznah i da ih ima mnogo iako, nažalost, ni jednu nisam vidio.











smiley015

Spojene poruke: 24 Septembar 2010, 17:16:41


Sedra ja  šupljikavi kamen vapnenac koji se stvara na podnožju slapova rijeka a izvrstan je gradevni materijal.









Rastoke su predvorje Plitvickih jezera pa ih zbog toga neki zovu još i male Plitvice. Od samih Plitvickih jezera udaljene su oko 33 km.










. Rastoke su poznate po takozvanim mlinicama - žlicarama koje pokrece snaga protoka vode rijeke Slunjcice. Gradene su tako da se u njima za meljavu koristi nekoliko mlinskih kamena za razne vrste žitarica, a uz njih nalazimo i takozvane koševe koji su služili za ispiranje vunenih predmeta i pranje rublja tako da ih možemo nazvati i prvobitnim veš mašinama.










Prva mlinica datira još iz 17. stoljeca, a prepostavlja se i ranije dok je najveci broj nastambi sagraden krajem 19. st. i pocetkom 20. i to od drveta i sedre.










smiley015

Spojene poruke: 24 Septembar 2010, 18:18:07



Mnogi slapovi su dobili imena po vlasnicima mlinica. Još davne 1860. godine jezikoslovac i putopisac Adolf Veber Tkalcevic Rastoke opisuje kao neopisivu milinu prizora i poziva putnike namjernike da dodu, vide i da se dive, a jedan od slapova opisuje kao ogroman crijep sa velikim cvjetnim uzorkom, dok drugi naziva ogromnom rimskom fontanom.









Zbog ovakve skladnosti graditeljske, povijesne i etnografske baštine Rastoke su 1969. godine uvršetne u Registar nepokretnih spomenika kulture pri Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu.








Danas je turisticka aktivnost Rastoka oživljena tako da nalazimo mogucnost smještaja, posjete mlinicama, ugostiteljsku ponudu, likovnu koloniju u lipnju, auto-kamp, i drugo, a Slunjcica obiluje prvorazrednom autohtonom pastrvom pa ce se u lokalnom restoranu poslužuje netom uhvacena iz brzaka.







Poznat je i rastocki domaci beskvasni kruh koji se radi od nekoliko vrsta žitarice i ima visoku prehrambenu vrijednost.





Nizvodno od Rastoka tece rijeka Korana u prekrasnom kanjonu koji se vrlo lijepo vidi sa ceste.





Ako vas put navede ovim predjelom, obavezno zastanite, pogledajte Rastoke sa ceste, zatim se spustite u njih prešavši pješacki most, prošecite, zagledajte i fotografirajte prizore koje cete vidjeti i obavezno u kaficu napravljenom u jednoj vodenici popijte pivicu, hladnu, svjetlu...







     ... za ovu pricicu i fotografije u njoj.

smiley033 smiley015 smiley236
Čovjek se prima prema odijelu koje nosi, a ispraća prema duhu koji je pokazao

Hemingway

Olimp .. :clap2: :clap2: :clap2: :clap2: :clap2: :clap2: :ok: :ok: smiley033
svaki put ..uzitak ...a slike nagon i zelju stvaraju za posjetiti ta mjesta sto nam opisujes i docaravas ..duuuuboki naklon  smiley033  :ok:
,,Starac i more"
,,Dunav mi u Venama "
"Zamislite koja bi tisina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome sto znaju." - Karel Capek

Olimp

                
       
          Moja prva duža plovidba


    Da bi se poduzela duža putovanja, pogotovo višednevna, potrebno je odredeno iskustvo i znanje o svemu šta se na putu može pokazati kao potrebno i neophodno da put bude uživanje, a ne mora koja ce ostaviti negativne posljedice na putnika. Pogotovo ako taj put ide rijecnim tokom u kanuu pokretanim vlastitom snagom veslima.

    Na startu je nekoliko osnovnih nepoznanice:

- koliko je dug put i kakva je rijecna matica na putu.
- ima li nekakvih vecih prepreka i kojih
- koliko vremena bi put trebao trajati
- koliko trebamo tekucine i hrane na putu
- kakvu zaštitnu opremu za zaštitu od nevremena je najbolje imati

   Najcešce do odgovora na ova i druga pitanja dolazimo u razmjeni iskustava sa osobama koje su išle na takve puteve.
Ali meni je sve to bilo nepoznato kada sam se "prihvatio vesla", a nikoga nisam poznavao tko ide više od nekoliko kilometara na rijeci.

    Trebali su mi odgovori na osnovne nepoznanice, jer sam se pripremao na duža višednevna putovanja. Jedini nacin da dodem do odgovora je da krenem niz rijeku na duži jednodenevni izlet i sam spoznam šta trebam. I krenuh rijekom Savom relaciju Zagreb - Sisak.

    Ponio sam 5 litara vode, nešta hrane i vrlo toploga julskog dana krenuh od  slapa kod toplane u Zagrebu na put. Pocetak je u 07.30.sati. Put sam smatrao da nije toliko dug jer cestom "okolo" ima oko 55 km.

    Veslajuci prodoh ispod željeznickog mosta, pa nakon nekoliko kilometara i ispod "Domovinskog mosta" koji je tada bio do pola izgraden. Put kao iz bajke.











    Potom dodoh i do mosta zagrebacke cestovne obilaznice. Prolaskom ispod njega pocinje "divljina", odnosno više nisam u gradu. Da sam van grada odmah mi to i labudovi signaliziraju. Ali i udoh u zonu gdje se cijela gradska kanalizacija ulijeva u rijeku. Za ovako topla dana i uz nizak vodostaj rijeke obilje vrlo neugodnoga mirisa koji ce me pratiti još preko 40 km.













smiley015

Spojene poruke: 25 Septembar 2010, 13:56:48




    Nailazim i na prve rijecne brodove i cudim se da su doplovili tako blizo Zagreba . Ostavljeni su i napušteni, ali su ipak brodovi. Prolazim i pored prve skele kojom se vrši prevoz ljudi i vozila sa jedne na drugu stranu rijeke. Put postaje sve ljepši. Još samo da smrad rijeke nije tako intenzivan bilo bi vrlo ugodno. Dan postaje sve topliji..















    Uplovih u podrucje gdje rijeka pocinje krckati, kao da kuha. Mnogobrojni mjehurici zraka izlaze iz vode na sve strane. Izgleda da sam naišao na podrucje gdje pocinje fermentacija gradskih fekalija ispuštenih u rijeku. Nailazim i na prve uginule ribe, ne male vec dobre komade, što bi rekli "porcijaše". Vjerojatno je riba uginula zbog nedostatka kisika u vodi koja jako fermentira. Prolazim i pored druge skele, gdje sam oko 12.30 zastao i rucao ponešenu hranu. Nekako mi se voda sve više troši. Potrošio sam je oko pola, a znam da nisam na pola puta.














    "Vodeni put" me vodi dalje. Prolazim pored još jedne skele, a poslije ulazim u Martinjsku Vas. Viseci most za prelazak pješaka i vozila izdaleka veoma impozantno djeluje. Odolio sam i želji da pristanem i odem na pivce iz razloga jer je ovo testna vožnja i mora proci "pod opterecenjem". Prolazim pored još jedne skele i guram naprijed. Sunce polako polazi prema zapadu.
















    Nakon više neuspjelih pokušaja konacno mi je uspjelo da snimim sivu caplju na grani. Naime kada bi me vidjele iz daljine odmah bi se dale u let ne cekavši da im pridem bliže. Ovu je vjerojatno smiraj dana malo ulijenio tako da sam je uspio slikati. a onda razocarenje. Nestalo mi vode, ni vina nema, nikakve tekucine, a Sisak je daleko. Kafana pored rijeke u Martinjskoj Vesi sve više mi dolazi pred oci. Ubrzavam zaveslaje da me ne bi noc na rijeci uhvatila. Grabim kao kakav brod lopatar na Missuriju. Pomalo i sunce zalazi i sumrak se javlja kada dolazim kod Galgovackog mosta. Kilometar iza njega izlazim iz rijeke.













    I na kraju rezime: Krenuo sam u 7.30 sati, veslao do 12.30, a onda rucao i u 14.00 nastavio dalje. Došao na cilj u 20.45. sati. Ukupno veslao 11.45 sati, a kasnije sam došao do podatka da sam preveslao 114 km,

    Popio 5 l vode, 1 l crnog vina i na cilj došao jako, jako žedan (da sam imao još 2 litre vode bilo bi mi taman dosta). Hrane nije puno konzumirano.

     Dan vrlo vruc, jedan od najtoplijih u toj godini. Kao najkorisnija stvar namece se prozracna odjeca za zaštitu od sunca kao i slamnati šešir. Za prvu ruku dovoljno podataka da se može planirati duže višednevno putovanje....


smiley033 smiley015 smiley236
Čovjek se prima prema odijelu koje nosi, a ispraća prema duhu koji je pokazao

darko031

Olimp , priče su odlične :tongue: :ok:
tko rano rani , cijeli dan je umoran

pikeman

Jedna za vernog pratioca.  smiley033



Olimp

                  Podstanar jednoga miša




    Ploveći doživljavate svakojake zgode i nezgode. Ružne stvari gledamo što prije zaboraviti, a lijepima liječimo dušu podsjećajući se na njih.

    U normalnom životu većina mladih ljudi koji su sa sela došli u grad bili su podstanari. Iz toga vremena sjećaju se raznih ugodnih i neugodnih situacija, besparice, loših stanodavaca i sl. pa znaju šta je podstanarstvo.

   A podstanar kod jednoga običnog poljskoga miša rijetko je tko bio. Rijetko tko, ali ja sam ipak to uspio, doduše samo na jednu noć.






    U ljeto 2004. godine pustio sam se vrlo nabujalom Murom, od Podturena, uplovio u Dravu koja je još nabujanija bila i uputio se do Osijeka. Prvi puta plovim na nekoliko dana. Sa sobom imam i onoga što trebam, a najviše onoga šta ne trebam. Ali znaj ti šta ti sve treba, ipak je prvi put.

    Kraj drugoga dana ističe mi nedaleko mjesta Budakovac sa hrvatske strane rijeke. Odmjeravam obalu i tražim gdje bih mogao prvo pristati, a zatim i podići šator.S druge strane je Mađarska i tamo ne smijem. Ploveći tako spazim jednu daščaru, kolibu malu, sa pristaništem, napuštenu. Pristanem uz pristanište, pogledam okolo i po travi vidim da tu nije već duže vremana nitko bio. Otvorim vrata a unutra mali ležaj, polica koja služi kao stol, mala peć i panj za sjedenje. Sve skupa u 2X2 metra. Raskoš za mene. Tim prije što mi tranzistor alarmira pogoršanje vremena.





     "Uselio" sam se u unutrašnjost, pripravio i pojeo večeru, propravio ležaj i duboko u noć zurio u rijeku osluškujući "riječni mir", a onda pošao spavati.





    Ujutro u sam osvit probude me šumovi na stolu. Polagano otvorim oči i imam šta vidjeti. Na stolu se šepuri poljski miš. Malo se pomaknem a on me pogleda i skoči sa stola u rupu koja je bila ispod. Vidim da sam tu stranac, a on domaćin. Dao mi je nesebično na raspolaganje krov nad glavom i zaštitu od mogućeg nevremena (nije ga srećom bilo, otišlo noću negdje dalje). Ujutro došao da se upoznamo i da naplati noćenje. Pošteno. Koristio njegov dom pa mora to i da platim.
To sam i učinio. Podjelili smo prvo kruh zajedno, a onda sam mu ostavio i dobro parče slanine. Onako da zamasti brkove.





    Nakon doručka spakovao sam se i otplovio dalje, Moga domaćina nije bilo da se oprostimo. Od tada ga nisam vidio, ali ga se uvijek sjetim kada gledam ove stare fotografije...




smiley033 smiley015 smiley236
Čovjek se prima prema odijelu koje nosi, a ispraća prema duhu koji je pokazao

Olovo

tacno mi dodje da uzmem kanuu i da otplovim


Odo krečit šljive.

josip

Čitajući tvoje priće stvarno dođe čovijeku da sijedne u kanu i otplovi,istina ima stvarno lijepih predjela.I tvojih predivnih slika a i siječanja koje prenosiš HVALA!!!!
pozdrav iz osijeka

Olimp

                      Potočić maleni 2



  Kada vas umori širina rijeke,  buka koja nekada vlada na rijeci, sunce koje zna da nemilosrdno prži, kada ste možda ljuti sam na sebe, uzmite camcic i krenite u skrivene potoke, možda vas iznenade prizori koje ce te vidjeti. Za to vam ne trebaju mocni motori, veliki brodovi... Malim camcicem na veslo doživjeti cete prelijepe prizore, uci u svijet bajke i kao opcinjeni ici polako naprijed u tišini prirode koja vas okružuje.

     Ali nemojte pri tome biti oholi, ne dirajte prirodu, nemojte je zagadivati, ne ostavljajte iza sebe ništa, jer ce vas priroda iduci puta docekati još ljepša i podatnija. Ukažite i drugima da cuvaju prirodu, da je paze, da  se prema njoj odnose bolje nego sami prema sebi.

    Dok to ne uradite podite sa mnom, pozvani ste. Pozovite i svoje bližnje neka podu ...














     Uploviti cemo iz rijeke Kupe izmedu mjesta Lijevo Sredicko i Lijevi Štefanki u rijecicu Kravaršcica i poci laganice uzvodno njome.













smiley015

Spojene poruke: 26 Septembar 2010, 12:43:57


     Malo tko ide dalje rijecicom od maloga pristaništa gdje lokalni stanovnici vežu svoje camce. Cak ni njih ne zanima šta ima dalje. Što idemo dalje rijecica je sve ljepša...














     Strme obale rijecice ne dozvoljavaju ulazak i izlazak iz nje svuda gdje bi mi to željeli. Pa cak nam i rijecica ne želi pokazati sve svoje ljepote. U jednom trenutku preprekom u svojem koritu prijeci daljnju plovidbu naprijed.





     Drugo nam ne preostaje nego da zastanemo, popijemo pivcu koju uvijek moramo imati uza sebe, pa lagano niz rijecicu vratimo se u rijeku Kupu. Sam ulazak u Kupu je prelijep...








smiley015

Spojene poruke: 26 Septembar 2010, 13:45:03


     ...kao i daljnja plovidba Kupom.





     Drago mi je ako vam se ovo putovanje sa mnom svidjelo. U buducim vremenim ploviti cemo još mnogo i vrlo lijepih trenutaka doživjeti zajedno...


smiley033 smiley015 smiley236
Čovjek se prima prema odijelu koje nosi, a ispraća prema duhu koji je pokazao

Perisha09

Hvala na predivnom putovanju  smiley236

sm7

Uzivao sam citajuci kao i uvijek.. :tongue:
There are no great fishermen, only great fish.

Teme sličnog naslova (1)

31790

Odgovora: 849
Pregleda: 148898