Svi članovi ovog foruma imaju ista prava te stoga niko ne može zahtevati poseban deo foruma za svoje postove i teme.

Ovaj forum je prevashodno namenjen temama o ribolovu. Tvoje priče su vezane za prirodu, ne direktno za ribolov.

Niko te ne sprečava da priče postavljaš i dalje u ovoj temi.

Olimpe,uz poštovanje prema trudu i vremenu koje si potrošio na ove priče imam potrebu da te zamolim da nastaviš.ja sam pregledao možda i sve  i ne smeta mi ovaj način prezentacije.mislim da prema komentarima vukova možeš zaključiti da
mnogima znači pogledati druge krajolike na koje verovatno nikada neće otići.možda su i bli ali je ovo viđeno drugačijim očima i mislim da vredi !!!  

priče su odlične , olimpe , bilo bi mi žao kao i većini vukova da nam uskratiš priče koje su ( bar meni ) jako interesantne

I meni je nekad nezgodno što listamo kontra, odozdo na gore, pa kad hoćeš nešto duže pročitati iz početka, moraš otići gore, pa kad pročitaš opet se vraćaš.........ali to je stvar navike, sad mi je svejedno.
Postavljaj svoju temu i dalje, zbog onih vjernih čitalaca, a među njima sam i ja

i ja sam jedan od tih prijatelju ..pisi dalje ..

Olimpe tema ti je posećena i pre svega veoma je zanimljiva.
Mislim da je bezveze da zahtevaš od vlasnika foruma  svašta-nešto.
Radi ono što najbolje znaš, prenesi nam svoja putešestvija kao i do sad uz tekstove naravno ilustrovano da možemo uz kaficu da uživamo. 

Zasto je bezveze ako bi njemu koitsilo koji se najvise trudi?
Samim tim bi pogodovalo i nama koji to citamo?

Moja odluka je konačna i neće se menjati. Ako ti dosadašnja praksa neodgovara možeš pokrenuti svoj blog: www.blogger.com/ .
Google nudi besplatan, potrebno ga je samo pokrenuti, po postavljanju priče na blog možeš ostaviti link ka novom tekstu u ovoj temi.

jedna od ljepsih tema, doista uzivam citajuci i gledajuci, no pravila su za sve ista i nema odstupanja, nadam se da ce se kolega Olimp uspjeti prilagoditi 

olimpe prilagodi se price su 

Pravila su pravila i moramo svi da ih poštujemo, a molio bih te Olimpe da ne prekidaš sa pisanjem ovde, ima mnogo nas koji uživamo u tvojim pričama punim pozitivne energije, lepe prirode i zanimljivih događaja, što je sve ređe u ovo nenormalno vreme.

Olimp već ima sopstveni forum na kome je sve to složeno i sortirano da bude pregledno, mislim da mu ne treba mu još jedno takvo mesto. Objavljivanje na ovom i drugih forumima ustvari treba da bude svojevrsna "reklama" za njegov sajt/forum. Nek fino u potpis stavi link do tog sajta i svi zadovoljni.

p.s. Inače, takva forma pisanja je pre za neki blog, nego forum, no dobro... 

               Olimpov put




    Djete sam Slavonske ravnice iz koje potekoh i  u njoj provedoh djetinjstvo.





    Ravnice preko koje puca široki pogled na sve strane, ravnice koja se stapa sa oblacima u daljini, koju na horizontu omeduju šume gubeci se u prostranstvu.





    Uvijek sam imao širok pogled, lijepi pregled situacije i okoline, uvijek sam gledao neometano u daljinu diveci se videnom prostranstvu, skladu prirode, povezanosti naizgled nepovezanih djelova jedne cjeline.





    Širina me opcinjavala, davala mi osjecaj potpune slobode, na nju sam se navikao, u njoj odrastao, odrasla je i ona u meni.





     Širina me cinila sretnim, jer prostranstvo u kojem sam se nalazio bilo je veliko, rekao bih beskonacno, a imao sam osjecaj da je moje, da samo meni pripada.





     Što bi mi pogled dalje dopirao u daljinu, sve vece mi je bilo prostranstvo, sve sam se osjecao jaci, bogatiji, srecniji.





    Vrijeme bi se gubilo u tim širinama, brige i obaveze rasplinjavale su se u najtežim trenucima samim pogledom na širinu oko mene, na njene cari, njenu snagu.





    A širine imaju i te kakvu snagu, mada pitomo i privlacno izgledaju. Onako široke djeluju mazno, romanticno, umiljato. Prema njima se mora biti oprezan. Kada najbezazlenije izgledaju tada mogu biti i najopasnije.

---

Spojene poruke: Wed Dec  8 16:45:18 2010

---

    I ne samo najopasnije nego i pogibeljne, dezorjentirajuce. Tada im se treba diviti, ali i oprezno postupati sa njima, ne uplitati se u njihov sklad, ne provocirati ih, respektirati ih i uvažavati kao nešta što je mocnije nego li izgleda. Mocnije od nas samih.





    Treba imati u vidu da je uvijek nešta na kraju toga prostranstva, nešta što nam se može svidjeti, ali i nešta što ce nas gorko razocarati.





    Na te i takve širine sam navikao, odrastao u njima, primio ih i zarobio u svojemu srcu. Koristio njihovu snagu kao svoju, njihovu ljepotu kao svoju, njihovu cvrstinu kao svoju.






    Nikada se zbog toga sklad njihov i život moj nisu sukobljavali. Nikada nisam pogubno osjecao moc i velicinu prostranstva. Nikada se do sada ne zavadismo. Nikada i necemo biti u svadi.





    Ponekada su me tjerale da balansiram, da hvatam ravnotežu, da se cvrsto uprem svemu što je prostranstvom prolazilo. Da pronadem svoj stav, cvrsto se opredjelim za svoj put, istrajem na njemu u uvjerenju da sam odabrao pravi put izmedu mnogih koji bijahu ispred mene.





    Niti tmurni oblaci na putu ispred nisu me pokolebali niti me odvratili od zacrtanoga puta. Išao sam putem koji sam odabrao. Išao sam svojim putem.





    Cesto nisam vidio kraj puta, ali sam znao gdje je i šta me ceka na kraju.





    Put mi se znao suziti toliko da se jedva prolazilo kroz prolaz što je ostao. Ali sam prošao i to ne kroz jedan vec tko zna koliko je suženja na mojemu putu do sada bilo.

---

Spojene poruke: Wed Dec  8 16:45:58 2010

---

    Niti površina kojom sam krocio nije uvijek bila ravna i lako prolazna. Koristio sam njene nepravilnosti kao prednost za sebe, kao pomagala iako su drugacije izgledale.





    Slaba preglednost na djelovima puta nije me odvracala da ne hodam njime ili da skrecem sa njega. Uvijek me neka svijetlost vodilja vodila naprijed.





    Put kojim me sudbina uputila, ja ga izabrao i hodim njime, pomalo je pod mojom kontrolom. Kako godine prolaze sve više mogu birati povoljniji smjer za ici naprijed, sve mi je lakše kretati se prema naprijed, sve više uživam u njemu.





    To ne znaci i da je ravan, da na njemu ne susrecem teškoce, da sam pošteden napora na njemu. Naprotiv.





    Naporan je i pun iskušenja, nepredvidljivih situacija, pun ovakvih i onakvih ljudi.






    Ali i prožet lijepim trenucima, uživanjima i odmorima.





    Važno je samo znati svoj put, kontrolirano ici njime prema svojemu svjetlu i ne dozvoliti nikome da me sa njega skrene.

---

Spojene poruke: Wed Dec  8 16:46:42 2010

---

    I u tami, mraku, lošoj vidljivosti, vidjeti svoje svjetlo ispred sebe.





    Uci u tunel proci njime znajuci da nije beskonacan, da i on ma koliko dug ...





     ... ima svoj kraj koji je kraci od mojega puta kojim hodim.





    Na putu stjecati prijatelje, pomagati ih i koristiti njihovu pomoc. Nikada nisam prijatelje zanemarivao, ostavljao, napuštao. I kada bi nam se putevi razilazili znao sam da cemo se kada tada ponovo susresti i da cemo se radovati našim susretima. Uvijek su se mene mogli pouzdati, a i ja sam se pouzdao u njih ...





    Jer usponom na jedan vrh, savladivanjem jednih prepreka, puno je lakše ako imaš dobre i pouzdane prijatelje. Sa uspjehom ...





    ... dolazi vrijeme uživanja.






    I zato ne dozvoljavam nikome da mi ukine moju širinu iz koje poticem, moje prostranstvo, moju snagu i veselje. Stoga odoh ja svojim putem dalje, a kada nam se putevi opet susretnu radovati cemo se tom susretu ...






             

predivno .. hvala na nastavku ..

Stvarno su lepe slike a i proroda i jako mi je drago sto imamo takvog coveka ovde sa takvim strpljenjem da ih pravi,postavlja i prezentuje nama,ali ipak nisam za sistem daj mi povlactice,jer bi kasnije ispalo da svako moze da trazi sta mu je volja,vise mi se svidja ovako ,svako zna svoje mesto i svi uzivamo.
Cast izuzecima koji to sami zasluze da budu unapredjeni.