O pecarošima - kako nas drugi vide

Započeo Colonelo, 07 Decembar 2009, 22:05:16

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Colonelo

Preuzeto iz nedeljnika "Vreme":

"Pecanje"
Mihal Ramač

Stari Sloveni behu vrli ratnici, pijanice i – ribolovci. Onim njihovim potomcima koji ne vole kavgu i nemaju para za kafanu, pecanje ostaje jedina prilika za negovanje svetlih tradicija. Reč je o jeftinoj, svakom dostupnoj razbibrizi, koju pravi pecaroši pretvaraju u vrhunsku umetnost.
Da bi se narugao paklu svakodnevice, ribolovcu je dovoljna trska, nekoliko metara najlona, jedna udica, parče hleba ili glista i, za svaki slučaj, verovanje u čuda. Naravno, poželjnije je da umesto bare bude kanal ili reka, umesto trske nekoliko pristojnih štapova sa odgovarajućim mašinicama, pa i kakvo-takvo plovilo. I uz najbolji pribor i opremu valja posedovati dosta strpljenja, iliti sklonosti ka samozavaravanju i samomučenju.

Na pecanje se ide kad se ima vremena. Dakle, valja biti penzioner, intelektualac ili slični besposličar, ili se nalaziti na prinudnom odmoru. Pecaroš koji drži do sebe izlazi samo kada solunarne tablice, vremenska prognoza i izveštaj o vodostanju obećavaju dobar ulov. Rečju – bilo kada. Prethodno se pripreme mamci. Bez obzira da li se radi o najobičnijim glistama, pijavicama, durbocima, rovcima, crvićima, štampajzerima, noklama, kuvanom kukuruzu, mladom grašku ili sličnim đakonijama, u pitanju je najstroža tajna. Zna je svaki ribolovac i ne odaje je nikom ni za živu glavu. Naime, svaki poseduje onaj tanani osećaj za miris, ukus, boju, izgled i veličinu onoga što je u datom trenutku neodoljivo i za najoprezniju ribu.

Sledeća tajna je mesto za pecanje. Niko živ ne sme da sazna da je mesto koje ste odabrali najbolje na svetu, a ni vi sami ne smete verovati da ste na tom mestu zato što su druga već zauzeta, ili zato što tamo nikad niste upecali ništa. Kao što nećete ni ovde.

Nekad je bilo važno bežati od civilizacije. Danas baš i nije. Čim čovek potraži pravu divljinu, nabasa na vojsku koja ukopava topove, ili na milicijsku patrolu i njeno maštovito pitanje zašto ste se upravo sada zatekli na ovom mestu. U gorem slučaju pojavljuju se dobrovoljci sa gliserom koji umesto udica zabacuju kašikare.

Kad su sve prepreke savladane, dolazi ono pravo. Razmrsite najlone, ustanovite šta ste sve zaboravili, izgubite živce i smireno počinjete. Prokleta riba, po običaju, ni da pipne, iako ste upravo ovde nekad vadili kapitalne primerke. Pošto ne grize, prisećate se onog lanjskog šarana koga ste zamarali više od sat vremena dok nije odlučio da prekine najlon. Ili onog preklanjskog soma što vam zamalo nije iščupao štap iz ruku pre nego što se zavukao pod vrbu. Nov novcat najlon, osamdesetka, pukao je kao od šale! Pa se sećate silnih smuđeva koje ste namlatili tamo preko one jeseni. Pa štuketina koje su išle kao lude. Pa meleza kojiam ste hranili maltene celu zgradu. Pa onog tolstolobika što je iskakao na metar iznad vode. Pošto u blizni nije bilo panjeva i grana, krenuo je u trsku i – zna se. Pa evocirate uspomene na sve mrene i kečige i onu jednu jegulju. O beloj ribi, dakako, ne vredi ni pričati, toga je uvek bilo kao pleve. Posle nabrajate izuzetke: kada je šarančina došla na kedera, somina na kačkavalj, štuka na glistu...

Pošto se završi s vlastitim dogodovštinama, bar onim vrednim pomena, na redu su tuđe. Ništa manje uzbudljive, uostalom, bez obzira da li ste lično videli ili lično čuli od očevica koji nije imao razloga da laže. Opisivanje tuđih doživljaja je u neku ruku lakše, jer se svaki put može stručno objasniti gde je dotični pogrešio. Naime, ili je previše otpustio najlon, ili je, smotanko, vukao kao blesav. Vama se to, kao iskusnom ribolovcu, nikad ne bi desilo. Neko, naprosto, ima ono nešto što ga čini izuzetnim, a većina njih su prostaci kojima bi trebalo zabraniti da plaše ribu i nerviraju prave majstore.

Bez obzira na prognoze, gotovo svako pecanje mora da upropasti provala oblaka, neočekivani vetar, naglo zahlađenje, ili nepodnošljiva zapara. Ako ni to, onda promena pritiska koju riba oseti dan ranije. U krajnjoj liniji, za sve je kriv Černobilj. Ako se sve to ima u vidu, pravo je čudo da još uopšte ima nešto u toj smrdljivoj vodi. A nekad... Eh...

Srećom, postoje ribolovačke priče. Kad plovak zatitra, krene u stranu pa potone, kad se štap naglo savije sve do vode, kad povuče iz sve snage a vi oštro kontrirate – onda ste car. Ko to shvati, taj je ispekao zanat i ništa ga ne može odvratiti da sutradan pokuša ponovo.

Ako već ne može živeti od pecanja, čovek može da živi za pecanje. I u najmračnijim vremenima čovek koji peca je slobodan čovek. S pravom da cele zime sanja, a celo proleće, leto i jesen čeka ribu svog života.
Bolje je ziveti sam nego sa budalama

Damir

Ako već ne može živeti od pecanja, čovek može da živi za pecanje. I u najmračnijim vremenima čovek koji peca je slobodan čovek. S pravom da cele zime sanja, a celo proleće, leto i jesen čeka ribu svog života.

ovaj dio mi se najviše sviđa
Dunav  Dunav  Dunav Dunav Dunav Dunav

josip

Super tema, priča je prava a bogami i istinita bar za neke od nas.Neki čekaju a neki dočekju.Ali mi uvijek krečemo ispočetka u nadi za bolje sutra. :tongue: :tongue: :clap2: :clap2:
pozdrav iz osijeka

STUKOLOVAC

Citat: Damir poslato 07 Decembar 2009, 22:08:07
Ako već ne može živeti od pecanja, čovek može da živi za pecanje. I u najmračnijim vremenima čovek koji peca je slobodan čovek. S pravom da cele zime sanja, a celo proleće, leto i jesen čeka ribu svog života.


sto rece Damir,ovaj deo je najbolji...  :takoje: :clap2: :thumbup:

Hemingway

Ja zivim u takvoj sredini gdje se ljudi pitaju
sta ima u tom pecanju ?ko budala cijeli dan sjediti na
jednom mjestu i piljiti u onaj jeb..i plovak itd..
po tome mozete zakljuciti na kojem su nivou znanja ..
em o pecanju em o prirodi ...jos kad kaze on bez kafane
nemoze sebi zamisliti zivot bez drustva itd..
onda dolazi kad tad pitanje jel imam mu da pozajmim 100€..
a oko mu plavo i ruka u zavojima ...a ja.. kao ja ...nemogu drugacije ..
uhvatim se za novcanik i pogledam gdje mi sitnije novcanice stoje i kazem
,,E! jeb.ga ja danas potrosio za pecanku 500€ i zaboravio ..izvini..."
jel mozete zamisliti taj izraz lica ..tip moze razumjeti covjeka koji stetuje
novac na karti i pijanki a nemoze nas hobi ili nas da razumije ... smiley033
Damira Kopirajuci i ja cu ovako....
,,Ako već ne može živeti od pecanja, čovek može da živi za pecanje. I u najmračnijim vremenima čovek koji peca je slobodan čovek. S pravom da cele zime sanja, a celo proleće, leto i jesen čeka ribu svog života."...Bistro!!


 

,,Starac i more"
,,Dunav mi u Venama "
"Zamislite koja bi tisina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome sto znaju." - Karel Capek

Imre

Meni nije problem samo kako mene vide,već kako ja neke vidim,
Nedavno sam radio u jednom selu gde najmanje 100 kuća je pored vode a od njih možda samo 5-6 njih peca,najveći deo njih je pecalo kao dete i nikad više .
Pa kad im kažem da bi ja bio presrećan da živim na 25-30 metra od reke kao oni,gledaju me ko da sam pao sa Marsa.
Nit mogu da me shvate zašto toliko volim vodu i pecanje.
Nije pametan onaj koji mnogo zna ,nego onaj koji zna šta hoće........

zilien

Mnogi nasu ljubav prema pecanju jednostavo ne razumeju za njih je to gubljenje vremena,bacanje para i slicno sto i sami znate kako reaguje vasa zena(ko je ozenjen) kad donesete nesto novo od pribora.
Nije svako rodjen da bude pecaros i nema svako zivce za cekanje pogotovu ako je u pitanju pecanje sarana  kad po nedelju dana se signalizatori ne oglase .
Tako kroz pricu sa prijateljima koji nemaju blage veze sa pecanjem jedan me je pitao dali pricam i znam nesto drugo osim pecanja nasta sam mu ja rekao da je to jedina tema koja me opusta i smiruje u ovim teskim vremenima  o cemu da pricam kad me pitas "STA ima novo", da me zeza auto ili da sam ostao bez kinte a mali potrosio pelene, da mi je mala plata
E brate to bi ispalo DA se zalim ili da obilazm da te pitam da mi pozajmis par hiljada do plate to nije novo vec cinjenica mnogih nas.
To je kao lek, tema koja nema kraja PECANJE
Bolje danas dve nego sutra nijednu.
Pusti malu da poraste, baba ce ti se revansirati.

Vladimir

Posao je neizbežna stvar u životu svakog čoveka a slobodno vreme je ono koje utiče na njegov razvoj. Naravno svima ovde prisutnima je pecanje najvažnija stvar u slobodno vreme, znam da je mnogim ljudima sa strane to čudno ali smatram da je neophodna zanimacija svakom čoveku, ništa gore od onih koji slobodno vreme provode uz TV i izležavanje posle ždranja. Ljudi imaju različite sklonosti, ja npr. ne razumem filateliste i još mnoge druge, neke gledam ko malo opičene al ako je njima lepo u tom njihovom ludilu meni još bolje. Tako verovatno mnogi gledaju nas, kao teške ludake koji ustaju ko vampiri, prelaze veliku kilometražu, silne pare troše na hranu i mamce, o priboru da ne pričam, a tek što blenu u plovak po ceo dan ko ludi... ali samo mi znamo kakav je osećaj stajati pored vode u svitanje sa onim starim pitanjem i neizvesnošću : "Da li ću danas upecati ribu?". Meni je taj osećaj jedna od najlepših stvari u životu, jedna od onih za koje živim i od kojih živim, pa nek me gledaju svi ko nenormalnog, ja samo želim (a verujem da će tako biti) da me to ludilo drži do kraja života!
Zbogom Kikindo...

Goachild

Sinoć na slavi smo imali 100 različitih tema, jedna od njih je bilo pecanje i vreme provedeno na i pored VODE.
Namerno sam napisao velikim slovima jer sam skontao da se najbolje psiho-fizički osećam na H2o, reka, more, jezero... Nije to uzalud, ipak 70% nas čini voda  :takoje: Najbolje se odmorim kada deo godišnjeg provedem na moru ili negde pored reke i jezera!  :clap2:

CitatStari Sloveni behu vrli ratnici, pijanice i – ribolovci. Onim njihovim potomcima koji ne vole kavgu i nemaju para za kafanu, pecanje ostaje jedina prilika za negovanje svetlih tradicija.

Apropo ovog citata mislim da je vrli ratnik zaspao u mojim genima, dok pijanica i ribolovac dalje živi!  :cheesy:


Negde sam čuo izreku "Voda pamti..."

ctpaba

Ako već ne može živeti od pecanja, čovek može da živi za pecanje. I u najmračnijim vremenima čovek koji peca je slobodan čovek. S pravom da cele zime sanja, a celo proleće, leto i jesen čeka ribu svog života
Ovo cu da odstampam pa uramim na zid.

Kao sto rece Hemingvej, i meni stalno nesto ke.aju kako nemaju zivce da ceo dan bleje u plovak, a onda mi trube kako cele godine jedva izlaze na kraj jer stekaju kintu za odmor i onda odu na neko 7dnevno krstarenje za koje pukno po 5-6 soma. Najsmesnije mi je kad posle pokazuju slike i pricaju kako su cirkali sampanjac od 200€.

Na kraju krajeva sta ima da se razumemo, dok oni pricaju svoje ja gledam kroz prozor i meracim dal bi odavde zabacio fider izmedju ona dva drveta

Ma ne idem ja na pecanje sto volim, nego mi prepiso doktor !
Sta? Stapovi za pecanje a ti za ke.anje - What? The fishing rods and you for hanky-panky

sinisa.h

Pecanje smiley001 i boravak na vodi  smiley310 i pored nje je melem za dusu  :ok: :ok:, mi to najbolje znamo  smiley033, a oni kojima je to  cudno  :eek:neka se cude i dalje mi im tu ne mozemo pomoci  :lol:.

Keltan

Svi ste vi ludaci  :lol: su reci moga oca  :sad: a voli kremenadle od soma  :rolleyes:

damjan

sad se setih kako smo za vreme bombardovanja 99te,pecali na savi,a okolo prstale bombe.geleri bukvalno fijukali oko nas,a mi samo iztrcimo gore i zalegnemo iza betonskog bedema,cim se smiri mi ponovo stapove u ruke.a skobalj radio tad kao lud.majka zavrsila u hitnoj od brige,dok smo mi pecali skobalje. :no:
ma koji smo mi ludaci(ja) i komsija,da rizikujemo zivot da upecamo ribu.a ona kao izinata za vreme bombardovanja radila kao luda.sto je jos gore pecali odmah pored mosta,sreca su znali da most nije zavrsen,pa ga nisu gadjali,ali su zato dalekovode uz savu i energo postrojenja okolo unistili.

Olovo

Ijuuu ,pa sad me seti..ja sa štapom. u dresu f.k. Voždovac i bacam , ovi tuku Batajnicu ,saraniše..prvi mračak i dobijem jednog , nastavim da bacam , kad eto policije...oohhhooohhhooo  pa dobroo veče pecaroš , šta radiš tu pecaroš , postavljaš lokatore pecaroš A??
Ovaj jedan se nameračio , vidim ja, biće sranja,dokumente naravno nemam nikakve..(dojadilo mi da slušam kući kako-zašto- gde -koga) uzeh štap torbuljak sa varkama, pola kutija cigara i odem...
Sledi rasplet , , ja u 9 stanici , policajac piše zapisnik i ne zna šta da piše .
Pa me pita....dobro de dečko, jes ti normalan, maa li si ti normalan, kakvo pecanje , koj pacanje sunce ti j..m..!!!.Lepo bilo pecanje dok me ovi vaši ne pokupiše i onog smudja mi uzeli eno im ga u gepeku...
On u stanju ne može da veruje.Faca samo takva.
Kad nije prošlo ni 10-15 min. dovoze jednog lika ,sede on na klupu i ćuti..gledam ja njega gleda on mene ...
Pita dežurni .....KO JE OVAJ?...milicajac odgovara-Pecaroš!!
Dežurni se hvata za glavu!
I tako posedeli koji sat, kad dolazi dežurni vraća mi sve i kaže mrš kući..meni prepun kufer više , i ajd da idem do kraja pitam ga a riba?
gde mi je smudj ?
Kaže vraćen je pecarošu (onom drugom) .. :huh:
Prodje noć , eto mene jopet , dolazi čovek (tad je spucan ostružnički most baš taj dan , čuo sam na vodi , dolazi elem i vadi štapove i najladnije kaže-E im majku  majčinu , kad ja moram da se pakujem zbog nekoliko raketa..
A?Pitam ga pa de si bio?
Kod Ostružnice...sad je spucan most a idi da mi vidiš kola sa desne strane.
Ne mogu da verujem šta lik priča..pogledam ,vidim haos, vraćam se da ga pitam po još nešto , kako gde , itd...
Kaže - krenuli kum i ja , mene su iznerviali , a kum ostao da peca ...
Onda sam shvatio , nema tu pomoći, jok! :bye:


Odo krečit šljive.

damjan


Teme sličnog naslova (10)