Sa ovom legendom kao sto u naslovu teme stoji drugujem vec duzi niz godina. Upoznali smo se jednom prilikom sada vec davne 1992. godine na Dunavu kod Starog Slankamena, tacnije u dunavcu zvanom “Bajbok”, na levoj obali koji se proteze u duzini od 3 km i izlazi na Dunav kod samog usca Tise. U to vreme “Bajbok” je bio pojam za nas ribolovce pravi raj sto se tice bogatstva ribom, pa smo tu i provodili najveci deo naseg slobodnog vremena.
Iz naseg druzenja saznao sam da je rodjen 05.marta 1927.godine, u Surcinu, Beograd, Kraljevina Jugoslavija, da je fudbaler Partizana, jugoslovenski reprezentativac i trener. Pricao mi je kako je bio zanesenjak da je skupljao sličice poznatih fudbalera iz tog doba. Kada je popunio album, otišao je u Beograd, kod Liona, predao popunjen album i dobio loptu, šnirač i pumpu i to je bio praznik za sve njegove vrsnjake u kraju. Umesto krpenjače, dobili su pravu fudbalsku loptu.
Marko je fudbal počeo da igra u JNA a u Partizan je prešao 1946 godine. Svoju prvu prvoligasku utakmicu je imao u sezoni 1947/48, kada je sa Partizanom osvojio treće mesto na tabeli. Za Partizan, je igrao u periodu do 1959 godine i za to vreme odigrao odigrao 470 utakmica (165 prvenstvenih) i postigao je 411 golova (90 prvenstvenih). Na golgeterskoj listi Partizana svih vremena je drugi, iza Bobeka (425 golova).
Valok je sa Partizanom osvojio jednu šampionsku titulu Jugoslavije u sezoni 1948/49 i tri Kupa Marsala Tita: 1952, 1954, 1956/1957. U sva tri finalna susreta u kupu Marko Valok je postizao golove. U finalima 1952 i 1954 godine je postigao po dva gola a u finalu 1957 godine je postigao jedan gol.
Kao sportski instruktor u JNA, Marko Valok je radio u Burmi (1959-1963), gde je jedno vreme bio i trener reprezentacije Burme. U periodu od 1963 pa do 1967 godine radi u Partizanu. Bio je takođe trener FK Buducnosti iz Titograda (1976/77), Vojvodine iz Novog Sada (1980/81), Borca iz Banja Luke, Teteksa iz Tetova, Galenike i Rada iz Beograda. Radio je takođe u Filadelfiji (1979) i Turskoj (1982-1983). Kao selektor reprezentacije Jugoslavije je radio u periodu od 1977 pa do 1979 godine.
Stariji ljubitelji fudbala pamte ga po velikom rivalstvu sa zvezdinom legendom Rajkom Mitićem i kao učesnika čuvene utakmice na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine, kada su fudbaleri Jugoslavije osvojili srebro savladavši selekciju SSSR sa 3:1.
Marko Valok je imao jedinstvenu karijeru u nasem sportu, istovremeno je bio vrhunski fudbaler – reprezentativac i vojno lice. Napredovao je do cina potpukovnika. Posle Stjepana Bobeka, Marko Valok je bio najbolji golgeter u istoriji crno belih.
U radio emisiji postavljenoj ispod ovog teksta Marko ce govoriti o svojim pocecima bavljenja fudbalom u Zemunskom Vitezu i izuzetnoj saradnji sa Stjepanom Bobekom, najdrazim golovima i uspomenama, a prisetice se i kako je slavnom Srdjanu Mrkusicu dao gol kroz noge, pa poslusajte: