Pecam od neke svoje 5-6 godine kada me je deda vodio na pecanje, jer otac nije bas imao mnogo vremena od posla a kada ga je imao gledao je da ode bez mene da mu nebi smetao, mada sam i bezbroj puta isao i sa njim i naravno da me je on i navuko na tu neizlecivu bolest

...
Ali naravno posto sam bio previse mali i morao je neko da me vodi, sva odgovornost padala je na dedu.
Moji su bili kao u Radovanu 3-cem : "neka prvi ide deda!".

Secam se da smo brali vrbove dugacke prutove i uparivali sa curecim perom, i naravno sam pocetak je bio pecanje babare i sitnije bele. Tek kasnije mi cale dao jedan njegov teleskop od 4 m sa masinicom i plovkom.
Za 7 rodjendan sam od tece, koji je takodje strastveni pecaros, na poklon dobio malu germinu sa masinicom i mojoj sreci nije bil0o kraja jer sam bio "kompletan":)

Kasnije je islo sve svojim tokom... Poceo sa babuskom, '99 poceo da pecam malo ozbiljnije - sarana i amura, a od '04 pocinjem i da jurim smudja ali u manjoj meri nego sto to radim sada.
Sada cekam sarana i ganjam smudja, retko kad pecam babaru i belu.

I naravno ko zna sta nosi sutra, s obzirom da sam poceo da se zanimam oko izrade sedova i voblera, lako je moguce da cu totalno preci u varalicarce, ali srara ljubav zaborava nema, neznam kako bih bez boiliranja?
