Pecao sam jos kao dete sa ocem i dedom, da bih pre 12 ili 13 godina (vise se i ne secam) definitivno nastavio porodicnu tradiciju. Imao sam doduse kraci prekid od 2002. do 2008. najvise zbog nedostatka kola a samim tim i mogucnosti da odem na neki dobar teren. Ali ko se jednom navuce na pecanje gotovo je za ceo zivot. Tako se ja jedno jutro u leto 2008. vracao posle rakijanja kod kuma, zbog saobracajke stao prevoz i sta cu nastavim peske. Kad eto ti radnja sa mamcima i pecaroskim priborom u kraju, za koju pre nisam ni znao. Udjem da vidim sta ima u ponudi i to je bilo dovoljno da me uvati kriza. Sad sam jos vise navucen na pecanje, iako jos uvek nemam kola idem sa ortakom koga sam ozbiljno zarazio, i posle retkih i uglavnom neuspesnih izlazaka prethodne 2 godine za ovu imamo velike planove.