Desa i Zlatko

Započeo calypso2, 11 Januar 2012, 13:56:42

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

calypso2

Postovani prijatelji i kolege sa vode, evo jos jedne price od mene -da prekratimo vreme do odlaska na vodu

Desa i Zlatko Svi volimo da imamo "našeg" mesara, pekara ,ribara...Ubeđeni da će za nas  odvojiti onaj najbolji komad, najlepse parče ili najsvežiju ribu. Onoga ,što će samo nama znanim tajnim znacima i mimikrijom, dati do znanja da to što smo hteli nije za nas...
E pa ja imam svoju ribarku!
Ona nije toliko poznata ljudima i nikada nije na pijaci .
Kod nje se dolazi kući po ribu, a  ona je ravnodušno vadi iz čuvarke , tek ulovljenu , živu.

Preko lica nosi neki veo tajne i sete, deo priče koji samo život može da ispiše.
Niko joj ne zna pravo ime, ni koliko ima tačno godina.

Zovemo je Desa.

Što mnogi slučajno ili namerno prekrstiše u Persa , a što je nju jako ljutilo.
Desa je došla u Stare Banovce i na Dunav iz Subotice, iz nekog samo njoj znanog razloga.
Nikada je nisam pitao za razlog njenog preselenja, pošto sam to smatrao ne vaspitanim, a i osetio sam da o tome nije želela da priča.
Ali doći iz ravničarskog grada bez reke na severu bačke- u selo i to, ni manje ni više nego na Dunav, koji je sve samo ne plav i ne oprašta početnicima greške, pa još na tom Dunavu postati ribar (ka).....
E pa morate priznati da je to jako čudno!
Možda je u njoj proradila krv predaka, panonskih mornara, ali to je već Đole B. opevao, pa da se ne ponavljamo.

Desa, začudo , a što bi joj možda i išlo uz zanimanje, nije bila ,,muškarača". Ruke su joj ostale ženske, a veo sete preko lica nije je napuštao ni kada spušta i vadi mreže.
Ustvari kao da se taj veo tek tada navlačio....
Volela je i da popije po koju, ali nikada u kafani, već samo ispred njene male drvene kuće podignute na šest stubića od betona, koji su je štitili od nabujalog i hirovitog Dunava.
Možda putnik-namernik ili neki pecaroš ne bi primetio da je Desina kućica malo izdignutija od ostalih - ali jeste! Što dosta govori o Desi i njenom poverenju prema velikoj reci ....

Kućica se nalazi ispod takozvane ,,lesne zaravni" što je ustvari vertikalna litica od dvadesetak metara, koju je Dunav usekao svojim tokom, a kako se radi o vrsti zemlje ,,lesu" česti su odroni koji nekada padaju i na ribarske kućice, što Desin život čini još ne izvesnijim.

Ispred kućice par kokošaka, pas pulin, crne ukovrdžane dlake pune čičaka i sveznajućih očiju -dva crna dugmeta.
Bova, korpa za ribu, radni čamac-čun sa Tomos četvorkom (bela kapa) malo navučen na obalu , rezervni čamac prevrnut na obali koji je spreman za katranisanje.
U kućici jedna prostorija , kuhinja, krevet koji može poslužiti kao dnevni divan, mali televizor Grunding iz 80-tih i tranzistor. Ispod jedinog prozora astal sa mušemom koja je odavno dobila njegov oblik i dve stolice.
Zašto dve?

Jedno popodne silazim na Dunav da malo bacam varalicu, a više da pobegnem od društva sa kojim sam došao u vikendicu da pravimo roštilj.
Ma lepo je i sa njima, ali prija mi malo osame, a i da se ,,ne precvrcam" od silnih kucanja.... Tako da ,,taman" raspoložen silazim na Dunav, ali imam šta da vidim.
Desa sedi na prevrnutom čunu, flaša vinjaka na terasi do pola popijena, a ona nemo zagledana negde niz Dunav...
Pozdravljam je sa zdravo Deso, otkud to pa nisi na vodi, u ovo vreme ti je glavna rina (puštanje mreže)
Ona se  samo delom lica i očima okrenu ka meni i kroz neki polusmešak ironije ponovi ,,rina".
Pitam da li mogu da sednem, a ona mi odmahnu rukom, kao da joj je sve jedno.
Ne mogu da pitam šta joj je, hoću, ali ne znam kako.
Desa probi led tišine – ajde dodaj onu flašu i uzmi čaše.
Ribe... , počinje Desa , šta će to nekome u životu!
Pitam da li joj se otkačila ili pobegla koja danas pa je tužna?
Pobegla!? Nije pravi izraz! Otišla – da, pustila sam je –možda, oterala, a možda sam i ja pobegla....
Čekaj Deso, polako , ništa mi nije jasno!

E pa evo ovako, počinje Desa.
Kao mlada radila sam na ribarskom gazdinstvu u sklopu velikog ribnjaka nadomak Subotice.
Dugo nisam probala ribu i one što smo lovili i izlovljavali nisam ni primećivala. A bilo je tu glavatih somova, opasnih štuka k'o ruka, ljigavih linjaka, lukavih i ugojenih šarana, plemenitih smudjeva praznih stomaka...
Uvek sam smatrala da za mene postoji ona prava riba, ona koju kada uhvatim i vidim u mreži , znaću da je ,,ta" i tada ću je prvi put probati.

I desi se to kada se najmanje nadaš!
Učila je Desa da baca sačmu (vrsta mreže) i neočekujući ništa uhvatila je prelepog šarana ,,oklagijaša" , verovatno jedinog u ribnjaku, pošto oni žive samo u velikim rekama kao što je Dunav. Kako je bio lep i koliko se razlikovao od ostalih ,ribnjačkih šarana!
Nije bio debeo –već vretenast, a umesto proćelave krljušti – imao je zlatnu , jaku krljušt koja je podsećana na zlatni oklop, a što mu je malo davalo viteški izgled!
Desa je bila toliko opčinjena njegovom lepotom,  da je odlučila da ga zadrži i da se sa njim odseli na Dunav.
Malo da bi izbegla palanačko ogovaranje, a više zbog Zlatka-kako je nazvala svog šarana, da ga ne guši sredina ribnjaka.
Kupila mu je nov kavez, koji je vezala dugačkim  kanapom, za tada novu kućicu.
Kako je samo bila ponosna na svog Zlatka, kada bi ga gostima pokazivala, što je doduše i Zlatku imponovalo, iako bi se tada nalazio na suvom  i nije mogao da diše na škrge.
Najteže je bilo kada bi došlo veće društvo – tada bi se skoro ugušio!
Desa je primetila da u kavez kod Zlatka ulazi sitna riba, pa je čitavu stvar ojačala dodajući novu mrežu od dva oka. Ali posle određenog vremena primeti da mogu da ulaze karaši, bodorke i kesege, pa doda ponovo mrežu od još dva oka.
Zlatku skoro da više i nije tekla voda kroz kavez od tako gustog rasporeda mreža, tako da je
gotovo i prestao da pliva.
Počeo je da dobija na težini, što se Desi u početku dopadalo- izgledao je krupnije!
Ali vremenom Zlatko poče da dobija izgled ribnjačkog šarana, sa karakterističnim debelim stomakom.
Ni to ne bi bilo strašno, da od stajaće vode ne počeše da mu se na telo hvataju paraziti i gljivice, pa Zlatko osta bez polovine krljušti, na koju je bio toliko ponosan.
Tako da  o nekadašnjem zlatnom oklopu više nije bilo ni reči!
Sada je izgledao kao vitez koji je izgubio sve bitke...

Desa odluči jedno mamurno jutro da ga pusti.
Sledila se u momentu pri samoj pomisli na to - ali odlučila je!
Drhtavim rukama je otvorila kavez i Zlatko ispliva napolje.
Ali začudo, nakon par zanaha perajem Zlatko zastanu i vrati se u kavez!?
Izgleda da ga je boravak kod Dese odvikao od dešavanja u Dunavu.
Tu je ipak bio zaštićen, siguran, a nekadašnje misli, mašta i patnja šta bi sve radio da je slobodan u momentu se pretvoriše u ništavilo.
Ovaj put vrata na kavezu su ostala otvorena.
Desa je smatrala da je sada sve uredu, počinju ispočetka!
Kroz otvorena vrata će mu proticati voda, više će plivati, a izlečiće se i krljušt!
Ponovo će biti ponosna na svog Zlatka, odnosno na sebe, pošto je on bio njen najveći uspeh!
Ali sledeći meseci nisu doneli ništa novo osim letargije i dosade.
Glupa navika – rekla je Desa!
A i šta mi bi da sebi navalim takvu obavezu!?
Još moram i da ga hranim i to najskupljim boilama (hrana za šarane) pošto moj fini šaran neće da jede što i ostali šarani, kukuruz i noklu.
Pa zbog krljušti da mu perem kavez od algi, pa....
A Zlatko umesto da pliva, naslonio se na onu mrežu od dva oka i gleda u alge.
Još je deblji nego što je bio, a od zlatne krljušti ni traga.
Odluči Desa da prekine čuvanje Zlatka i da ga otera.
Prvo je prestala da ga hrani, pa da mu čisti kavez, a onda, na kraju udari snažno veslom po kavezu i Zlatko zauvek otpliva od Dese u dunavske dubine.
Laknulo joj je!
Prava odluka!
Onda je sela i rasplakala se....

Tako da Desa posle nije ni ribarila da bi prodavala ribu, zato je nije bilo na pijaci, to je bilo onako usput, šta se ulovi.
Ona je tražila Zlatka.

Završi Desa priču,a flaša je bila prazna. Ustala je i ušla u čamac. Za divno čudo motor joj upali na prvo povlačenje kanapa, što se nikada do tada nije desilo!

Gde ćeš sad Deso?- upitah je

Ništa mi nije odgovorila, ali znao sam gde ide...
Plovila je prvo Dunavom sve do Beča, koji je zelela da vidi , pa se posle vratila nizvodno i uplovila u Tisu, onda se nekom čudom našla na starom ribnjaku gde je čekao Zlatko.
Plivajući pored njenog čamca otpozdravljali su rodbinu, roditelje, bivše prijatelje, nekadašnje davljenike i brodolomnike, koji su mahali sa obale i davno potopljenih brodova.
Otplovili su i do mora koje nikada pre nije videla.
Otplovili su toliko daleko da nisu mogli i hteli da se vrate.
Gde svih vremena razlike ćute...

Calypso2
Marko Korica
21.07.2011

fica87

priča je za 10 + svaka čast

calypso2


god-ar

Nemam ti ja pojma!...  Ali naučiću!!!

mobi dik


calypso2


užas1


Košava

calypso 2, vidi se da si covek od pera, a ni na stapu nisi los, :cheesy: ,  a uporan si sto zna nas nekoliko sa foruma. :tongue: Prica je za cistu  smiley167   uf kace makar prolece da "pukne", premda se mi i zimi dobro snalazimo :lol: smiley033 

calypso2

nadam se jos mesec i frtalj zime, a onda sve lepse i lepse...mada ti si maneken zimskog pecanja i upornosti, uostalom ja jos uvek ucim, a ima i od koga  smiley015 smiley033

darko031

tko rano rani , cijeli dan je umoran

dachaso

Svaka čast na priči.... :tongue: :clap2:

Teme sličnog naslova (2)