Upravo obrnuto zvuk nastaje kad neka materija vibrira, tj. to je pojava mehaničkih oscilacija čestica neke materije i zavisno od njenog agregatnog stanja, gustine i ostalog ta oscilacija se prenosi duž te materije. Ona se prostire kao talas i u blizini tih čestica koje osciluju javlja se mala promena pritiska i takođe gustine, a kao veličine koje se prate i opisuju tu česticu koja osciluje su pomeraj, brzina, ubrzanje i frekvencija oscilacija (vibracija). Pored ovih veličina još može da se prati snaga, energija, gustina i intenzitet, a u akustici se koristi i sve prikazuje kroz promenu pritiska. Jačina zvuka zavisi od amplitude oscilacija, visinu zvuka određuje frekvencija oscilacija, a boja je određena sadržajem komponenti. Da ne davim više (ovo mi je usko stručna materija, bavim se vibrodijagnostikom) i da se ne pravim previše pametan

znači da riba registruje tu promenu pritiska oko čestica vode, a pošto je voda gušća od vazduha i bolji medij za prostiranje zvuka (negde oko pet puta) ona ga bolje i registruje, a verovatno i mi kad se zagnjurimo u vodu jedino što je frekvencijski opseg različit za različite životinje i ljude. Za ljude iznosi od 16 Hz do 16 kHz (neki kažu do 20 kHz, ali čisto sumnjam), a za životinje je on mnogo širi i zavisi kako za koju, mačka do 25 kHz, pas do 35 kHz, miš do 100 kHz, a slepi miš do 120 kHz, ali na žalost ne znam koji je opseg za ribe. Riblje uši su unutrašnje uši (ispod kože) i obično se nalaze kao mali otvori iza očiju i pokrivene su dlačicama koje registruju zvuk ili ti promenu pritiska. Sem tim unutrašnjim ušima, riba i preko kože registruje oscilacije čestica u vodi pošto su one mnogo jače u vodi nego u vazduhu, tako da se da zaključiti da ribe itekako dobro čuju. Izvinjavam se na dugačkom postu i nadam se da nisam udavio. Pozdrav