List Ribolov

Započeo pikeman, 19 Mart 2010, 16:58:39

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 4 gostiju pregledaju ovu temu.

Belizmaj

Bata Vale je cudo doktor za smudja ako ga krene novinarska karijera bice svasta.

Vale

Nemam vremena,inace... :lol:

Belizmaj

Bice vremena za tvoje radove pisane cim komarac krene da ujeda

pikeman



Sadržaj broja 264:

Aktuelno: 7 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 3. do 16. februara; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
Praksa/aktuelno: Tri efikasna sistema za lov babuške u zimovnicima
Praksa/aktuelno: 10 saveta za zimski lov klena na prirodne mamce na manjim rekama i kanalima
Šaran: Efikasno rešenje za lov šarana i drugih ciprinida fider tehnikom
Šaran: Sredinom januara otvorena sezona na šaranskom reviru u Bačkom Jarku
Parada ulova
Na vodi: Da li na Drini nizvodno od Malog Zvornika mladice ima više nego što se misli
Dobar savet: Kićanka za trokraku; Kidanje pletenice; Četkica za zube i mašinice
Aktuelno/na vodi: Zimski lov smuđa prirodnim i veštačkim mamcima na Bovanskom jezeru
Na vodi: Vestervik – skandinavski štukaroški eldorado
Praksa: 10 saveta za ribolovce koji tek počinju da pecaju fider tehnikom
Takmičarski ribolov: Predstavljamo šampione države u lovu ribe udicom na plovak i fider tehnikom
Mušičarenje: Mala škola vezivanja – Tular od zečje dlake
Uspomene sa pecanja: Nemanjin dunavski prvenac
Pribor/praksa: Provereno na vodi – ribolovačka stolica Formax
Pribor/na licu mesta: Sajam ribolova i ribolovačke opreme u Duisburgu (Nemačka)
Iz sveta: JRC naslonjača; Šarandžijski stočić Nash; Balzer zbirulino; Vobler Halco Hamma; Mašinica Shakespeare Supreme Magnesium XT 025
More: U lovu na nemilosrdnu murinu žutošarku, noćnu gospodaricu hridi
Kuhinja: Pastrmka sa bademom
Borba protiv ribokrađe: Ribočuvari Rasine Plus zavode red na Zapadnoj Moravi kod Trstenika
Izveštaji sa ribolovnih terena: Apatin, Sombor, Sivac, Čurug, Bačka Palanka, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Ruma, Zrenjanin, Titel, Kikinda, Vršac, Kovin, Boljevci, Baranda, Opovo, Sefkerin, Beograd, Mladenovac, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Smederevska Palanka, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Šabac, Valjevo, Čačak, Loznica, Mali Zvornik, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot.



10 saveta za zimski lov klena na prirodne mamce na manjim rekama i kanalima

Na glavonjinom putu





Autor: Danijel Ranisavljević Deni

Zimski lov klena fider tehnikom bez ikakvog preterivanja možemo okarakterisati kao ekstreman i posebno zahtevan vid pecanja. Tu radoznalu ali i vrlo sumnjičavu ribu je sada ipak neuporedivo teže uhvatiti nego karaša (babušku), deveriku ili krupca (bodorku). Posebno su obazrivi, naravno, baš krupni primerci, ali se oko njih i vredi najviše potruditi, jer je ulov kapitalca ove vrste savršen uvod u novu sezonu, a borba koju će nam prirediti krupan klen upecan na fini pribor dugo ostaje u sećanju. No na putu do tog trofeja čeka nas mnogo problema i prepreka, koje neće biti lako savladavati dok po mrazu tumaramo zaleđenim obalama rečica i kanala. Za kretanje po klizavom i strmom terenu, vezivanje tankih predveza i kačenje mamca na malene udice trebaće nam znatno više vremena nego u toplijem delu godine, a smrznuti prsti na rukama i nogama neprekidno će nas podsećati da smo se upustili u  pravu avanturu. Uz sve to, treba biti realan, pa unapred reći sebi da su šanse za uistinu vredan ulov vrlo male. Sada je većina voda u kojima klen živi izuzetno bistra, što ide na ruku toj ribi, koja ionako ima odličan vid. Moramo dati sve od sebe, ne bismo li je ubedili da uzme naš mamac, a nekada čak ni to neće biti dovoljno. Nadam se da će onima koji uprkos svemu gore rečenom odluče da prihvate ovaj izazov saveti koji slede pomoći da ostvare svoj cilj, ali i da kući dođu ispunjeni zadovoljstvom zbog uspešno položenog ispita ribolovačke upornosti, posvećenosti i umeća... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)



Efikasno rešenje za lov šarana i drugih ciprinida fider tehnikom

Hranilica i mrežica



Autor: Branko Uzur

Engleski ribolovci su tvorci fider tehnike, a prosto obožavaju da njome istovremeno love šarana, deveriku i linjaka. Zato i nije nimalo čudno što su u smišljanju sistema za uspešno pecanje različitih vrsta ciprinida na fider na komercijalnim revirima, otišli znatno dalje nego njihove kolege u svim drugim evropskim zemljama. Neka od tih rešenja su previše komplikovana, druga predstavljaju tek varijacije na odavno znane teme, no ima i onih koja na prvi pogled nisu revolucionarna, ali donose dobre rezultate, pa ih vredi isprobati, pogotovo u onim situacijama kada riba ne pokazuje interes za standardnu ponudu. 
Jedan takav, na prvi pogled zanimljiv način kombinovanja šaranskog i fider pecanja, moj prijatelj Siniša Milenković, urednik šaranske rubrike Ribolova i ja isprobali smo minule jeseni. Koristili smo fider sisteme sa jednom udicom i kaveznom hranilicom punjenom brašnastom primamom, ali smo ribu i dodatno prihranjivali peletima ubačenim u minijaturne paketiće od PVA mrežice. Na udicu smo stavljali 3-4 crvića, veći pelet ili 1-2 zrna kukuruza šećerca, a u PVA mrežu smo ubacivali po pedesetak sasvim sitnih peleta i pravili minijaturne pakete, koje smo potom kačili o udicu i dodatno obezbeđivali, privezujući ih parčetom vodotopivog konca za predvez... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)



Zimski lov smuđa prirodnim i veštačkim mamcima na Bovanskom jezeru

Dobar cug!



Autor: Miodrag Radojičić Miki

Iako je nekoliko mojih kolega bilo zainteresovano da mi se pridruži na otvaranju nove varaličarske sezone, na Bovansko jezero smo tog hladnog januarskog dana krenuli samo moj prijatelj i čest saputnik u ribolovačkim avanturama Dejan Marković i ja. Obojica najviše volimo da lovimo smuđa na varalice od meke gume, ali smo rešili da ovog puta najpre svratimo do Južne Morave i probamo da tu upecamo nekog kedera za muvanje ili dubinku, ako grabljivice kojim slučajem ne budu zainteresovane za naše veštačke mamce. Ali, kada ni posle šezdesetak minuta ribolova na nabujaloj reci nismo uspeli da uhvatimo nijednu beovicu, priznali smo poraz i sa praznom keder-kantom produžili ka Bovnu.
Autoput je bio gotovo prazan, pa smo do Aleksinca uprkos magli stigli za svega dvadesetak minuta. Nakon kratkog većanja, odlučili smo da za svaki slučaj bacimo pogled na Moravu kod Žitkovačkog mosta, potajno se nadajući da ćemo tu uhvatiti nekog kedera. Parkirali smo se i bez štapova odšetali do vode, gde smo imali šta da vidimo. Pedesetak plovkaroša se već tiskalo u zimovniku iznad mosta i u svakom trenutku neko je vadio skobalja porcijaša. Odmah sam otrčao do auta, uzeo jedan štap, malo hleba i keder-kantu, u kojoj se ubrzo praćakalo dvadesetak lepih moravskih beovica. Mogli smo da krenemo dalje.
Premda nas je tokom čitavog puta pratila magla, na Bovanskom jezeru nas je dočekalo neobično lepo i prijatno vreme. Vetra nije bilo, pa je površina vode izgledala kao ogledalo, što se na ovoj akumulaciji čak i tokom letnje sezone retko dešava. Nivo vode je od našeg poslednjeg dolaska znatno opao, pa smo rešili da smuđa najpre potražimo na dubljem delu. Ne časeći ni časa, sklopili smo štapove i počeli da pretražujemo teren ispod visoke i nepristupačne obale. Bili smo uporni i usredsređeni na džigovanje, ali se »baron« nije javljao.
– Moravica je zamutila jezero sve do vijadukta. Možda zbog toga smuđ nije aktivan. Šta misliš o tome da se preselimo na Prvu plažu? – upitao sam kolegu... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)



Ekipa emisije lov i ribolov provela desetak dana na izuzetnim terenima u okolini švedskog grada Vestervika

Skandinavski štukaroški eldorado





Tročlana ekipa, koju su činili Jovan Simonović, snimatelj emisije Lov i ribolov, Draško Klačar, proizvođač silikonskih šedova i glavinjara i Aleksandar Simonović, provela je prošle jeseni desetak dana pecajući štuku na jednom od najboljih evropskih terena – na Baltiku u okolini švedskog grada Vestervika.
Taj ribolovni teren, koji čine oko 5.000 manjih i većih ostrva i obala duga 550 kilometara, važi za jedan od najlepših u Švedskoj, a uz to se odlikuje i povoljnom klimom, sa izrazito velikim brojem sunčanih dana u odnosu na skandinavski prosek.
Organizator tog putovanja bila je kompanija Scandinavian Fishmania, čija se baza nalazi tri kilometra od grada, u kompleksu Lisingsbadet, najvećem turističkom kampu u severnoj Evropi, koji ima 900 uređenih mesta za kampovanje, 142 kućice za iznajmljivanje, 16 apartmana, 25 soba, veliku marinu, spa centar, dva golf igrališta itd.
Centralni objekat ribolovačkog kampa je izuzetno dobro snabdevena prodavnica pribora, u kojoj ribolovci mogu da kupe sve što im može zatrebati – od štapova i mašinica, preko struna, varalica koje su se najbolje pokazale na ovim terenima, svog mogućeg sitnog pribora, do garderobe i razne prateće opreme. Deo prostora uređen je kao ribolovački klub, u kom gosti kampa provode dosta vremena u druženju, često uz kulinarske đakonije koje sprema »alfa i omega« Scandinavian Fishmanie – Zoran Nježić, Dorćolac koji već nekoliko decenija živi u Švedskoj i jedan je od vodećih veletrgovaca ribolovnim priborom u toj zemlji... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)



Deset saveta za one koji tek počinju da love fider tehnikom

Dinamično, prosto, efikasno



Autor: Nenad Kostadinović

Za koji mesec otpočeće nova ribolovna sezona. Ako nameravate da je iskoristite za ovladavanje fider tehnikom ili ste nedavno počeli da pecate na taj zanimljivi, efikasni i sve popularniji način, pročitajte ovaj tekst do kraja, jer ćete u njemu pronaći mnoštvo informacija i preporuka koje će vam pomoći da brže i lakše napravite prve korake i već na proleće uživate u lovu raznih mirnih vrsta riba.
1. Nabavka prvog štapa. Izreka: prvi mačići se u vodu bacaju – primenljiva je, nažalost, na veliki deo fider pribora koji novajlije kupe. Mnoge nedovoljno iskusne kolege nošene prevelikim entuzijazmom nabavljaju sve i svašta, a tek posle nekoliko meseci shvate da poseduju gomilu nepotrebnih stvari. Nemojte praviti tu grešku, već prikupite dovoljno informacija, potom i novca, pa tek onda birajte.
Kupovina počinje od štapa, a početnici po pravilu najpre nabave neki prejak model, skoro potpuno neupotrebljiv za lov bele ribe i sitnijih šarana na stajaćim i sporotekućim vodama, na daljinama do 50 m (tj. za srednje fider pecanje, koje se kod nas najčešće upražnjava). Najbolji izbor za početnike bio bi štap srednje do srednje teške akcije (t.b. oko 60 do 90 g).
2. Može biti samo jedan! Prosečnom srpskom dubinkašu uglavnom nisu dovoljna ni tri zakonom dozvoljena štapa, a mnogi navike ne menjaju ni kada pređu na fider. Onima koji još nemaju dovoljno iskustva najdobronamernije savetujem da sve dok dobro ne savladaju osnove ove discipline ni ne pokušavaju da pecaju na više od jednog štapa... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)



Predstavljamo šampione države: Goran Radović Gica i Nenad Kostadinović Neša

Plovkaroš i fideraš





Pojedinačna državna prvenstva (tzv. Liga šampiona) u lovu ribe udicom na plovak i fider tehnikom za 2010. godinu imala su po šest kola i protekla su u znaku velike borbe naših najboljih takmičara. Titulu najboljeg plovkaroša superiorno je osvojio Ariljac Goran Radović Gica, naš najuspešniji ribolovac svih vremena, koji poslednjih sezona peca za kruševačku Čigru, a prvi prvak Srbije u fideru postao je Nenad Kostadinović, član beogradskog SRK Eko Trofej i dugogodišnji saradnik Ribolova. Ovoga puta predstavljamo ta dva asa u paralelnom intervjuu... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)



Mala škola vezivanja: Tular od zečje dlake

Prolećna pastrmska poslastica



Autor: Đorđe Glavinić Šumadinac

Zečja dlaka je jedan od najboljih i najčešće korišćenih prirodnih materijala za vezivanje mušica. U različite svrhe upotrebljava se krzno sa svih delova tela, a najfinije i najtraženije je ono sa glave, tačnije sa ušiju i lica. Zečja dlaka je osnovni materijal za izradu ogromnog broja kreacija, među kojima je daleko najpoznatija Zečje uvo, koje se pravi u veoma mnogo varijanti, a izvorno oponaša nimfe jednodnevke i kamenjarke. Ovoga puta, međutim, prikazaćemo izradu jedne lovne imitacije tulara napravljene najvećim delom od zečje dlake... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)



Uspomene sa pecanja

Nemanjin dunavski prvenac



Autor: Predrag Ćirić

Iako ima samo 10 godina, Nemanja Drča nije sasvim neiskusan ribolovac. Mali Šiđanin najviše vremena proveo je pecajući na Bosutu i Studvi, rekama najbližim gradu u kome živi, a najradije lovi štuku. Želja da se okuša u lovu omiljene ribe i na nekoj drugoj vodi, ispunila mu se tokom zimskog raspusta. On, njegov ujak Milan Štakić i otac Borislav zaputili su se sredinom januara na razlive kod Suseka.
Međutim, zbog višednenvnih niskih temeratura, voda je bila zaleđena na svim mestima na kojima ujak Milan inače uspešno lovi štuku. Da im dan ne propadne sasvim, trojica ribolovaca zabaciše dubinke namamčene kederima u dunavski rukavac, nizvodno od susečkog ribolovačkog vikend naselja, otprilike na pola puta do špica, kod srušenog drveta... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)



Reviri: Reka Karaš

Mlin kod sela Vojvodinci



Autor: Tibor Mesaroš

Karaš izvire u Rumuniji, u Srbiju ulazi kod sela Kuštilj, zatim protiče kroz još nekoliko banatskih mesta i uliva se u kanal DTD. Na ovoj hladnoj i brzoj reci postoje tri mlina stara i preko sto godina. To su dobra mesta za pecanje, na kojima gotovo uvek ima ribe. Ovog puta predstavljamo revir kod mlina u Vojvodincima.
Voda: Neposredno pre ustave, desetak metara široki Karaš je brz i dubok oko tri metra, a kraj same obale, ispod žbunja koje na tom delu raste uz samu vodu, po pravilu vrebaju grabljivice. Nakon prelaska preko ustave, nailazimo na stepenice koje vode do betonskog platoa i brzaka u kom voda uvek »kuva«, a na sredini reke postoji i manji deo sa kontra-tokom, u kom možemo dobiti krupnije klenove, mrene i skobalje.
Korito je sa druge strane suženo dugačkim betonskim zidom, koji skreće maticu i sprečava spiranje obale pri visokom vodostaju. Dno je tu šljunkovito, sa nekoliko rupa u kojima dubina dostiže do 5 m. Nizvodno od tog mesta se tok smiruje, a dubina postepeno opada na oko 1 m. Uz drugu obalu, pod krošnjama drveća, prosečna dubina uglavnom iznosi više od 3 m.
Ribe i ribolov: Na plovak, dubinski i varaličarenjem se ovde pecaju klenovi od 200 do 700 g, ali može da naleti i poneki krupniji. Pri nižem vodostaju, ovde je uspešno i klasično mušičarenje klena, raznim plivajućim kreacijama, a naročito policelonskim imitacijama insekata. Manji vobler namenjen »glavonji« i vođen u jakoj vodi pri dnu, ume da pokupi krupnija mrena, koja iznenađenom ribolovcu najčešće pruži borbu za pamćenje... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)



More: U lovu na nemilosrdnu murinu žutošarku

Noćna gospodarica hridi



Autor: Boris Bulić

Do prije desetak godina murinu se lovila u južnom Jadranu, rjeđe u srednjem, dok je na sjeveru bila gotovo nepoznata. Danas, zahvaljujući prvenstveno globalnom zatopljenju, imamo priliku loviti tu prekrasnu ribu u svim dijelovima Jadrana. Zbog svoje lakomosti često završi na parangalima i udicama zamršena u veoma komplicirane čvorove. Ali, koliko god beživotno i iscrpljeno izgledala, uvijek će smoći snage za još jedan ugriz.
Usmrćena, murina ostavlja dojam želatine. Mlohavo, izduženo tijelo s neproporcionalno sitnom glavom, prošarano nepravilnim žutosmeđkastim mrljama, teško je zamisliti kao nemilosrdnog lovca s hridi i stjenovitog dna. Preko dana je skrivena u svojoj rupi iz koje tek povremeno proviruje, kao da se želi uvjeriti da je sve onako kako je i ostavila. Jao si ga neopreznom uljezu! Murina često napada i bez očitog povoda. Pri tom se nimalo ne obazire na veličinu plijena, pa će bez premišljanja napasti i ronioca koji se neoprezno previše približio njenoj rupi.
Zbog sitne, svijetlo uokvirene zjenice, pogled murine se doima hladnije i okrutnije nego u ostalih morskih predatora. Pored izuzetno oštrih zuba, kojima sa lakoćom progriza i deblje ronilačko odijelo, usta murine kriju još jedno strašno oružje – otrovne jednostanične žljezde, koje pri ugrizu putem njene sline dospijevaju u ranu i tek tamo počinju lučiti otrov... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)



Ribočuvari Rasine Plus zavode red na Zapadnoj Moravi kod Trstenika

Krenulo!

http://img163.imageshack.us/img163/1843/str2630.jpg

Dragan Arsić, Inter-Fish, Trstenik

Ako je suditi po dešavanjima u drugoj polovini januara, izgleda da će riblji fond Zapadne Morave kod Trstenika biti ubuduće dobro čuvan i spasen od grabuljaša, koji su do skora svakodnevno masovno opsedali zimovnike, zdušno koristeći nerad dosadašnjeg korisnika JP Srbijašume i odsustvo bilo kakvog reda. Naime, period od 15. januara naovamo obeležile su svakodnevne kontrole novoosnovane ribočuvarske službe firme Rasina Plus iz Kruševca, novog korisnika dela ribarskog područja Srbija Jugozapad (Zapadne Morave od Ugljareva do Sastavaka, stajaćica u njenom priobalju na pomenutom delu, Rasine i jezera Ćelije).
U više dobro organizovanih akcija, na delu su uhvaćene desetine grabuljaša, protiv kojih su već podnete prekršajne prijave. Većini je oduzet pribor, a nizvodno od grada je pronađeno i nekoliko mreža. Najviše posla za kontrolore bilo je između dva trstenička mosta, u velikom zimovniku koji je i prethodnih godina bio na udaru velikog broja grabuljaša iz okoline, ali i njihovih »kolega« iz udaljenijih krajeva. Na fotografiji su ribočuvari Rasine Plus i upravnik čuvarske službe Milan Milošević Mika, sa ulovom trojice grabuljaša iz Soko Banje... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 264-)


Goachild



SADRŽAJ BROJA 265:

AKTUELNO: 7 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 17. februara do 2. marta; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
PRAKSA/AKTUELNO: Zimski lov skobalja kratkim petljašima
PRAKSA/AKTUELNO: Zimsko varaličarenje soma na reci Bosni
PRIBOR/PRAKSA: Univerzalni adapter za pretvaranja plovkaroškog sistema u dubinkađki i obrnuto
ŠARAN: Zimski lov šarana na reviru Basiana
ŠARAN: Pljosnato okačeni kukuruz
PARADA ULOVA
JEDAN OD NAS: Vladan Radosavljević, Požarevac
DOBAR SAVET: Ispolac od kante; Kutija za balerine; Gumica za motalice; Usidrena hranilica; Čvor na sajlici
AKTUELNO: Zimski lov linjaka na tekućoj vodi
NA VODI: Vertikalno džigovanje smuđa
MUŠIČARENJE: Mala škola vezivanja – Alpski tularaš
NA VODI: Rezime sezone 2010. na kikindskim terenima
PRIBOR/PRAKSA: Ubitačne plivajuće glave
REVIRI: Druga golubačka marina
PRAKSA: Prihrana iz domaće radinosti – karamelizovana konoplja sa hlebom
IZ SVETA: Meč štap Trabucco Energhia XR-M; Sanger štelovatelj varalica; štapovi Cormoran Speciland Feeder; Browning torbe; Pike Pro sajla.
MORE: Udicom na pica; Mrtva iglica na sistemu za troling
KUHINJA: Supa od smuđa
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Apatin, Sombor, Sivac, Čurug, Bačka Palanka, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Ruma, Lukićevo, Titel, Kikinda, Vršac, Kovin, Boljevci, Baranda, Opovo, Sefkerin, Beograd, Mladenovac, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Šabac, Valjevo, Čačak, Loznica, Mali Zvornik, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot, Vranje.



ZIMSKI LOV SKOBALJA KRATKIM TELESKOPOM BEZ VOĐICA

Jednostavno petljanje



Autor: Miodrag Radojičić Miki

Većina plovkaroša skobalja tokom zime lovi bolonjezima (teleskopskim štapovima sa vođicama, dugim od 4 do 8 m, na koje se montira mašinica), jer je ta tehnika superiorna na pozicijama na kojima se riba zadržava i hrani daleko od ribolovca. Ponegde, međutim, »nosonju« možemo loviti i petljašima (takmičarcima, štapovima bez vođica) od 4-5 m. Da bismo pecali »na kratko«, moramo poznavati zimske navike ove popularne ribe i umeti da pronađemo mesto sa takvom konfiguracijom dna na kome skobalj prilazi sasvim blizu obale.
Na Nišavi i tekućicama slične veličine obratićemo pažnju na pozicije iznad većih preliva, na kojima se dubina povećava, a protok vode smanjuje. Na takvim mestima jata se često zadržavaju nedaleko od obale, na spoju matice i tišaka, ali ne tokom celog dana, već samo u kasnim popodnevnim satima. Sve dok je zubato zimsko sunce visoko na nebu, »srpski losos« boraviće na osunčanim i plitkim prelivima, da bi se kako dan odmiče polako selio uzvodno i premeštao na dublje priobalne pozicije, naročito ako je dno peskovito ili kamenito... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 265-)



ZIMSKI LOV SOMA VARALICAMA OD MEKE GUME NA TEKUĆOJ VODI

Brki ispred nosa



Autor: Boris Ostojić

Poslednjih godina je teorija da se som zimi ne može loviti u velikoj meri osporena. Naime, malo zahvaljujući blažim zimama, a malo i pristupu prilagođenom ribama koje u ledenoj vodi nisu naročito pokretne niti pri velikom apetitu, sve više ribolovaca uspeva da i u ovom periodu na napad isprovocira ponekog »brku«. Poznato je da taj grabljivac voli više temperature i da je minimalno aktivan kada je voda hladnija od desetak stepeni. Tada je u nekoj vrsti hibernacije, to jest polusna, ali se iz njega trgne i krene u potragu za hranom, kada vrijeme ojuži i nivo vode poraste, zbog kiše ili topljenja snijega.
Som sada rijetko ide u potragu za hranom i ne odmiče se daleko od mjesta na kome provodi vrijeme, uglavnom u mirovanju. Rado se smješta u blizini zimovnika bijele ribe, postavljen tako da lako može da zgrabi svaki zalogaj koji mu voda donese ili neopreznu ribicu, koja mu priđe previše blizu (premda mu sada ne treba mnogo hrane, ne bira mnogo, pa će uzeti i krupniji zalogaj).
Kad vodostaj raste, som pomjera u tiši dio, a kada se rijeka počne vraćati u korito, smješta se na njegovu ivicu i tu čeka jata riba koja se vraćaju u zimovnike... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 265-)



KAKO DUBINKAŠKI SISTEM ZA ČAS PRETVORITI U PLOVKAROŠKI I OBRNUTO

Univerzalni adapter





Autor: Nenad Kostadinović

Jedna od najkorisnijih plovkaroško-dubinkaških sitnica koje su se pojavile poslednjih godina su adapteri za plovke. U ponudi ih ima više firmi i svi su napravljeni po istom principu. Set se sastoji od dva gumena stopera (postavljena na krajevima), dve plastične perle i virble sa kopčom. Gumeni stoperi fiksiraju perle i virblu sa kopčom u jednoj tački ili ograničavaju njihov hod (na rastojanje između stopera), tako da sistem kojim pecamo može biti fiksni ili klizni. Plastične perlice imaju zadatak da virbli sa kopčom omoguće normalan hod po struni i okretanje, a ujedno služe i kao amortizeri pritiska koji plovak ili uteg vrše na stopere. Preko vrtilice sa kopčom spajamo plovak, hranilicu, olovo ili predvez sa osnovnim najlonom.
Adapter je prevashodno namenjen za kačenje veglera u manje zahtevnim situacijama – kada se ne lovi preteškim plovcima i ne zabacuje na ekstremno velike daljine. Ali, on nam može poslužiti i za montiranje hranilica (ili olova), koja se postavljaju na isti način kao i plovak, a ukoliko procenimo da ih po jedan stoper na svakoj strani možda neće držati u mestu, možemo iznad i ispod dodati po još po jedan (gumeni i silikonski graničnici se odavno mogu kupiti u svim radnjama koje imaju iole bolji izbor plovkaroškog pribora) ... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 265-)



LOV SMUĐA VARALICAMA OD MEKE GUME IZ ČAMCA POKRETANOG SNAGOM TOKA ILI VETRA

Dole... gore... smuđ!



Autor: Bertus Rozemeier

Vertikalno džigovanje smuđa je još uvek nova disciplina za mnoge ribolovce. Ja sam, međutim, u Holandiji počeo da je upražnjavam još sredinom osamdesetih godina. Tada je to podrazumevalo mnogo improvizacija, jer je isprva sonar bio jedina elektronska sprava koju sam imao na čamcu. Ubrzo sam nabavio prvi električni motor – MotorGuide Backtroller, ali je on bio toliko veliki potrošač struje da bi potpuno ispraznio akumulator za samo nekoliko sati, pa sam hteo-ne hteo morao da džigujem iz čamca koji je nosila struja, a motor sam koristio samo za male korekcije putanje. Da li sam zbog toga loše prolazio? Naprotiv – moji prijatelji i ja smo na taj način hvatali toliko ribe da mi je to do danas ostao najomiljeniji način lova smuđa.
NE ZNAM DA LI SAM BIO PRVI ribolovac koji je pecao tom tehnikom, ali znam da sam u to vreme redovno čitao sve najbolje i najaktuelnije ribolovačke magazine, poput američkog In-Fishermana, koji je u to vreme baš smuđu posvećivao veoma mnogo prostora, i nikada ni u jednom od njih nisam naišao na članak u kome bi bio opisan taj način varaličarenja, koji sam otkrio potpuno slučajno. Moj kolega Jan Egers me je jednog dana pozvao da mu pomognem u pravljenju emisije o lovu smuđa za neku italijansku TV stanicu. Snimanje se odvijalo na jednom jezeru blizu Amsterdama, poznatom po velikoj populaciji te grabljivice. Ali, neki od lokalnih znalaca su nam rekli da je smuđ u dubini, da je veoma neaktivan i da se teško lovi, pa je Jan je rešio da peca na plovak. Nije hvatao ništa, što me nije iznenadilo, jer se to njemu često dešava na velikim i dubokim vodama, a ja sam se, nemajući mnogo izbora, muvao van vidokruga kamere i pokušavao sve što mi je padalo na pamet. U jednom trenutku sam spustio varalicu od meke gume tačno ispod čamca, počeo da je dižem i spuštam i odmah imao udarac! Nastavio sam da pecam na isti način i do kraja dana sam uhvatio desetak smuđeva, tako da sam jedva čekao da stignem kući i prenesem to svoje neobično iskustvo prijateljima... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 265-)



MUŠIČARENJE: MALA ŠKOLA VEZIVANJA – ALPSKI TULARAŠ

Za pastrmku i lipljena



Mnogi vezači veštačkih mušica svoju kreativnost i umeće demonstriraju ne samo stvarajući nove imitacije već i menjajući stare. Ali, uprkos tome, ima i nekih klasičnih kreacija koje se decenijama, pa i više od veka ni najmanje ne menjaju. Jedna od njih je Elk Hair Caddis, klasična verna imitacija tularaša (moljca), koja se, zahvaljujući palmerovanom telu i snopu losovih dlaka, od kojih su napravljena krila, odlikuje velikom plovnošću. Zahvaljujući  tome što je praktično nepotpopiv, Elk Hair Caddis je posebno pogodan za ribolov na malim vodotocima, na kojima mušičar nema mnogo prostora za »raspucavanje«, tj. za »lažne zabačaje« radi sušenja mušice.
Druga grupa klasičnih imitacija tularaša takođe ima krila od dlake losa ostaju, ali ne i palmerovano telo, već samo nekoliko namotaja petlovog pera na grudima. Te kreacije su nešto manje plovne, ali su bolji za »masnije« prelive (sa mirnijim tokom i ravnom površinom) jer lepše padaju na površinu vode. Radi boljeg efekta mnogi vezači čak odsecaju donju polovinu nogica, tako da imitacija još lepše leži na površini.
Ovoga puta opisaću vam izradu Alpskog tularaša (nem. Alpen caddis), imitacije veoma popularne među mušičarima koji love na malim rekama, koja po upotrebljenom materijalu i izgledu donkele podseća na Kočijaša –  jednu od najpopularnijih mušica svih klasičnu tradicionalnu imitaciju, ali su upadljive razlike... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 265-)



LOV ŠTUKE I SMUĐA U SREDNJEM SLOJU VODE I PRI POVRŠINI

Ubitačne plivajuće glave



Autor: Vladimir Mošorinski

Iako možda nekome zvuči zastrašujuće, naslov ovog teksta nije preuzet iz nekog horor filma, već iz mog varaličarskog iskustva. Naime, plivajuće (džig) glave su godinama jedan od mojih glavnih aduta za lov smuđa i štuke u srednjim i gornjim slojevima vode. Prvi put sam poželeo da imam nešto takvo krajem januara 1995. godine. Vreme je tih dana bilo neobično toplo za to doba godine, pa smo moji drugari i ja intenzivno jurili smuđa po kanalima oko Belog Blata (u blizini Zrenjanina), kojima ribnjaci gazdinstva Ečka dobijaju vodu iz Tise.
SMUĐ NAS JE PROSTO izluđivao, jer se u sasvim providnoj vodi javljao samo uz drugu obalu, na dubini od 0,4 do 1 m, i to u tek 1,5-2 m širokom pojasu između zida trske i  pojasa trave koja nije istrulila i pala na dno. Voblerima i klasičnim džigovima bismo svako izgledno mesto »razbućkali« u dva zabačaja, čupajući zakačene varalice iz trave), a za »nezakačive« basovske gumice još nismo znali, tako da smo se dovijali na razne načine i uglavnom bacali sporotonuće varalice, koje je bilo moguće voditi vrlo polako. Uhvatili smo u tih desetak izlazaka dosta lepih smuđeva, teških i do 3,5 kg, ali mi je brzo postalo jasno da bismo mnogo bolje prolazili da smo imali plivajuće džig glave nešto manje nosivosti nego što je težina varalica od meke gume koje smo koristili, jer bismo taj mamac mogli da bacimo do druge obale (15-20 m), a on bi polako tonuo, nagnut repom prema dnu i zbog jedne jednokrake udice, uz to još i okrenute na gore, skoro uopšte ne bi kačio travu.
Nekoliko godina kasnije, nabavio sam plivajuće džig glave raznih boja i veličina... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 265-)



REVIRI

Druga golubačka marina



Autor: Saša Ledenčan

Ušuškana između visokog brda i moćnog Dunava, na samom izlazu iz Golupca, nalazi se druga golubačka marina, jedna od omiljenijih zimskih destinacija velikog broja ribolovaca iz Braničeva, ali i ostalih delova Srbije.
VODA: Marina pravougaonog oblika i dimenzija oko 80 x 60 m je od »živog« Dunava odvojena nasipom od krupnog kamena, pa ovaj revir izgleda znatno prirodnije od prve marine, koja se nalazi u centru grada, kod autobuske stanice (vidi Ribolov br. 161 i 264). Kamenom je nasuta i uzdužna strana bliža putu, dok su istočna i zapadna strana od zemlje i šljunka. Sam ulaz je, zbog zamuljivanja, sve plići iz godine u godinu, a taj problem je sada već toliko izražen da je pri niskom vodostaju u marinu teško uploviti i običnim čamcem plitkog gaza.
Pri srednjem vodostaju, dubina uglavnom ne prelazi tri metra, a dno je tvrdo, pretežno šljunkovito i peskovito, sa nešto panjeva i granja koje nanesu velike prolećne bujice. Zahvaljujući položaju i visokom brdu iznad puta, marina je dosta dobro zaštićena od vazdušnih strujanja, pa se u njoj može pecati čak i po košavi... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 265-)



NAPRAVITE SAMI ODLIČNU PRIHRANU OD LAKO DOSTUPNIH SASTOJAKA

Karamel konoplja sa tostom



Autor: Nenad Kostadinović

Najlakši način da dođemo do kvalitetne prihrane za ribolov na plovak ili hranilicu je da odemo do prve prodavnice ribolovnog pribora i kupimo gotovu smesu nekog od renomiranih proizvođača. Ali priprema primame u domaćoj radinosti može da bude veoma zabavna aktivnost, koja će nam pri tom omogućiti da malo uštedimo a da dobijemo efikasnu hranu, na koju će ribe odlično reagovati.
Za recept koji sledi  potrebni su nam 500 g belog tost hleba (tj. jedno pakovanje standardne veličine), 200 g konoplje u zrnu, te po jedna supena kašika soli i šećera. Sve to bi trebalo da košta oko 110 din, po prosečnim maloprodajnim cenama u našoj zemlji u februaru. Uz malo truda, za taj novac ćemo (uz dodatak potrebne količine vode) dobiti nešto manje od 1 kg izuzetno kvalitetne, za ribe ukusne i privlačne hrane, što će većini rekreativaca biti dovoljno za za jedno do dva pecanja.
PRIPREMA. Zrnima konoplje dodamo po jednu kašiku šećera i soli i propržimo ih u tiganju, na tihoj vatri. Dodavanjem soli, koja je odličan prirodni atraktor, dobijamo za ribe privlačniji ukus, a osim toga so malo usporava gorenje šećera prilikom karamelizacije... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 265-)



LOV PICA UDIČARSKI PRIBOROM

Princ ljuskavki





Autor: Boris Bulić

Pic je riba koja pripada zajednici bentosa (dna). Mada ga susrećemo po svim terenima i uzduž cijele obale Jadrana, pravo stanište su mu hridinasta kamenita dna obrasla cistozirom. No nije rijedak ni u lučkim vodama, a ni u pjeskovitim uvalama obraslim posidonijom. Najčešće se zadržava na dubini od 5 do 20 m, ali zalazi i do 100 m. Sigurnost traži u procijepima kamenja ili među algama. Brojniji je u vanjskom otočnom nizu i u plićim međuotočkim kanalima.
U sportskom ribolovu se lovi udičarskim priborom: postavom na dnu (dubinskim sistemom – prim. ur.) – sa ili bez olovnog opterećenja, te plovkom. Podvodnom puškom je pica mnogima teško uloviti, jer vrlo rano osjeti opasnost, a tada se drži na sigurnoj udaljenosti, okrenut prema dubini.
Zbog te se prirođene sumnjičavosti i udicom vrlo teško hvata. Uglavnom se i ne lovi ciljano, već zajedno sa ostalim ljuskavkama, i to klasičnim sistemom sastavljenim od osnovne strune promjera 0,35-0,45 mm, kliznog olova težine 40-80 g, vrtilice i predveza promjera 0,25-0,35, na čijem je kraju kovana udica. Ovaj sistem može biti i bez olovnog opterećenja... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 265-)

Belizmaj

Vale sta se desava vec dva broja ribolova izlaze a od tebe ni glasa

pikeman



SADRŽAJ BROJA 266:

AKTUELNO: 7 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 3. do 16. marta; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
PRAKSA/AKTUELNO: Noćno lov skobalja fider tehnikom na Južnoj Moravi
NEMA PROBLEMA: Šedovi za štuku; Bojliji u zamrzivaču; Metod i lažni udarci; Diber plovak
PRAKSA: Efikasan a jednostavan sistem za lov hranilicom
ŠARAN: Ljuti peleti – zimski specijalitet za primamljivanje šarana na komercijalnim revirima
ŠARAN: Predstavljamo uspešne: Ivan Kocić i Srđan Trailović
ŠARAN: Zanimljiva biologija – glavna šaranova čula
PARADA ULOVA
PRIBOR/PRAKSA: Mali vodič kroz olova za plovkaroške sisteme
DOBAR SAVET: Dvorepi šed; Kutija za crviće; Frizirana kašika
PRAKSA: Efikasan a rekto korišćen sistem sa dva veštačka mamca
NA LICU MESTA: Carpitaly – najveći italijanski sajam šaranskog pribora i opreme
MUŠIČARENJE: Mala škola vezivanja – Ekstremno otežano zečje uvo
PRAKSA: Zimski lov krupnog klena varaličarenjem na stajaćoj vodi
PRAKSA: Jedna od najboljih primama za zimu Sensas 3000 Gros Gardons Noire
REVIRI: Južna Morava kod motela Džep; Despotovica – predivna rečica u kojoj skoro da nema života
PRAKSA: Lov bucova osetljivim priborom, na voblere
PRIBOR: Predstavljamo proizvođače veštačkih mamaca: Monarch-Dok
IZ SVETA: Štap Maver Abyss X Series Feeder; Perca tripod; Balzer »peševi«; Mašinica Daiwa Sweepfire X 2550; BBS Shrimp Stick Mix; Varaličarac Dreamtackle Baitjigger H
MORE: Lov girovki sa obale
KUHINJA: Plodovi mora sa palentom
IZLOG: Korda Krusha; Kompleti za početnike
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Apatin, Sombor, Sivac, Čurug, Bačka Palanka, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Ruma, Lukićevo, Titel, Kikinda, Vršac, Kovin, Baranda, Opovo, Sefkerin, Beograd, Mladenovac, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Šabac, Valjevo, Čačak, Loznica, Mali Zvornik, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot.

EKSTREMNA VARIJANTA: NOĆNI LOV SKOBALJA NA JUŽNOJ MORAVI

Zaseda u kanalu



Autor: Miodrag Radojičić Miki 

Zbog gužve koja ove zime često vlada u poznatim zimovnicima na Južnoj Moravi kod Niša, na pecanje sam do skora odlazio tek oko 16 č. Dok su se umorne kolege posle celodnevnog ribolova polako pakovale, ja sam pažljivo osmatrao i »skenirao« vodu, na kojoj sam zatim povremeno ostajao i posle sumraka, uživajući u tišini i nadmudrivanju sa skobaljima i šljivarima, koji su čak i po mraku lepo radili. Kada sam se malo zasitio takvog pecanja, početkom februara sam rešio da proverim može li se na ovoj reci i tokom zime pecati noću.
Nestrpljivo sam čekao prvo otopljenje i već nakon prvog izlaska shvatio sam da između letnjeg i zimskog noćenja na obali reke u pogledu ulova nema prevelike razlike, bar ako se ribolovac opredeli za fider tehniku i temeljno pripremi, i ne prepuštajući baš ništa slučaju. Do sredine meseca sam sve to proverio još nekoliko puta, pre no što sam odlučio da svoje novo iskustvo podelim i sa čitaocima Ribolova.
IZNAD SELA MRAMOR nalazi se jedan od najvećih zimovnika bele ribe na Južnoj Moravi, pa se u ovom periodu na tom reviru često istovremeno nađe i po pedesetak kolega iz Niša, Leskovca, Prokuplja i drugih obližnjih mesta. Jata skobalja i druge bele ribe se preko dana uglavnom zadržavaju na plićim prelivima, a nakon zalaska sunca se povlače u oko tri metra duboki kanal, na sredini reke. Evo kako sam ih tu poslednjih nedelja uspešno lovio.
Odmah po zauzimanju odabranog mesta, još za videla postavim stolicu i improvizovani ali vrlo funkcionalni držač štapa, napravljen od dugačke i tanke grane, sa rakljastim završetkom... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 266-)

IZUZETNO EFIKASAN ANTI-TENGL SISTEM ZA LOV HRANILICOM

Oružje za sve bitke



Autor: Nenad Kostadinović

Lov ribe hranilicom pruža nam veoma mnogo mogućnosti. Na taj način možemo pecati mnoge vrste ciprinida, na različitim tekućim i stajaćim vodama, koristeći pri tom mnoge mamce i prihrane. Dakako, pri tom su nam na raspolaganju i različite vrste montaža, koje omogućavaju da napravimo prezentaciju maksimalno prilagođenu konkretnoj situaciji. Zbog svega toga, fider privlači inventivne i eksperimentisanju sklone ribolovce, koji nastoje da i sami pronalaze neka originalna rešenja ili da menjaju postojeća, ne bi li ih učinili efikasnijim. Neka od njih skroz praksu bivaju brzo odbačena, ali ima i onih koja se odlično pokažu, pa ih malo po malo prihvata sve veći broj ribolovaca. Takva je i montaža koju ovom prilikom prikazujem Veoma često i uspešno lovim na nju i uvek ističem da sam »mustru ukrao« od Vlade Miloševića iz Kostolca, mog prijatelja i glavnog konkurenta na državnom prvenstvu u lovu fider tehnikom u prošloj sezoni (a nadam se i u ovoj) ... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 266-)

MALI VODIČ KROZ OLOVNA OTEŽANJA ZA PLOVKAROŠKE SISTEME

Sačme, kugle i suze



Autor: Nenad Kostadinović

Olovnim opterećenjem dovodimo plovak u vertikalan položaj, potapamo ga do željenog nivoa i podešavamo osetljivost sistema. Ona direktno zavisi od rasporeda utega i njihovog položaja u odnosu na plovak i udicu, koji utiče i na prezentaciju, jer njome regulišemo brzinu tonjenja mamca, koja ne treba da bude uvek ista (određujemo je prema sloju vode u kom lovimo i u skladu sa tim da li želimo da polagano tone ili da što pre stigne do dna). Olova za pecanje na plovak prave se u velikom broju oblika. Sačmice se upotrebljavaju za lakše montaže, dok se za one teže koriste utezi u vidu kugli i suza.
SAČMICE su daleko najkorišćenija vrsta opterećenja za pecanje na plovak. One krupnije služe za formiranje tzv. glavne grupe opterećenja, koja treba da potopi plovak otprilike do tačke u kojoj antena ulazi u telo plovka. Najmanje sačme služe za korekciju opterećenja, odnosno za fino »štelovanje« nivoa potopljenosti plovka i ponašanja predveza sa namamčenom udicom. Sve sačme treba da budu pravilnog oblika, mekane i sa precizno usečenim zarezima. Većina rekreativaca ih stavlja i skida prstima (najčešće šireći proreze noktima), dok takmičari koriste specijalna Stonfo klešta sa kojima se obe pomenute operacije izvode lako i precizno. Kako god da ih montiramo, dramlije ne treba da stežemo previše... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 266-)

EFIKASNI A RETKO KORIŠĆENI SISTEMI SA DVE VARALICE

Drugi bolji od prvog



Autor: Vladimir Mošorinski

Kako spadam u one varaličare koji moraju da izađu na vodu makar jednom nedeljno, a nemam previše vremena postepeno sam usavršio »brzinsko pecanje«, što podrazumeva brzu pripremu i efikasno pecanje smuđa i bandara, koje traje između jednog i dva sata. Živim u Zrenjaninu, a u ovom periodu pecam na tri lokacije – na Tamišu, kod brane u selu Klek, gde je voda duboka od dva do četiri metra i nikada nije jako zamućena; zatim na najvećoj zrenjaninskoj peskari (koja je duboka i do 8 m, a voda je u njoj kristalno čista; te na jezeru u centru grada, dubokom do 3 m i takođe vrlo bistrom.
ZA ZIMSKO DŽIGOVANJE koristim dva kompleta. Onim jačim, koji čine štap Byron od 2,8 m, srednje brze akcije, težine bacanja 10-40 g, i mašinica Daiwa Capricorn 2500, pecam kod brane, jer tu može da se javi krupnija riba, dok na gore pomenutim stajaćicama varaličarim štap Mitchell od 2,4 m, brze akcije, težine bacanja 10-25 g i mašinicom Daiwa Regal 1500. Na oba čekrka u ovom periodu imam najlon Stren od 0,22 mm, koji se ne tegli previše, a i dosta je otporan na krzanje. Kako ribe u hladnoj vodi nisu naročito borbene, sa tim monofilom, brzim štapićem i dobro podešenim drilom mogu da savladam i krupnije smuđeve i bandare.
Stigosmo tako i do varalica. Za razliku od većine drugih ribolovaca, ja tokom cele godine, pa i sada, često koristim sistem sa dva veštačka mamca. Na kraju sistema je glavna varalica, napravljena od silikona ili meke gume – šed, tvister, vorm ili šed-tvister, na udici sa džig glavom. U poslednje dve godine najviše koristim Draško šedove, različitih veličina i dekora, jer je njihova vibracija neodoljiva za grabljivice na svim vodama na kojima pecam. Ali, tema ovog teksta je moj adut iz senke – često neverovatno efikasni »broj 2« – strimer ili mala varalica od meke gume ili silikona koju predatorima nudim na bočnom predvezu, postavljenom iznad glavne varalice... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 266-)

MALA ENCIKLOPEDIJA ČVOROVA

Osmica i obična omča





Autor: Nenad Kostadinović

Omče često vezujemo na monofilnim i upredenim strunama i koristimo ih za pravljenje sistema u svim vidovima sportskog ribolova, od varaličarenja i mušičarenja preko pecanja na plovak do različitih varijanti dubinskog metoda. Najčešće se preko dveju omči spajaju predvez sa udicom i osnovna struna, ali je njihova primena mnogo šira. Mogu se vezivati na nekoliko načina, a ovoga puta ćemo rečju i fotografijama prikazati dva najčešće upotrebljavana.
OVERHEND. Ovo je najednostavnija omča i čvor koji većina ribolovaca najpre nauči. Vezuje se tako što kraj najlona udvostručimo, pa formiramo krug kroz koji jednom protnemo kraj duplirane strune. Pre pritezanja, koje treba da bude ravnomerno i lagano (nipošto naglo i sa trzajem), čvor treba nakvasiti pljuvačkom, kako bi se sprečilo slabljenje strune zbog zagrevanja do kog bi došlo da je zatežemo »na suvo« ... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 266-)

MALA ŠKOLA VEZIVANJA: EKSTREMNO OTEŽANO ZEČJE UVO

Pravac dno!



Tekst, foto i izrada: Đorđe Glavinić Šumadinac

www.grandepescatore.com

Početak pastrmske sezone, koja se otvara prvog marta, skoro uvek protiče u znaku povišenih vodostaja, pre svega izazvanih topljenjem snega na planinama sa kojih salmonidne rečice i potoci teku. Uz to, voda je u tom periodu blago zamućena i prilično jaka. S druge strane, premda su pastrmke iscrpljene mrestom i dugom zimom, pa nisu naročito aktivne, neće propustiti ništa što im liči na iole dobar zalogaj a nađe im se ispred nosa, tj. blizu dna, na ulazu u dublji vir sa jakom maticom, u kojoj se ova riba zadržava kako bi se očistila od pijavica što ih je »zaradila« tokom zimskog mirovanja.
Uslovi za mušičarenje će biti veoma loši u narednih petnaestak dana zbog obilnih snežnih padavina u poslednjoj nedelji februara, ali kriza uveliko trese sve nas koji od prvog oktobra čekamo priliku da izađemo na vodu sa mahačem. Ovog puta vam predlažem da je koliko-toliko ublažite praveći jednu tešku nimfu, koja može biti i te kako lovna krajem zime i početkom proleća... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 266-)

JEDNA OD NAJBOLJIH PRIAMAMA ZA ZIMU: SENSAS 3000 GROS GARDONS NOIRE

Crna hrana za crne dane



Autor: Nenad Kostadinović

Na našem tržištu prihrana, »francuska« kuhinja je prisutna već decenijama, a Sensas je skoro sve to vreme najpopularniji proizvođač. Ujednačen kvalitet potvrđen je mnoštvom vrhunskih rezultata na domaćim i međunarodnim takmičenjima svih rangova,  pa ni najveći sumnjičavci ne mogu da dovedu u pitanje umeće Žana Deska (Jean Desque) i njegovih saradnika da naprave vrhunske hrane za sve situacije.
   Premda bi ankete verovatno pokazale da su najpopularnije primame ove firme Etang i Carpes, odlučio sam da vam ovoga puta malo pobliže predstavim Gros Gardons Noire, iz serije 3000. Ona je namenjena ciljanom lovu krupne bodorke, a odlikuje se zbirom dobrih osobina koje se retko nalaze zajedno – izuzetnom strukturom, efikasnošću u svim uslovima, pogotovo onim najtežim (po hladnom vremenu, u bistroj vodi, kada je riba slabo aktivna), a uz sve to može se koristiti i u plovkaroškom i u fider ribolovu.
Od »običnog« Gardonsa i drugih varijeteta ove prihrane, crni se razlikuje po znatno krupnijoj granulaciji. Upravo te veće čestice... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 266-)

DESPOTOVICA: PREDIVNA REKA U KOJOJ SKORO DA I NEMA ŽIVOTA

Otrovana lepotica



Autor: Milan Obradović Kalaj

Despotovica izvire na južnim padinama planine Rudnik, ispod vrha Mali Šturac (1.115 m). Predanja kažu da je ime dobila po srpskim despotima koji su sagradili utvrđenje na planini Rudnik, gde je postojala kovnica novca, pravljenog od plemenitih metala dobijanih iz rudnika olova i cinka, koji su eksploatisali još Rimljani, a potom i Sasi (i Gornji Milanovac se do 1859. zvao Despotovica). Nažalost, ova izuzetno lepa rečica, duga 24 km, već dugo je izložena velikom i stalnom zagađenju. Kod sela Majdan, na samom početku svog toka, protiče pored deponije jalovine iz rudnika olova i cinka i već tu počinje njeno zagađenje teškim metalima, ali mnogo je gore ono što sledi u Gornjem Milanovcu, gde se život ove reke praktično završava, jer je zagađuju mnoge milanovačke firme, pa su pomori ribe i drugih živih organizama česti. Posebno je katastrofalan bio onaj koji se dogodio u leto 2003, kada su uginule ne samo ribe već i žabe, zmije i sva druga živa bića koja su se zatekla u Despotovici, u Dičini nizvodno od ušća Despotovice (u selu Brđani), pa čak i u Zapadnoj Moravi, u koju se Dičina uliva... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 266-)

PREDSTAVLJAMO PROIZVOĐAČE VEŠTAČKIH MAMACA: MONARCH-DOK

Dobre vibracije



Autor: Srđan Mitrović, Pikehunters Team

Tog lepog jesenjeg dana, sa prijateljem sam iz čamca lovio štuku štuku, na jezeru Joca. Pretraživali smo dobro poznati teren raznim varalicama na koje smo prethodnih nedelja imali mnogo uspeha, ali se ovoga puta ništa nije dešavalo. U jednom trenutku, čamcem nam je prišao obojici nepoznati ribolovac, koji je, odmah posle pozdrava, sa kopče skinuo džerk u prirodnom dekoru i pružio mi ga rekavši: »Probaj ovaj dekor, danas provereno radi« i odmah krenuo dalje.
Prijatno iznenađen, kačim drvenu varalicu u dekoru bodorke na sajlu i vučem je trzajući. Već u drugom zabačaju imam udarac i krupnu ribu na štapu. Tek posle borbe, slikanja i puštanja štuke u njeno vodeno carstvo, po prvi put pažljivije zagledam džerk i vidim da na njemu piše TNT. Nastavljamo sa ribolovom i za kratko vreme na istu varalicu hvatam još nekoliko riba. Po izlasku na obalu, saznajem da sam svog novog ljubimca dobio od Vinkovčanina Milana Marjana Pocrnje, u ribolovačkim krugovima mnogo poznatijeg po nadimu Dok. Brzo smo se sprijateljili i uspostavili redovan kontakt, pa se skoro kompletan Pikehunters tim pre nekoliko nedelja zaputio u Vinkovce, kako bismo zavirili u »ribolovačku kliniku«, to jest u proizvodni pogon u kome nastaju veštački mamci Monarch-Dok... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 266-)

MORE: LOV GIROVKI S OBALE

Manule na kraju zime



Tekst i foto: Boris Bulić

Zima sportskim ribolovcima koji love sa morske obale nudi malo radosti. Oni kojima dan nije prekratak ili noć prehladna mogu loviti lignje, varaličariti brancine ili naći jato cipala u nekoj lučici, ali ribe u principu pri kraju nema. No, sa približavanjem toplijih dana sitnija riba prilazi, a za njom dolazi i krupnija. Prvo se mogu vidjeti jata salpi i špara kako brste i čupkaju travu uz obalu i tad već i oni manje spretni mogu s uspjehom početi loviti. Uspješno se, međutim, može loviti i nešto prije toga.
Porodica girovki (Centracanthidae) u Jadranu je zastupljena s nekoliko vrsta, od kojih se u rano proljeće mogu loviti gira oblica (Spicara smaris) i gira oštrulja (Spicara flexuosa). Obje vrste imaju mnogo narodnih naziva, ali duž Jadrana prvu vrstu najčešće zovu gira ili manula, a drugu luštra ili lužina. I jedna i druga narastu do dvadesetak centimetara i dosegnu težinu do 80 g, a srednja lovna težina im je oko 30 g. Slične su, ali ih nije teško razlikovati. Manula je po leđima crnkastosmeđa, dok je prema dolje blijedosrebrnkasta. Lužina je žućkastosrebrnkastosiva i izraženijeg hrpta, dakle plosnatija. Zajednička im je i crnkasta mrlja iznad vrška prsnih peraja. Zreli mužjaci imaju plavkaste prugice po glavi i trupu, što je kod lužine toliko izraženo da mnogi misle da je riječ o drugoj vrsti, pa ih čak i trgovci u ribarnicama često odvajaju u posebne kašete... (-ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 266-)


Goachild

Eto meni štiva uz današnju kahvu...

mala maca

Objektivni, sveprisutni, raznoliki, za svakog ponešto...
Jednom rečju ODLIČNI !

pikeman



SADRŽAJ BROJA 267:

AKTUELNO: Vidre zavode red na vodama oko Kraljeva; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 17. do 30. marta; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
NA VODI/AKTUELNO: Grdosija iz obrenovačke tople vode
AKTUELNO: Varaličarenje bucova početkom sezone
PRAKSA: Prezla u prihrani
ŠARAN: Recept za početak proleća – hranilica i mali mamac
PARADA ULOVA
AKTUELNO:Lov sitne bele ribe petljašima
DOBAR SAVET: Super tvister; Frigo kutija; Predvezi na sunđeru
NA VODI/AKTUELNO: Otvaranje sezone na Gradcu
NA VODI: Ekstremna varijanta: Varaličarenje surf priborom sa meksičkih plaža
MUŠIČARENJE: Mala škola vezivanja – Sivi CDC tular
AKTUELNO: Lov velikih rečnih deverika fider tehnikom
REVIRI: Orašje kod Dubravice
PRAKSA: Pas i mačka?!
PRIBOR/NA LICU MESTA: Drugi deo ekskluzivnog izveštaja sa sajma Carpitaly
IZ SVETA: Štap ABU Target Compact Pike; Kinetic Westin džerkovi; JRC Multi Tool; Rapala Fish Camp Fillet; Browning Loop; Metak hranilice
MORE: Lov arbuna udičarskim priborom
KUHINJA: Zapečene skuše
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Apatin, Sombor, Sivac, Čurug, Bačka Palanka, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Ruma, Lukićevo, Titel, Kikinda, Vršac, Kovin, Baranda, Opovo, Sefkerin, Beograd, Mladenovac, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Šabac, Valjevo, Čačak, Loznica, Mali Zvornik, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot.



AKTUELNO

PRIMER ZA UGLED: POZITIVNE PROMENE NA DELU RP JUGOZAPAD OKO KRALJEVA

Vidre zavode red



Delom ribarskog područja Srbija Jugozapad koji obuhvata Zapadnu Moravu i Ibar na teritoriji opština Kraljevo i Vrnjačka Banja, od 11. januara upravlja kraljevački Plus sport, a poslove kontrole ribolova vrši ribočuvarska služba Vidre. Rezultati promene koju su pošteni ribolovci priželjkivali cele prošle godine već su vidljivi.
O rezultatima rada u prvim nedeljama »gazdovanja« i planovima za budućnost razgovarali smo sa Ivanom Lazovićem, čelnim čovekom Plus sporta.
– U prvih 20 dana kontrolisali smo 2.717 ribolovaca. Protiv lica uhvaćenih u kršenju propisa smo podneli 17 prekršajnih i jednu krivičnu prijavu, a privremeno smo oduzeli 15 ribolovačkih kompleta – nabraja Lazović, koji posebno ističe da su Vidre već u startu ostvarile sjajnu saradnju sa savesnim pecarošima i ističe da je najviše problema bilo na poznatom moravskom zimovniku kod Šibačkog kamena (blizu Vrnjačke Banje) i na Ibru kod Ušća i Polumira, gde su u prvim danima svoga rada ribočuvari Vidri nalazili trokrake na sistemima većine ribolovaca, koji su do tada tako neometano pecali... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)



KAPITALNI SOM UHVAĆEN 27. FEBRUARA NA SAVI KOD SELA UŠĆE

Grdosija iz tople vode



Autor: Goran Jovanović

Na Savu kod sela Ušće sam 27. februara izašao sa namerom da zatvorim smuđarošku sezonu. Naime, striktno se pridržavam lovostaja, što savetujem i svim ostalim kolegama, jer nam je riblji fond ionako jadan. Dva meseca pre toga sam na pecanje izlazio vrlo retko, zbog visokog vodostaja, pa nije ni čudno što nisam imao ulove vredne spomena (tek nekoliko smuđeva, od kojih je najveći imao oko 1,5 kg). Otisnuo sam se čamcem na vodu oko 16 č, i već u trećem-četvrtom zabačaju, dok je šed tonuo, u jednom trenutku sam ga po navici lagano povukao štapom na gore i osetio kratak udarac. Nisam odmah kontrirao, jer sam tog momenta levom rukom palio cigaretu, a i nisam bio siguran da li je to bila riba ili sam »čuknuo« u neku prepreku. Međutim, neki sekund kasnije osetio sam još jedan kratak udarac, na koji sam istog trena odgovorio jakom kontrom!
Premda je varaličarac ostao savijen »u kiflu«, tokom narednih 5-6 sekundi nisam osećao nikakav otpor, a onda nešto kao da je odjednom leglo na štap... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)



VARALIČARENJE BUCOVA NA REKAMA POČETKOM SEZONE

Prolećno zagrevanje



Autor: Aleksandar Marjanović

Većina ribolovaca bucova najintenzivnije lovi preko leta. Ali i jesenji i prolećni ribolov (do početka lovostaja, tj. do 15. aprila) imaju svoje draži i mogu da donesu mnogo uzbuđenja i lepe ulove. U tekstu koji sledi izneću neka svoja zapažanja o varaličarenju jedinog isključivog grabljivca iz porodice ciprinida u ovom periodu.
MESTA I PRISTUP. I vazduh i voda se postepeno zagrevaju, pa većina riba postaje sve aktivnija. Među njima je i bucov, koji u normalnim okolnostima može da se lovi već polovinom marta, iako je tada po pravilu uglavnom još uvek blizu dna. Što smo bliži aprilu, temperatura vode je viša, a »bukadžijin« apetit veći, pa on počinje da se aktivnije hrani. Kederi (kaugleri) i druga sitna riba privučeni suncem, počinju da se dižu u više slojeve vode, pa možemo primetiti njihovo bežanje tik ispod površine, kada ih grabljivice pojure (klasičnih rauba još uvek nema ili su zanemarljivo retki).
U ovom periodu bucova treba tražiti u limanima sa kontra–tokom, ulazima u rukavce, pored izliva otpadnih voda, iza brodova i splavova privezanih za obalu i na svim drugim mestima na kojima je voda sporija.
Mestu sa koga ćemo pecati treba da priđemo što tiše. Ako voda nije mutna, bolje je stati metar-dva od nje, sesti ili iskoristiti neki žbun, drvo ili šiblje kao zaklon... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)



JEFTIN, LAKO DOSTUPAN I VIŠSTRUKO PRIMENLJIV SASTOJAK PRIHRANA

Mokre mlevene mrvice



Autor: Nenad Kostadinović

Prezle, to jest mrvice dobijene mlevenjem osušenog hleba se mnogo koriste u lovu mirnih riba, kao osnova brašnastih prihrana ili njihov značajan sastojak. Ova komponenta nema veliku hranljivu vrednost, ali njen ukus i miris ribe veoma vole. Prihrane sa prezlom se pretežno koriste na stajaćim vodama, i to onda kada riba nije naročito aktivna, pa moramo voditi računa o tome da se ne zasiti pre no što dođe do mamca. Njenim dodavanjem kvalitenijim primamama uvećavamo količinu, a smanjujemo cenu po jedinici mere, jer kilogram košta između 50 i 70 din.
PREZLA I SMESE koje je sadrže privlače belu ribu, pogotovo deveriku i bodorku, zatim babušku, ali su odlične i na komercijalnim revirima, pogotovo u hladnijem delu godine. Bilo da su plasirane hranilicom ili na neki drugi način stvaraju izuzetno uočljiv »tepih« na dnu, koji gladne šarane i druge ciprinide uz to privlači i mirisom.
Prezla može činiti ceo bazni deo hrane (kom se dodaju samo male količine aditiva ili mamci), ali se ipak znatno češće koristi kao osnova primama čiju strukturu, miris, ukus i hranljivu vrednost unapređujemo dodajući im kvalitetnu brašnastu prihranu i druge sastojke... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)



OTVARANJE SEZONE LOVA PASTRMKE NA RECI GRADAC

Zimska idila



Autor: Zoran Pantović Kosta

Konačno dođe i toliko željno iščekivani početak sezone lova pastrmke. Zima je ovoga puta potrajala po »po kalendaru«, pa su temperature vazduha krajem februara i početkom marta bile niske, a obale većine salmonidnih tekućica bile su prekrivene debelim naslagama snega, kog je mnogo gde bilo i na klizavim prilaznim putevima. Takvi uslovi, međutim, ne samo da nisu sprečili najzagriženije ljubitelje ribolova pegave lepotice da se probiju do omiljenih mesta, već su im u izvesnom smislu i pogodovali. Naime, zbog niskih temperatura, sneg se nije topio, pa su vodostaji planinskih reka i potoka bili povoljni za ribolov.
Na donjem delu ove 11 km duge reke, od ušća u Kolubaru, u samom Valjevu, pa do vodozahvata Ploče, kojim gazduje Eko ribarstvo (korisnik dela RP Srbija Zapad) važi »jedinstvena« republička dozvola. Od ušća pa do prve (»gradske«) brane, dozvoljen je ribolov na sve mamce, ali uz obavezu vraćanja ulova potočne pastrmke. Taj potes je idealan za najmlađe ribolovce, koji tu mogu da se upoznaju sa čarima pecanja i da savladaju njegove osnove, upražnjavajući različite tehnike.
OD GRADSKE BRANE do vodozahvata »Ploče« takođe važi jedinstvena dozvola, ali se sme loviti samo na varalicu i mušicu, i to po principu »uhvati i pusti«. Sezona je na tom delu otvorena 1. marta, uz prisustvo više varaličara iz Valjeva i drugih mesta. Potočare tu ima dosta, a bila je pri apetitu, pa ulovi nisu izostali. Vaš izveštač imao je sreću da na jednodelni KZV vobler u dekoru piora prevari potočaru dugu 40 cm... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)



EKSTREMNI RIBOLOV: VARALIČARENJE SURF PRIBOROM SA MEKSIČKIH PLAŽA


Nezaboravno fizikalisanje





Autor: Bertus Rozemejer

Tokom svoje duge ribolovačke karijere, obišao sam mnogo zemalja. Više puta bio sam u Irskoj, u kojoj su štuke krupne i uz to borbenije nego bilo gde na svetu, a pecanje je uvek bilo fantastično. Od lokacija na Baltiku, posebno sam vezan za Vestervik, u čijoj okolini ima fantastičnih terena za lov morske pastrmke i štuke. Tu sam postavio lični rekod, uhvativši za pet dana 254 štuke, među kojima je bilo i kapitalki! Lov maskija na potpuno divljim i kanadskim jezerima jedno je od mojih najlepših iskustava do sada. Ali, ono najuzbudljivije nema nikakve veze sa mojom omiljenom ribom štukom. To je bilo jedno pecanje sa obale, u tropima.
»Pa da«, sada vi mislite, »takav ribolov je skup, pa je normalno da bude uzbudljiv!« Ali, verujte mi, to nije tako veliki izdatak koliko pretpostavljate. Doduše, za to moram delom da zahvalim prijatelju Stefenu (Stephen), koji živi u Kabo San Lukasu u Meksiku. Upoznao sam ga još kao dečaka, u klubu vezača mušica koji sam vodio u to vreme. Bio je lud za ribolovom, pa je svaki slobodan trenutak koristio da bi me pozvao telefonom ili seo na bicikl i došao do mene, kako bi me pitao nešto što ga zanima. Nešto kasnije, zajedno smo otkrivali vertikalno džigovanje, o kom sam pisao pre dva broja, a kada je napunio 18 godina, po prvi put je otišao u Meksiko, da bi lovio marline i druge »big gejm« kapitalce. Godinu dana kasnije, opet je otišao u Meksiko, ali ovog puta na tri meseca. Radio je (na crno«) na jednom od brodića sa kojih su turisti pecali, upoznao svoju sadašnju suprugu, oženio se i ostao da živi veoma daleko od vetrenjača kraj kojih se rodio. U više navrata me je zvao da dođem kod njega, ali iz raznih razloga od toga dugo nije bilo ništa, sve do pre neku godinu... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)



MUŠIČARENJE: MALA ŠKOLA VEZIVANJA – SIVI CDC TULAR

Drinski favorit



Autor: Đorđe Glavinić Šumadinac, www.grandepescatore.com

Poslednjih godina veliki broj imitacija tulara vezuje se sa krilima od cdc-a (lojnog pera patka). Zahvaljujući prirodnoj masti, kojom je prekriveno, to pero u velikoj meri poboljšava plovne karakteristike svake mušice za čiju je izradu upotrebljeno. Jedna od posledica masovne upotrebe tog materijala je i pad popularnosti nekih legendarnih kreacija, poput Elk Hair Caddisa (tularaša načinjenog od jelenske dlake. Za mušice namenjene lovu salmonida na našim velikim rekama, poput Drine i Lima, cdc pero je praktično nezamenljiv materijal. Ovoga puta, predstaviću vam izradu jednog favorita drinskih mušičara – Sivog cdc tulara, koji se pravi na jednostavan način, od lako dostupnih materijala... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)



PROLEĆNI LOV VELIKIH REČNIH DEVERIKA FIDER TEHNIKOM

Meso i slatkiši





Autor: Ninoslav Žagar

Deverika je riba dublje vode i mirnijih tokova rijeka, a o njenoj važnosti u ribljem svijetu govori i to što se u nekim kategorizacijama područje koje nastanjuje naziva zonom deverike. Općenito govoreći, ovu atraktivnu vrstu treba tražiti uz glavni riječni tok, iza većih prepreka u vodi kao što su stijene, manji otoci, sprudovi, stari panjevi... Deverika voli prijelaze iz većih u manje dubine i mjesta na kojima se voda miješa, odnosno lagano struji. Ima je i na rubovima uvala, gdje se sklanja od riječne struje i pretražuje dno, ne bi li pronašla hranu. Premda ju možemo loviti tijekom cijele godine, ribolov je, kao i u slučaju većine drugih riba iz porodice šaranki, znatno uspješniji u toplijim vremenskim periodima. Najčešće se hvataju primjerci teški do pola kilograma, no na nekim lokacijama, poput ove na kojoj smo mi lovili, prevladavaju one veće, znatno teže i uglavnom zanimljivije za ribolov.
Ipak, pokatkad te ribe, bez obzira na njihovu brojnost, nije nimalo lako uloviti, pogotovo tokom prvih proljetnih dana, kad se priroda polako budi, ali sve je još nekako tromo i usporeno. I dok se kasnije, kad se voda zagrije, velike riječne deverike mogu odlično loviti čak i krajnje jednostavnim method sistemom sa kratkim predvezom od tanke upredenice, većim udicama i na većinu mamaca koji vam padnu na pamet (peleti i mini bojiliji mogu da donesu i  fantastične rezultate!), sad je ipak potreban malo suptilniji pristup... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)



REVIRI

Orašje kod Dubravice



Autor: Saša Ledenčan

Staro moravsko korito, smešteno između sela Dubravica, Velike Morave i Dunava, na obodu drevnog rimskog utvrđenja Margum, ribolovcima iz braničevskog kraja poznato je kao Orašje ili Stari krak.
VODA: Stajaćica duga skoro 1,5 km, udaljena 800 m od ušća Morave u Dunav, počinje sa dva uska i plitka kanala, od kojih je onaj bliži nasipu pristupačniji, iako je pun granja i oborenih vrba i topola. Na mestu na kom se kanali spajaju, od obale do obale ima tridesetak metara. Dalje se korito postepeno širi do oko 60 m, zatim se ponovo sužava, a završava se dvestotinak metara dugim plićakom, takođe prepunim granja, panjeva i sasušenog drveća. Nivo vode direktno zavisi od vodostaja Morave, a kada je on prosečan, dubina se kreće od 50 do 100 cm na početku i na kraju revira, dok u središnjem delu (kod visokih topola) iznosi skoro tri metra. Dno je uglavnom muljevito, mestimično prekriveno naslagama lišća i zatravljeno, naročito u priobalju.
U letnjim mesecima pecanje veoma otežava i do tri centimetra debeo sloj sočivice, koja neretko pokriva čitavu vodu. Desna obala (gledano prema Moravi) pristupačna je u dužini od oko 1 km i obrasla niskim žbunjem, vrbom i topolama. Na njoj ima dvadesetak raskrčenih ribolovnih mesta, do kojih se stiže solidnim poljskim putem. Druga strana je zbog gustog drveća, oborenih stabala i velike količine granja nepristupačna. Stari krak je sa skoro svih strana okružen neprohodnim rastinjem, koje se pruža sve do Dunava i Morave, i stanište je mnogobrojnih divljih svinja i šakala.
RIBE I RIBOLOV: Iako je Orašje najpoznatije po štukama, na njemu se uspešno peca i bela riba, pogotovo na samom početku sezone... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)



PROTIV PRAVILA

Pas i mačka?!



Autor: Dejan Mučalica Uča

Većina ribolovaca, uključujući i mnoge iskusne, smatra da iole krupnije štuke i smuđevi nikada ne dele životni prostor. Za to ima dosta na prvi pogled logičnih razloga. Kao isključivi predatori, koji se hrane sitnom ribom (kauglerima,bodorkama, bandarima, deverikama...) štuka i smuđ su direktni konkurenti u ishrani. Često ćete čuti da smuđ jede sitniju ribu nego štuka, ali ni to nije sasvim tačno – ne mali broj puta sam iz stomaka smuđeva od pedesetak centimetara vadio netom pojedene ili polusvarene bodorke i i kesege od 15 ~ 20 cm.
Iz vlastitog iskustva sa Dunava i Save tvrdim da sve teorije o nepodnošenju pomenutih grabljivica padaju u vodu na terenima na kojima njihove prirodne hrane ima u izobilju. U poslednjih nekoliko godina sam više puta, u razmaku od svega nekoliko minuta,na istom mestu, ulovio i smuđa i štuku. Poslednji put mi se to desilo ove zime, na Dunavu... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)



MORE: LOV ARBUNA UDIČARSKIM PRIBOROM

Ljuskavi crveni princ



Autor: Boris Bulić

Arbun (Pagellus erythrinus, Linaneus 1758.) je riba iz porodice ljuskavki (Sparidae). Naraste do težine od 3 kg i dužine od 60 cm, no najčešće se, ipak, love primjerci teški oko 100 g. Poput većine ljuskavki, ima ovalno, bočno spljošteno tijelo. Peraje su mu skladno raspoređene i dobro razvijeneRepna je nešto jača od ostalih, ali ne i nesrazmjerno velika. Na ovećoj glavi ističu se krupne i sjajne oči. Cijelo elegantno i vitke tijelo pokriveno je osrednje velikim ljuskama (krljuštima), a bočna crta je vidljiva cijelom dužinom. Leđa arbuna su ružičasto-crvenkasta, s tamnijim purpurno-srebrnkastim preljevima, bokovi su srebrnkasti, a trbuh bijel. Gornja strana tijela posuta je rijetkim azurno-plavim pjegicama. Netom ulovljeni primjerci mogu široke tamnocrvene pruge. Repna peraja je potpuno crvena, dok su ostale obrubljene tamnije crvenom bojom.
Arbuna nalazimo po cijelom Jadranu, na dubinama od 10 do 180 m, nad pjeskovito-ljušturastim i pjeskovito-muljevitim dnom, bogatim spužvama i bodljikašima. Rado se zadržava i nad livadama rudića (Vidalia sp.), a čest je i na brakovima, gdje se okuplja u jatima. Voli kanalska područja i blizinu obale, a ne smeta mu ni niži salinitet, pa ga ima i u bočatim područjima.
UGLAVNOM SE HRANI crvima, rakovima i ribama. Mrijesti se od kraja proljeća do sredine ljeta. Mada je tipična riba dna, jaja su mu prepuštena pelagijalu. Spolnu zrelost dostiže pri duljini od 13 do 14 cm i prve dvije i pol do tri godine je mužjak, a nakon što dosegne 17 cm, transformacijom mijenja spol... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 267-)


žex.rašeta

Upravo listam novi broj  :wink: ima prelepa reportaža o prolećnom lovu krupne deverike fiderom na tekućim vodama  :clap2: !  smiley033
Biće nam bolje kada mi postanemo bolji ljudi!

Sax

Otkad petak pada u sredu?? :lol: :lol:
I ja kupio i procitao.Steta sto ne izlazi svake nedelje ali i ovo je ok.Odlican casopis,odlicne reportaze... :thumbup: :thumbup:

djole kac

Znaju da smo nestrpljivi pa puste ranije u prodaju  :tongue: :tongue: :tongue:

Čitam ga godinama ( imam skoro sve brojeve )  smiley167
I tata bi sine... :)

Sax

Hvala im sto znaju da smo nestrpljivi.Kod mene je do skora petak bio u cetvrtak a danas me je bas obradovao izlazak novog broja.....

^piKe^

Isti slucaj i kod nas...a sto se tice brojeva pa odprilike imam sve brojeve u zadnje tri godine
Addicted to fishing

Teme sličnog naslova (10)