Ima nas, ima! Takmicim se se skoro desetak godina. Najdalje sam stigao do prvenstva drzave i to dva puta.
Treba za to dosta vremena, a boga mi i para. Skupo je opremiti se solidno. Shtek, platforma, pomocni pribor,
shtapovi za druge tehnike (mech, bolonjez, takmicarci 5m, 6m, 7m, ...), sve u svemu trista cuda. Ali, ko je
zarazen, nema mu spasa. Pored toga neophodno je puno "treninga" koji nije samo pecanje, vec mnogo vishe od toga.
Mnoge stvari sam naucio gledanjem pravih profesionalaca, mnogo vremena proveo u eksperimentisanju, shto sa tehnikama,
sto sa hranama, ali mogu vam reci "INTERNET JE CUDO". Koliko se samo tu detalja moze pronaci...
Takmicenje je zaista plovkarenje. Odrastao sam na dvema rekama (Ibar i Morava) i tu ucio od starih plovkarosha.
Drugi deo reke, druga riba, drugi dan i uvek (ali, UVEK, zapamtite to!) drugo pecanje. Ono shto je vazilo danas
ne vazi sutra! To su neki ne pisani zakoni koje stalno treba imati na umu. I nikada ne treba biti tvrdoglav i na
samom takmicenju forsirati neku u napred smishljenu strategiju ako ona ne daje ocekivani rezultat. Nekada i potpuno,
na izgled, besmislen potez moze doneti rezultat. Sve se to stice iskustvom, uspesima i promashajima.
Eto, za ovaj put toliko. Shto znam od toga poklonicu nesebicno.
Javite se braco po shtapu!