Ljetne vrućine iznad i ispod površine vode zagrijale su ribe na njihov maksimum aktivnosti. S obzirom da su vrlo aktivne puno jedu. Zapravo, jedu toliko da ih je problem zadržati na hranjenoj poziciji. Kilogram, dva ili tri kvalitetne primame sada najčešće nisu dovoljna količina. Ukoliko lovite često, vama je sasvim dovoljno – financijskih izdataka. Vrijeme je za nešto jeftino i kvalitetno.
Code: TTX
Nekada davno kada je hrana za primamljivanje riba na tržištu bilo malo a ribe u vodi puno, nije bilo mjesta prevelikoj filozofiji. Znam mnoge koji su mi prepričavali priču o Crvenom X-u (La Sirene X-21). Kupili bi kilogram ili dva i onda cijelu sezonu ubacivali maksimalno 10% te čarobne hrane u svoj domaći pripravak. Problema nije bilo budući da je ribe bilo. Nitko tada nije imao potrebe zamarati se prabavljivošću domaćih sastojaka primame. Uostalom, zašto bi? Taktika je funkcionirala!
Međutim, stvari se zakompliciraše.
Posljednjih godina ribe je zaista sve manje. Dalo bi se diskutirati o svemu tome. Mnogi će zaključiti da je tome tako zato što je ribiča sve više, a nismo svi isti pa je mnogima sasvim normalno kući odnijeti onih dva ili pet dozvoljenih kilograma bijele ribe. A možda je razlog i promjena klime, sve suša ljeta, kanaliziranje naših rijeka uz nagle oscilacije vodostaja baš kada ne treba, potpuno odvajanje rukavaca, bara i barica od matične rijeke, mnoštvo alohtonih i štetnih vrsta…
Bilo kako bilo, činjenica je da zadnjih godina ono što bacamo u vodu bacimo manjem broju gladnih usta, a uz to, sve nas više baca pred gladna usta. I tako, malo po malo, postade važno što i kako bacamo. Logičan zaključak je da za manje riba u vodi treba manje hrane. Međutim, praksa pokazuje da u pola ljeta tome nije tako. Bezbrojni američki somići kose sve pred sobom. Manja količina hrane pred njima vrlo brzo nestaje i sasvim je sigurno da, budemo li logično zaključili, nećemo dobro zaključiti. Baciti ćemo manju količinu hrane u opustošenu i “došljacima” biološki osiromašenu vodu te ona neće ni dočekati ona prorijeđena jata sada vrlo aktivnih i gladnih deverika i ostale plemenite bijele ribe – recimo to tako.
I dobro, odluku smo donijeli i pripremili pun amper hrane – bombardiranje može početi. Da, super je to kada je selo u blizini pa obični mljeveni kukuruz tj. šrot ne košta gotovo ništa. Ili, opcija druga, jeftina hrana pa umjesto 2 kile kvalitete kupite 5kg kvantitete. I sve to lijepo bacite pred sebe, ili malo po malo bacate pred sebe, a ulov bude mršav. Da, opet greška. Sve ovo pišem samo zato što sam sâm doživio isto. Nasjeo na liniju manjeg otpora i zaključio da ribe jednostavno nema. Sreća, pokušao sam ponovno, u razmaku od par dana, s drugom alternativom, i sa trećom, i sa…
Šrot, a nije šrotI tako sam tog dana napravio mix 50:50 od i dalje povoljne VDE hrane i njihovog TTX-a. Lokacija i prezentacija bile su iste, međutim, ulov je bio znatno obilniji. Onda sam opet probao s ekonomičnom hranom i, opet – puška. Dva dana kasnije opet sam probao s VDE hranom (ovaj puta drugom) uz ponovno istu količinu TTX-a – i bilo je dobro. Pokus, koji mi je bio “vrh vrhova” slijedio je dva dana poslije: ekonomičnoj hrani dodao sam aditiv za deveriku, da malo bolje miriši. E to je bila prava puška, ma ne puška – tenk!
Iz ovoga ste mogli izvući nekoliko zaključaka, osim onoga da “kad zapnem stvarno idem redovito na vodu”, što je manje važno u ovoj priči. Pokazalo se da je današnjih dana, i na najprosječnijoj stajaćoj vodi važno TO što se baca u vodu.
Da razjasnimo. Jeftina hrana danas košta 10 – 15kn po kilogramu. Skupa može biti 20, a može i 36. U čemu je razlika? Da, u redu – platili ste brand. Međutim, brand čuva obraz, pa se u njihovim vrećicama nalaze kvalitetni sastojci. Međutim, TTX, za koji još nisam pojasnio što je, košta 10-ak kuna po kilogramu. A što je? Hmmm… kukuruz i ništa drugo. Mljeveni kukuruz? Da! Šrot? – Ne, definitivno ne.
A što je onda?Susresti ćete nekoliko naziva, od najklasičnijeg TTX do Tortue de mais. U prijevodu bi to bio gnječeni kukuruz. Međutim, nije to najobičniji zreli (suhi) kukuruz pa zdrobljen jer bi onda to definitivno bio šrot. Riječ je o mladom, mljevenom, fermentiranom, zbijenom, dehidriranom pa mljevenom zrnu mladog kukuruza šećerca. Sada postaje jasnija ona francuska riječ Tortue. Zbilja je prošao torturu prije nego je ušao u vrećicu.
Primjetiti ćete da može biti različite granulacije: krupni i sitni. Belgijanci konkretno, imaju nazive TTX Fijn i TTX Groof. E ovaj grof je krupni. U krupnome se mogu primjetiti zaista veliki nabijeni komadi slični razbijenoj bundevinoj pogači. Rekli smo zbijeni, zar ne? Dakle, bio je u nekoj preši. Zanimljivo je da uopće nije važno kakav je, ako ćete ga pripremiti na ispravan način. Kako to? Jednostavno.
Budući da je TTX dehidrirani mljeveni kukuruz, “popiti” će više vode od bilo koje hrane za primamljivanje. Ukoliko ga dodate u hranu za primamljivanje te krenete sipati vodu, vaše čelo će sretno sipati vodu narednih pola sata zato što će vam toliko trebati da sve to skupa ispravno namočite i izmješate. TTX se moči odvojeno baš iz tog razloga. Jedna mala zanimljivost je to da oslobađa toplinu kad ga zalijete vodom. Zanimljivo, zar ne? Uglavnom, napravite od njega kašu. To je ono što se može vidjeti po ribičkim filmovima, to je ono najispravnije. Ili, ako ste baš tvrdoglavi, zamješajte ga s hranom pa močite. To će biti dovoljno da drugi puta poslušate savjet.
Najispravniji način je da ga namočite večer prije ribolova. Preko noći će i najkrupniji komadi upiti vodu. Kada ga slijedeće jutro prosijete više neće biti krupno granuliran, nego sitno prosijan. Toliko o važnosti kakvog ćete kupiti.
Kvaliteta za 10KN/KGPrilikom močenja (ili namakanja) primjetiti ćete njegov nadasve ugodan miris. E to je “pozitivna” fermentacija. Zaista krasno miriše. Još mi nije jasno kako najobičniji mladi kukuruz može tako lijepo mirisati. Njegov miris je, zapravo, najsličniji netom otvorenoj konzervi kukuruza šećerca. TTX je upravo to – kukuruz šećerac.
Poanta cijele ove priče je u tome da kupnjom ovog dodatka dobivate na količini hrane za primamljivanje – i to za male novce. Jeste li mogli proći povoljnije? Da, jeste - možete nabaviti nekoliko kilograma šrota i probati. Dobiti ćete na količini, kao i s TTX-om i, gledano s obale, sve će biti u redu. Pogledom u čuvaricu, međutim, mogli bi ste se razočarati.
Najveća razlika između “kukuruza ovako” i “kukuruza onako” je probavljivost. Koliko god šrot močili, ili čak kuhali, i dalje će biti riječ o starom mljevenom kukuruzu dok će TTX i dalje biti kukuruz šećerac. I to mladi kukuruz šećerac koji je napravljen da bude probavljiv ribama. Probavljivost je jedna od najvažnijih karakteristika kvalitetne hrane za primamljivanje. Većom temperaturom vode ribe brže probavljaju hranu, a većom probavljivošću hrane skraćujete vrijeme probave iste te hrane u ribljem probavnom traktu. Što brže probavljaju to su prije gladne, i duže aktivne. Sve je jasno, zar ne?
Dakle, za male novce dobivate dodatak hranama koji neće promijeniti kvalitetu vašeg mixa. Dobivate količinu koja će zadržati ribu na hranjenom mjestu. I još jedna stvar: TTX je ugodne žute boje. I što sada boja ima veze? Znate li da se velike deverike mogu selektirati od malih riba? Veliki žuti tepih na dnu stajaćice sitne ribe će upozoriti da bi mogle postati vidljive predatorima. Onim najvećim to i nije tako važno. Da, možete stvoriti Podlogu za deveriku, ali to je jedna druga priča…
Sročeno u dahu, posvećeno Stricu Loncu i svima onima koji unatoč svemu i dalje vole gledati u plovakDiego
