Babusku kao i sarana sam vise puta dobija "regularno" ali jedan dozivljaj mi je posebno ostao u secanju.
Pre 15ak god., Djerdap, mrest kedera u plicaku, noc, klanica u kojoj glavnu ulogu imaju vec pomenuti u ljubavnom zanosu i horde somova koje napadaju sve sto im se nadje na putu. Bilo je svega, normalnih udaraca, promasaja, izbacivanja varalice repom..... sve u zavisnost gde bi se nalazili u odnosu na varalicu. Sa onima blizu nije bilo nikakvih problema, napadali bi ekspresno, ali oni malo udaljeniji su prilazili sa malo vise opreza i cesto u poslednjim trenucima, pod nasim nogama, odlucivali se za napad ili za odustajanje. To je izgledalo tako sto dok vucete voblera po povrsini on ostavlja trag za sobom, a u jednom trenutku bi se isti takav trag pojavljivao na 1-2m iza, da bi se odmah zatim razdaljina smanjivala. Svaki put me je to asociralo na atmosferu iz Spilbergove "Ajkule".
I sve bi to bilo normalno da u jednom trenutku i na odredjenom mestu takvi "napadi" i promasaji nisu ucestali a zavrsnice nisu bile onako dramaticne kao kod soma. Promenim vobler i stavim N. Mastera od 8cm (odlican za plicak) i vec posle kraceg pracenja udarac, borba cudna i na moje iznenadjenje prva babusketina sa sva ti kraka zadnje udice ubodena kroz gornju i donju usnu. Ko zna kakve su udice na "Invisible-u", moze da pretpostavi i kakve su muke skinuti maloustu-mekoustu ribu sa njih

.
Elem, ubrzo je usledila jos jedna. Ocajan sto gubim vreme (pir traje najvise 2 sata) menjam voblera. Sada je u igri SSR 5 zlatne boje, rekoh lici na babusku pa vise nece. Ali dzaba, vec pri drugom zabacivanju ponovo isto.
Na kraju spas pronadjoh u promeni pozicije, jer su na tom mestu definitivno babuske "kolo vodile".
Interesantno je to sto su se i sarani slicno ponasali samo ne nocu, oni su prilazili tek u rano jutro sto me je na trenutak nateralo da pomislim da su babuske bile hrabrije ili pametnije, jer nisu obracale paznju na prisustvo ogromnog broja somova.
PS: Izvinite kolege ovo je najkrace sto umem
