Jednom davno...bjese JNA,u Valjevu,kolega se vratio sa odsustva,vojska ko vojska ,paket je dosao sa njim...U paketu,klasika ,meso, ljuta rakija,kolaci...Medjutim,taj kolega Pirocanac,mlati neke papricice,velicine tresnje,jednu za drugom...Ajd,i ja cu jednu zagristi....Aaaaaaaaa...imao sam osjecaj,da usne i nos,dodirujem na pola metra od sebe,labrnja se otegla do zemlje...Pa covjece,kako mozes ti ovo...Odgovor...ja to od djetinjstva jedem...I tacno je to,covjek mora ,da se rodi s tim...
A moj meni,je inace nezamisliv bez ljutoga...pa barem biber...A najveca bolest mi se zove hren,njemu stvarno ne mogu odliti...Kakav je to fantastican osjecaj,kad ti se snaga hrena vraca kroz nozdrve...