Kad sam bio jos u osnovnoj skoli, ribocuvari na jezeru celije su mi pisali prijavu jer sam u cuvarci imao oko 20 komada deverike ispod mere (imale su oko 20 cm, a trebalo je 25 cm). Ja cak nisam ni znao tada da postoji mera za deveriku iako sam imao dozvolu, jer su mi mnogi stariji ribolovci pricali da je to nekvalitetna riba i da se cak daje svinjama. Ali eto, ja bio klinja, i oduzeta mi je bila dozvola, zabrana pecanja na godinu dana i prijava (mislim da je kazna bila oko 800 din.). Naravno, ribocuvari su ispravno postupili i ja priznajem da sam iz neznanja pecao ribu ispod mere. Moj cale, koji je inace pravio rostilj dok sam ja pecao, je popizdeo i od tada me nikada nije vise vodio na jezero. Moram priznati da je ovo lose iskustvo i mene malo odvratilo od pecanja, iako sam u to vreme imao 2 medalje koje sam osvojio na takmicenjima u pecanju.
Po meni, treba biti malo tolerantniji prema klincima i starijim osobama, pa cak i ako nemaju dozvolu, a najstroziji treba biti prema onima koji bacaju mreze, koriste struju, itd. jer oni najvise ostecuju riblji fond, pored ovih fabrika i njihovih otpadnih voda zbog kojih npr. sada u reci rasini u okolini brusa nemamo vise recnih rakova, a nekad ih je bilo u izobilju. Dozvola uopste nije jeftina, posebno za one gradove kao sto je brus gde ljudi rade mesec dana puno radno vreme za 10.000 dinara. Zadnjih nekoliko godina sam slabo pecao posto studiram u beogradu, ali leti ponekad odem i zabacim u rasinu, i naravno, nisam kupovao dozvolu za 3-4 izlaska na vodu koja mi je 50 metara od kuce. Verujte mi, neki ljudi u brusu cak pecaju krkusu da bi imali sta da pojedu tog dana, a kada bi im neko trazio dozvolu za to ja bih ga prvi oterao u pm. Kada bi standard ljudi bio bolji, svi bi kupovali dozvolu ali ovako...tesko..a to ljudi iz beograda ne mogu da shvate, jer treba da odu malo juznije i da vide kako se tamo zivi.
A mene i dalje muci kako nestadose rakovi iz rasine...i ko treba da odgovara za to...