Idu Mujo i Haso niz reku i "bazaju" onako bez veze. U jedan mah se setiše da su mnogo gladni. Na kraju jednog proplanka vide oni hodžu maše pecaljkom , peca li peca. A na drvetu malo ipred njih okačena hodžina torbica. Hajdemo bolan Haso da pogledamo imal šta za pojesti.Smaknu oni torbu, a unutra podobro parče suve slanine, kad može on, možemo i mi, dogovoriše se oni i smazaše.
Sad već bolje raspoloženi idu prema hodži pecarošu i pitaju ga oće li?
Pa onako, nije baš najbolje.
A imali šta za jelo, pita Haso?
Nema baš ništa, reče hodža.
Jes, na to će Mujo, a ona slanina u torbi.
E deco moja, kaže im hodža, vidite mene ovakvog, teškog 120 kila, pa još ova vrućina, razjedam se među nogu, pa malo malo pa se macnem slaninom!?
Uuh Haso majku ti tvoju, kaže Mujo, ja ti lepo kažem nije SENF !!!