Sve mogu da podnesem ali sto ne volim te grmljavine pa to je strasno. 2008 smo bili na kampovanju u Farkazdinu i navuce se neko nevreme, najednom mrkli mrak, brojao sam prvo je bilo 12 sekundi izmedju munje i groma (kazu da zvuk putuje 300m/s, dakle nekih 4 km) pa 8 sek. pa 5 sek. i onda kada je vec sve to bilo bukvalno nad nasom sumom, mi u satoru, bljesak odjednom ne lazem ako kazem kao milion bliceva, krenem ja u sebi "jeed. . ." kad puce, pa ja mislim da je manje od 100 metara od naseg satora. Kako sam stuk'o nekih pola litre rakije sto ostade u flasi, ma nista, kao vodu da pijem. Od tada barem 15-20 puta na pecanju pogledam kako se krecu oblaci i kakvi su. Nije bre svejedno, kazu moras da budes bas maler da te pogodi grom, e toga se i plasim najvise, taj uslov je ispunjen. Inace, bilo je vise puta da nas je nevreme mimoislo i to bukvalno za dlaku, kampovali smo na Tisi kod Knicanina, kada se izadje iz sela pa prema Dunavu, nasipom. Prodjose kontrolori, nece da nam naplate dozolu, kazu "jeste vi slusali vesti, ide nevreme, pakujte se". To je bilo 2009-te valjda, po Hrvatskoj cupalo stabla i krenulo na nas. Surak-ludak k'o u Ko to tamo peva "ma gdi sad da se vracamo", dobro rekoh, sta je tu je. Dodje vece, a navlace se oblaci kao iz pakla, nesto crveno u sred njih, Boze sacuvaj. I sve je proslo preko Dunava, znaci svega nekih par kilometara od nas. Mada ne treba ni iskusavati srecu precesto, kada vidis da se gomilaju oblaci barem spakovati stapove pa sacekati da prodje.