kad pocnes nabaditi sarane,to jest gubiti ih cesce,to se negativno odrazava na mesto,to jest riba bezi odatle i treba vremena da ponovo stekne poverenje u to mesto.dovoljno je da jedna,dve ribe iz jata budu oprezne i to prenose na celo jato.
ja pricam za pecanje direkt u krsu,a kada znamo da se saran kaci i za najmanju grancicu,mozete zamisliti sta znaci veliki krs.ma bilo je situacija da mi pokida odmah po kontri,par sec kasnije i to najlon 0.45mm,glanc nov,proveren.stavio strune 65lb,njih ne moze da pokida,ali dzaba,malo sam povecao procenat izvadjenih riba.jednostavno kad se krupan saran docepa granja,nesto mora da popusti,ili najlon,ili usta ribe,ili udica,nekad i grana popusti,pa iscupam ribu.imam dosta iskustva u pecanju sarana u krsu,i kazem da to nije idealno resenje.nekad se isplati kada nece bas nigde drugo da pipne,pa cak ni u blizini granja,desava se i to,da ga cak ni hranom nemozete izvuci,ali on mora izaci iz granja kad tad i doci na hranu a tada se koristi prilika.
eto ja skoro celo proslo leto pecao u krsu,imao par izgubljenih,velikih sarana,nsto sam i izvukao,ali nije bilo nista posebno,naj veci 9kg,ali jedan ciga stade nizvodno od mene jedno 300m otisao na vodu skroz daleko od krsa i za dan izvadi 2 kom 8 i 14 kg,a covek prvi put peca sarana.hocu reci dzaba sto sam ja pecao na mestu gde sam imao vise udaraca,kad nisam bio u mogucnosti da realizujem zakacenu ribu.
opet kazem naj bolje je pecati u bezbednoj udaljenosti od granja,a opet biti tu u blizini i to je moja strategija za ovu godinu,pa makar mi i mreze podmetali,valjda cu se izboriti nekako.