Moj prvi štap je bio jasen od nekih 3m, obojen u plavo sa sprovodnicima i motalicom od prohromske žice ( dan danas ga čuvam u vikendici ). Pecala se uglavnom babuška po kanalima i kubicima uz obavezno kupanje (upadanje u vodu) a zatim sušenje uz vatru i psovke mog oca i ujaka. Svaki put kada sam upao u vodu, otac mi je za kaznu uzimao štap ali sam se snalazio tako što sam imao kod sebe parče najlona, malo olova, koju udicu i jedan mali pampur pa sam sekao parče grane sa žbunja i tako pravio takmičarac kojim sam ubijao dosadu dok se sušim. Jednom sam se kao klinac i davio pa je moj stari morao da trči nekih 50-ak metara da me spasava. Taman kad je stigao na nekih desetak metara, stane na g..no od guske, oklizne i upadne u vodu. Za to vreme sam se nekako iskobeljao na obalu pa bežanija u njivu da me ne odere od batina. I sad se slatko ismejem kad se setim njegovog izraza lica dok je izlazio iz vode mokar i beo ko smrt od besa. Drugi štap je bila zelena GERMINA 15-35gr 2,4m i mašinica HERCULY, takozvana "krčalica". I taj komplet čuvam i danas jer sam ga kupio od svog novca, neke uštedjevine čijeg se porekla ne sećam. Na njega sam pecao smudjeve i deveriku u "žutom limanu" na Dunavu i belu ribu na Tamišu gde je sada kej i takmičarska staza. Ostalo je došlo samo po sebi......