Istorija rečnog brodarstva Srbije

Započeo pikeman, 26 Januar 2017, 17:36:31

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

pikeman


Plovidba Dunavom odvija se još od vremena Starih Grka, nastavlja se u doba Rimljana, koji duž vodenog toka grade puteve i premošćuju ga. U doba vladavine Vizantije, Dunavom se u periodu krstaških ratova prevozi vojska. U vreme Turaka plovidba zamire, a ponovo se obnavlja od Beogradskog mira 1739. godine, kada Turci priznaju slobodu plovidbe. Pariskim mirom 1856. godine Dunav je proglašen međunarodnom rekom sa slobodnom plovidbom, a Srbija je, kao obalna zemlja tada ušla u Pribrežnu dunavsku komisiju i time prvi put postala članica nekog medjunarodnog tela. Nosilac zamisli o osnivanju parobrodarskog društva bio je Miša Anastasijević, tada poznat kao kapetan Miša, koji je 1825. godine kupio svoju prvu lađu, a 1830.  još 12 lađa. Tako je 1843. godine raspolagao sa 74 lađe i zapošljavao 500 radnika. Pokušaj Miše Anastasijevića da se osnuje Društvo parobrodsko u Knjaževstvu Srbije nije uspeo, ali se zato 1856. osniva Francusko - serbsko parobrodarsko društvo sa zadatkom razvijanja prometa na Dunavu, Savi i Moravi. Društvo je radilo s četiri parobroda sve do 1864. godine, kada je ukinuto.


Savremeno rečno brodarstvo u Srbiji započelo je 1862. godine, kada je ukazom kneza Mihajla, od Rusije kupljen parobrod ,,Deligrad", tako nazvan po deligradskom šancu u Prvom srpskom ustanku. Izgradjen je u Francuskoj 1851. imao je nosivost od 275 tona i plovio  uspešno preko pola veka Dunavom, Savom i Tisom. Posredni dokazi koji ukazuju na to da se tadašnja srpska vlada odlučila za nabavku parobroda ,,Deligrad", bila je potreba za modernizacijom saobraćaja, kako bi se zadovoljile sve veće potrebe za prevoznim sredstvima koje su nastajale usled pojačane robno-novčane privrede u Srbiji. U to vreme obala Save i Dunava, na srpskoj strani, od Drine do Timoka iznosila je 502 km i povezivala je Srbiju sa Crnim morem. Suvozemni putevi su bili u lošem stanju, te su kao i izgradnja železnice, zahtevali za tadašnje finansijske prilike Srbije velika sredstva, koje ona nije mogla da uloži. Prema tome,nnajbrža modernizacija saobraćaja mogla se postići preko rečnog brodarstva, nabavkom parobroda. Loše iskustvo sa Austrijskim parobrodarskim društvom (DDSG), koje je grubo zloupotrebljavalo svoj monopolistički položaj na Dunavu, bio je jedan razlog više da se Srbija osamostali u rečnom saobraćaju, a drugo da se knezu, koji je u to vreme uživao naročitu reputaciju, stavi na raspolaganje udobnije prevozno sredstvo. Sa ,,Deligradom" se Knez Miloš vratio u Srbiju posle Svetoandrejske skupštine, a ,,Deligrad" je i prvi ratni brod na paru, jer je u ratovima bio naoružan sa dva topa. Iste te godine ovaj parobrod je odvezao iz Beograda niz Dunav i poslednjeg turskog komandanta Ali-Riza-pašu, što je Čika Ljubu Nenadovića inspirisalo da ispeva uzbudljive patriotske stihove pod naslovom ,,Deligrad".  Parobrod je 1895. godine prepravljen u moderan putnički brod, i od tad pa sve do 1914. godine plovio je na liniji Beograd-Radujevac.

Osnivanjem Srpskog brodarskog društva 1891. godine, koji je naslednik Prvog Kraljevskog Srpskog povlašćenog brodarskog društva, država je ustupila ,,Deligrad", na kome se prvi put vijorila srpska trobojka, tom društvu, kao i ostala plovila koja su sačinjavala srpsku državnu flotu.

Nakon završetka Prvog svetskog rata, 1918. godine, u novoformiranoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca zatekao se veliki broj brodova austrougarskih i nemačkih brodarstava. Pariskim ugovorom iz 1921. godine Kraljevini SHS dodeljen je veći deo brodova, tako da je s dobijenim plovnim parkom tadašnja država bila prva po veličini flote na Dunavu.


Jula 1945. godine osniva se Glavna uprava rečnog saobraćaja, a u okviru nje se formira Državno rečno brodarstvo, koje 1947. godine dobija naziv Jugoslovensko državno rečno brodarstvo. Od 1952. posle reorganizacije i decentralizacije dobija naziv Jugoslovensko rečno brodarstvo – JRB, koji ostaje i do danas. U periodu velikog privrednog zamaha, posle II svetskog rata, nakon izvlačenja potopljenih brodova i čišćenja plovnih puteva, na red je došao plovni park JDRB. Plovila su morala ozbiljno biti popravljena da bi se dostojno ispratile narastajuće potrebe privrede. Uzimajući u obzir tehničku zastarelost tadašnje flote, sredinom 1950-tih dolazi do izgradnje brodova, motornih tegljača (poznate ,,JOTA" flote), motornih teretnjaka, rečno-morskih brodova i tegljenica za rasute i tank-potisnica za tečne terete. Flota, koja je delom poticala iz 19. veka, a delom pripadala Austro-Ugarskoj od koje je bila dobijena po okončanju I svetskog rata, doživela je da bude popravljena. Do tada je prosečna starost putničkih brodova iznosila 60 godina, tegljača 40, a tegljenica za suvi i tečni teret 45 godina. Novu flotu sačinjavaju: Džervin, Veternik, Košutnjak, Topčider, Jablanik, Javornje, Jagodnja, Jelašnica, (po kojima je JOTA flota dobila ime), Vitorog, Trebević, Dinara, Komovi, Udarnik, Junak, Vitez, Kolubara, Mlava, Tamnava i Morava. Tokom prepravki  starih brodova uvedena su značajna poboljšanja u sistemima za proizvodnju pare. Umesto ručnog loženja čvrstim gorivima, prešlo se na poluautomatsko loženje mazutom i naftom čime se skratilo vreme pripremanja parnih brodova za plovidbu, smanjio broj ložača i poboljšani uslovi života i rada ukrcanog osoblja. U ovom periodu ozbiljno se prišlo rešavanju problema pijaće vode i struje na brodovima.

Tih godina za potrebe prevoza veštačkog đubriva i novootvorene fabrike u Prahovu, flota je obnovljena sa 4 nova potiskivača (tzv. ,,Prahovska flota"), a 1961. u saobraćaj biva uključen čuveni motorni tegljač ,,Tara", koji je bio angažovan u Sektoru Đerdapa i koji će ostati upamćen po svojoj snazi, sigurnosti plovidbe i  svom prelepom izgledu.

Kao što je sredinom XIX veka sa parobrodom ,,Deligrad" predstavljena nova koncepcija tegljenja na Dunavu, tako se od sredine XX veka, tačnije od 1962. godine pojavljuje novi koncept plovidbe, a to je uvođenje sistema potiskivanja konvoja. Novu tehnologiju rečnog transporta je prvi ma međunarodnoj evropskoj reci Dunav primenio JRB, a druga brodarstva su sledila. Krajem 70-tih godina u Brodogradilištu ,,Tito" u Beogradu uspešnom konstrukcijom naših inžinjera brodogradnje,  projektovani su gurači serije ,,K" (,,Kragujevac", ,,Kadinjača" i ,,Kumanovo"), najboljoj i najjačačom flotom na Dunavu. To su bili  najmoderniji i najsnažniji brodovi koji potiskuju konvoje u sastavu od 16 barži nosivosti i do 25.000 tona, na sektoru Donjeg Dunava. Kvalitet domaćih brodogradilišnih kapaciteta ogledao se i u činjenici da je čak 90% najsavremenije opreme potiskivača izgrađeno u domaćim preduzećima, a samo 10%  je uvezeno.  80-tih godina JRB pušta u rad najsnažnije potiskivače na Dunavu toga doba- ,,Karlovac" i  ,,Karađorđe", sa motorima od po 3.061KW, projektovani za rad isključivo na Donjem Dunavu. U narednom periodu, pojačava se namera JRB-a da preuzme zapadna tržišta i u tu svrhu nabavljaju se brodovi malog gaza predviđeni za rad na Gornjem Dunavu, poput Zlatibora, Kajmakčalana i Velebita.


1991. godine JRB dobija još jednu šansu da punim kapacitetima za tečni teret prevozi naftne derivate duž Dunava, usled zatvaranja jugoslovenskog naftovoda, kao posledica ratnih sukoba na tlu SFRJ. Vremenom, ekonomske prilike se pogoršavaju i 1992. godine Ujedinjene Nacije uvode zabranu plovidbe. Tada flota JRB-a ostaje usidrena duž obala Save i Dunava, čak i zarobljena u stranim lukama. Krajem 1995. godine ova blokada biva suspendovana i kreće se sa rekonstrukcijom flote. Nažalost, ona biva zaustavljena 1999. godine usled bombardovanja, kada stradaju mostovi na reci Dunav i svaka dalja međunarodna plovidba opet biva onemogućena.

U nastupajućim godinama državne planove za rekonstrukciju mostova prati JRB-ov plan o izgradnji najmodernijeg broda-samohotke za prevoz suvog i kontejnerskog tereta. Samohotka dobija naziv ,,Deligrad" po prvom brodu koji je zaplovio pod zastavom Kneževine Srbije, daleke 1862. godine. 2004. godine, puštanjem u saobraćaj  ,,Deligrad"-a, otvoreno je novo poglavlje u istoriji JRB-a.

JRB danas predstavlja četvrto preduzeće za rečni transport u regionu Donjeg Dunava. Svoje aktivnosti obavlja na delu Dunava koji su pogodni za plovidbu velikih rečnih plovila od obale Crnog mora i Konstance na ušću kanala Dunav-Crno more, pa sve do Kehlheima u Nemačkoj. Prevoz roba se prvenstveno ugovara na konkurentnom spot tržištu, a preduzeće je u novijem periodu  uspelo da poveća obim ugovorenih poslova, naročito u domenu prevoza nafte i naftnih derivata (eurodizel, euro BMB, VGO, HS dizel, itd).

Preuzeto sa: jrb.co.rs



Milan.M


NikolaNS

Navodno, ovo je po recima nekih jedan od prvih guraca na Dunavu, mada me po izgledu neodoljivo podseca na tegljaca prepravljenog u potiskivaca. Rec je o gromadi od broda a to je "Deli Jovan" clan RBK flote koja je prosle godine ponovo pocela sa radom, te cu u narednim postovima pokusati da skupim vise informacija o tom dunavskom gigantu.



Tri broda odlaze u Stajicevo u remont , to su Bor , Badnjevo i Bukovo .
Navodno ce od Badnjeva i Bukova biti sredjen jedan brod , najverovatnije Badnjevo , dok ce drugi biti isecen. Kladovo i Hajduk Veljko ce nesto kasnije otici u remont , kada budu zavrsili Bor i Badnjevo .Firma ce i dalje biti RBK sa sedistem u Prahovu. Da bacimo pogled na navedene "brodice".Bukovo je napravljen 1963. godine u brodogradilištu u Apatinu.



Najvece domace preduzece koje se bavi recnim transportom je naravno JRB- Jugoslovensko recno brodarstvo. Sredinom 50-tih u doba kada su rekama i morima harali tegljači JRB započinje izgradnju nekoliko tegljača,  kasnije poznatih kao JOTA flota kao i nekoliko drugih tipova brodova.Za razvoj firme ali i celokupnu istoriju rečnog saobraćaja ključne godine su 60-te kada dolazi do menjanja koncepta tegljača u potiskivača. Tih godina započeta je rekonstrukcija motornog tegljača ''Kosmaj'' u potiskivač. Tada je započela izgradnja nove flote sastavljene isključivo od brodova potiskivača i potisnica. Time je JRB bio prvi na Dunavu koji je uspešno uveo novu tehnologiju transporta – sistem potiskivanja konvoja. 1961. u saobraćaj biva uključen motorni tegljač ''Tara''.Mogli su da jačinom motora od 2.429 KW potiskuju 8 potisnica od po 1.550 tona nosivosti brzinom od 14 km/čas. 1980 JRB pušta u rad najsnažnije potiskivače na Dunavu toga doba – Karlovac i Karadjordje. Sa motorima od po 3.061 KW projektovani su za rad isključivo na donjem Dunvu.Sad malo slika:
Tu je naravno i "Triglav":



I konacno JRB-ov ponos brod "Karlovac" kog sam licno video u Futogu pre nekih 9-10 godina, kada je prisao obali da napuni rezervoare.Karlovac je najsnažniji potiskivač JRB-a sa 2060 kW sada, a postoji podatak da je imao 3.061 KW.Nizvodno od Beograda na Dunavu su mogući sastavi od maksimalni 27 000 t nosivosti.I za velike morske brodove ovo su velike količine tereta.U sastavu je 16 barži ( 13 tank sa naftom i 3 sa rasutim teretom ).Evo kako to izgleda kad "Karlovac" radi:
Davne 1984:



Sva tri ledolomca napravljena su nakon izgradnje hidroelektrane "Đerdap 1" kako bi čuvali plovni put u tom reonu. Ledolomac Greben ima ojačan pramac i mogućnost da razbija led debljine čak i do 4 metra. Ledolomac Bor je dat u zakup a po nekim informacija nalazi se "negde u Bugarskoj". Ledolomac Deli Jovan već neko vreme je van saobraćaja i vodi se knjigovodstveno da je "u raspremi". Sva 3 ledolomca su ZAJEDNO poslednji put razbijali led na Dunavu daleke 1985. godine.
Tegljac "Jablanik" u Nemackoj 'iljadu devetsto i neke... :smiley:



Posada broda "Stolovi"

Rekao je Dunav, a on dobro zna, Na prvom je mestu zemlja Srbija. A gradovi i prije i sad, Kako Dunav rece, to je Novi Sad.

klenboy

Mnogo lep tekst i jos lepse fotografije

Milan.M

Deli Jovan je parkiran kod Slankamena, letos sam ga video. Kolika je to azdaja. Gledao sam na Umci ono groblje brodova, kako mi tuzno izgledaju.
A koji sve tipovi brodova postoje kod nas? Jel postoje remorkeri na Dunavu, koja je razlika izmedju remorkera i tegljaca?
Ko je pravio motore za brodove kod nas?
Kako su i zasto u Tekiji vukli brodove vozom?

mihabg

Bas lep zimski tekst bez vesti i TV

pikeman

Srpska lađa ko sa Misisipija

Od osnivanja srpske flote, krajem 19. veka, pa do danas, naši brodovi i brodari izuzetno su cenjeni u Evropi. Kuriozitet je da je do sredine osamdesetih godina prošlog veka Savom plovio naš parobrod ,,Boka" koji je bio jedinstven na Starom kontinentu. Sagrađen je između dva rata po ugledu na slične  brodove na Misisipiju. Za razliku od ostalih evropskih parobroda kod kojih su točkovi sa lopaticama bili na bokovima, njegov je bio na zadnjem delu.



Deligrad, prvi srpski parobrod, zaplovio 1862. godine

- To je bio jedini takav brod u Evropi. Napravljen je u Austriji. Imao je parnu mašinu od 150 konjskih snaga, a zbog malog gaza od 60 centimetara, korišćen je samo u gornjem toku Save, jer tada nije bilo izgrađenih plovnih puteva, nego se plovilo tamo gde je to dozvoljavao rečni tok. ,,Boka" je vukla šlepove i završila je neslavno, na Adi ciganliji, sredinom osamdesetih. Trebalo je da bude sačuvana u muzeju, čak su i Austrijanci hteli da je otkupe i zaštite, ali je potonula jedne zime zbog naslaga leda i vode. Posle su je isekli u staro gvožđe – kaže Milan Stefanović, penzinisani kapetan AD Jugoslovensko rečno brodarstvo.

Prvi primitivni slovenski ,,brodovi", inače, zaplovili su Dunavom tek u 9. veku. To su bile takozvane drvarice, vinarice i žitarice, koje su naziv dobile prema robi koju su prevozile. Ove ,,lađe" su pored obale uglavnom vukle konjske zaprege, a ponekad i ljudi, zbog čega se taj način plovidbe i naziva kopitarenje. Krajem 19. veka naročito je bilo poznato brodarstvo našeg prvog kapetana Miše Anastasijevića, koje je brojalo 74 ,,drvarice".

Međutim, iako je Anastasijević još 1825. godine kupio ,,prvi brod za prevoz espapa Dunavom", kao datum izgradnje prve srpske lađe obeležava se 11. april. Tog dana, pre 171 godine, u Dunav je porinut brod ,,Knez Mihailo" (mogao je da se koristi i u vojne svrhe, jer je na njemu bilo mesta za 18 topova). Što je slava, umesto Anastasijeviću, pripala beogradskim trgovcima, braći German, koji su platili carigradske majstore da naprave ,,Kneza Mihaila", može se objasniti samo time što je ova lađa sagrađena u Brzoj Palanci (1824. godine).

Sve u svemu, moderna istorija plovidbe Dunavom, počinje skoro tri decenije ranije, puštanjem u saobraćaj pravog (austrougarskog) parobroda ,,Karolina", 1817. godine. Prvi srpski parobrod, ,,Deligrad", zaplovio je tek 1862. godine. Ostaće upamćen po tome što su ovim brodom Turci izvedeni iz Beograda, pri čemu je njegov tadašnji kapetan bio čuveni Boža Džaja.



Deligrad

- ,,Deligrad" je bio putnički brod koji je korišćen i za prevoz robe. I njega su napravili Austrougari. Primao je 130 putnika. Posadu su činili kapetan i dva oficira, dva krmaroša, kao i po četiri mornara i ložača, uključujući i osoblje u restoranu. Imao je dva salona i 17 kabina, i saobraćao je između Beograda i Kladova. Ni on nije sačuvan, isečen je pre petnaestak godina – priča Stefanović.

Krajem 19. veka formiraju se prva parobrodarska društva: Savsko – kupsko, Bosansko – parobrodarsko, Pančevačko društvo, Srpsko brodarsko društvo, kao i privatna brodarstva ,,Blažek", ,,Vajfert", kapetan ,,Todić" i druga. Nova srpska flota pod firmom Prvog srpskog kraljevskog povlašćenog društva (SBD) formirana je 1890. godine. Činili su je brodovi ,,Deligrad", ,,Takovo", ,,Mačva", ,,Stig", ,,Beograd", ,,Šumadija", ,,Neretva", ,,Vardar" i ,,Krajina", uz 53 gvozdena teretnjaka, nosivosti 27.380 tona.



I kraljevska jahta "Krajina" je neslavno završila (pogledaj dole antrfile)

- U ono vreme, Srbija je bila jedna od jačih sila na Dunavu. Zato su Austrijanci, odmah po objavljivanju ultimatuma, i otpočeli napad na sve naše parobrode. Dunav je pretvoren u brodarsku grobnicu. Nijedan naš putnički brod nije dočekao kraj rata, ali je u naknadu za to Kraljevina SHS dobila deset puta veći plovni park, od 89 brodova sa 4.600 KS i 850 teretnjaka, nosivosti 450.000 tona – kaže Stefanović.

Mada je između dva rata Rečna plovidba Kraljevine Jugoslavije bila prva na Dunavu po veličini flote, za četiri nove ratne godine uništeno je čak 77 odsto plovnih objekata. Pri tom su nam saveznici odvukli 286 brodova, koji su posle vraćeni, da bi 31. decembra 1945. godine jugoslovenska rečna flota brojala 444 lađe.  Godine 1947. osnovano je Jugoslovensko državno rečno brodarstvo.


Najveći brodovi



Karađorđe

Trenutno, naši najveći brodovi su potiskivači ,,Karađorđe" i ,,Karlovac", koji su pušteni u rad 1980. godine i imaju po 4.200 KS. Oni u jednom konvoju mogu da prevezu 25.000 tona robe, što odgovara nosivosti jednog srednjeg morskog broda.



Karlovac


Najveća rečna nesreća

Stariji Beograđani i brodari još pamte tragediju broda ,,Senta", koji se prevrnuo 1935. godine na ušću Save u Dunav, kojom prilikom je poginulo 106 putnika i članova posade. Do prevrtanja broda, koji je primao manje od 80 putnika, došlo je zbog preopterećenosti i nevremena.



Fotografija i maketa broda "Senta"

Kapetan Nodilo Ferdinand, zajedno sa još par članova posade i nekolicinom putnika, spasao se. Ovom brodu je kasnije promenjen naziv u ,,Niš", i još uvek plovi.


Kraljevska jahta

,,Krajina", nekada bela kraljevska putnička jahta ,,Dragor", kojom je kraljica Marija iz Rumunije došla u Srbiju, napravljena je 1928. godine, a kraljevska porodica koristila ju je sve do 1941. Od 1948, pa do smrti 1980, ovu jahtu je koristio Tito. Kasnije je prodata prvo Kombinatu u Majdanpeku, pa privatniku. Poslednji vlasnik je izvadio parnu mašinu i palube dogradio tako da je potpuno izmenjena prvobitna elegantna linija broda, koji je potpuno izgoreo u požaru 2007. tokom snimanja filma ,,Na lepom plavom Dunavu". Olupina "Krajine" privezana je za savsku obalu ispod mosta Gazela.

Preuzeto sa: srbinside.blog.rs


NikolaNS

@Milan M. Tegljač ili remorker je brod koji se koristi za okretanje vuču i tegljenje drugih plovnih objekata u lukama, na otvorenom moru ili kroz rijeke i kanale. Kod nas se ovaj tip broda najčešće naziva remorker tal. rimorchio = tegljenje, vuča) Glavna karakteristika tegljača je jakost njihovog stroja u odnosu na veličinu broda, odnosno odnos snaga (P)/tonaža (T). Jakost postrojenja danas se kreće od 500 do 2500 kW za manje, lučke tegljače, dok oceanski tegljači imaju znatno jača postrojenja, koja se kreću i preko 20000 kW. Radi usporedbe, P/T odnos se za putničke brodove kreće većinom ispod 1, a kod tegljača ide između 2.2 (veliki tegljači), pa sve do 9,5 (lučki tegljači).
Da ne ispadne da smo u proslosti imali samo teretne brodove, evo i primer jednog malog putnickog.Jedan od najpoznatijih malih brodova (JRB) koji je vršio prevoz putnika i manje robe na relaciji Smederevo - Kovin i tako indirektno spajao Šumadiju sa Banatom, bio je mali brod koji je imao ime ,,Kovin", ali ga je narod zvao ,,Lađica Kovinka".



Putnički brod "Car Nikola" nabavljen 1899. godine u Kasteli.



Remorker Sprskog brodarskog društva "Takovo"
Godine 1912. prošlo je Dunavom kroz Đerdap uzvodno 967 šlepova sa 468.486 tona tovara, a nizvodno 762 šlepa sa 276.534 tone tovara.
Takovo:


Komandni brod Rečne flotile VS na vojnoj paradi:


Rekao je Dunav, a on dobro zna, Na prvom je mestu zemlja Srbija. A gradovi i prije i sad, Kako Dunav rece, to je Novi Sad.

Milan.M

Svaka Vam cast, lepse ovako da pricamo nego da jurimo sve na google. Ima ljudi koji su malo cesce nauticari, a ima i nas koji smo par puta u zivotu seli u camac i nismo zagledali neke stvari toliko.
Jednom sam kao srednjoskolac isao na ekskurziju u Titel sa nekim brodom, znam da je Holandski neznam kako se zvao. Od tada sam se vozio par puta u camcu i nekom malom brzom gliseru (cime i nisam bas fasciniran) i letos na brodu koji je covek sam napravio. E to me odusevilo, 8,5 t gvozdja, 12 metara, motor Mercedes 220D sa sve menjaca, oko 50-ak kvadrata prostora, nista mahagoni,inoks i slicno, nego da se lepo provedes i nemoras da mu robujes i cistis.
A gde su oni putnicki brodovi sto su isli za Kladovo, oni ultra brzi, gliseri sto su ih zvali Rakete (valjda), jel znate nesto o njima.

pikeman

Beogradske priče: Gliserima do Đerdapa

Beograđani su sedamdesetih godina uživali u ekskluzivnim putovanjima Dunavom. Moderna, brza plovila do Tekije stizala za samo tri i po sata, a u povratku, uzvodno, putovala četiri časa



Najveća barža na Dunavu

SREDINOM sedamdesetih godina prošlog veka Beograđani su bili posebno ponosni na hidroglisere, prave "rečne avione", koji su do Tekije i Đerdapske klisure stizali za oko tri i po sata. Bili su jedan od sinonima za "zlatne sedamdesete" kada je poboljšanje životnog standarda osećao značajan deo svih slojeva društva.

Biti Beograđanin, koji svoje goste vodi na izlet ovakvom, munjevitom lađom - bila je stvar prestiža i značajnog ponosa.

- To su bili moderni gliseri onog doba, a kada zaplove, uzdigli bi se i jurili privlačeći značajnu pažnju publike - objašnjava kapetan unutrašnje plovidbe JRB Petar Antić. - Putnici su maksimalno uživali u vožnji i pogledu. U to doba mnogi nisu imali priliku da se voze avionom, ali su mogli da vide stjuardese na ovom plovilu. A zaista su bile veoma lepe, pa tako pamtim kako je svojevremeno održano takmičenje između onih, "nebeskih" i ovih, "rečnih" stjuardesa. Najveće rivalstvo je, dabome, bilo u lepoti.

Veliki gliseri bili su vlasništvo tadašnjeg "Centroturista", a vozili su na relaciji Beograd - Tekija, sa zaustavljanjem u Donjem Milanovcu. Do odredišta je putovanje trajalo tri i po sata, a natrag, uzvodno ka Beogradu oko četiri.

- S obzirom na to da su za kratko vreme prelazili distancu od 220 kilometara, bili su znatno brži od redovne autobuske linije kojoj je za istu relaciju trebalo oko šest časova - objašnjava Antić. - Postojala su dva tipa glisera: "meteor" i "raketa". Prvi je bio atraktivniji, udobniji, imao je veći zastakljen prostor pa su putnici imali jasniji pregled obale, a kapacitet mu je bio oko stotinu osoba. Nešto manja "raketa" prevozila bi oko 60 izletnika.

- U to vreme postojala su čak tri redovna polaska vikendom - podseća Antić.- Sećam se da su cene bile vrlo prihvatljive jer je država dotirala cenu karte, a sama tura izgledala je tako što bi u Tekiji putnike preuzimao "Đerdapturist", koji bi ih dalje autobusima vozio u Kladovo. U večernjim satima, turisti bi se vraćali u Beograd, posle nezaboravne vožnje.

Kapetani koji su upravljali gliserima morali su da budu među najuglednijima u svojoj branši.

- Pravilo je da najbolji kapetani rečne plovidbe rade na putničkim brodovima - zaključuje Antić. - Tako su i hidroglisere vozili veoma stručni i iskusni ljudi.



Hidrogliser "Beograd"

VIDIKOVAC NA PALUBI

MODERNI gliseri za prevoz turista išli su zaista brzo, ali su bili efektno projektovani tako da putnici za vreme plovidbe mogu da izađu na palubu.

Jedan deo bio je napravljen kao specijalni vidikovac, odakle bi mogli da osete svu čar brze vožnje na reci.

HIDROBUS

SLIČNA plovila sa panoramskim pogledom za putnike bili su popularni hidrobusi, ali njihova brzina je bila skromnija, a namena da voze na bliske destinacije.

Gornji deo palube bio je bezmalo sav u prozorima, pa su posetioci Beograda i okoline imali sjajnu izletničku lađu i priliku da pogledaju glavni grad sa reke.



Hidrogliser "Ljubljana"

BRODSKI ŠANK

HIDROGLISERI koji su "leteli" Dunavom u to vreme imali su poseban kafe-bar, tako da su putnici uživali u maksimalnom luksuzu.

- Šta je čovek više mogao da poželi u danu kada hoće da se odmori i opusti - šarmantno pita Antić. - Nalazio bi se na predivnom gliseru, oslonjen na šank, ispred njega stajala bi kafa ili piće, imao je predivan pogled sa broda, na brodu na stjuardesu, a smeo je da zapali i cigaretu!?

GLISER PORED REKORDERA

FOTOGRAFIJA koju čuva Zbirka rečnog saobraćaja Muzeja nauke i tehnike prikazuje hidrogliser koji prolazi pored broda koji je u tom trenutku obarao dunavski rekord.

Sastavljene barže gurao je potiskivač za čijim kormilom je bio legendarni kapetan Milan Grubor. Stručno rečeno, sastav koji je prevozio bio je težak 23.000 tona, širina mu je bila 54, a dužina 288 metara. Spojene barže činile su površinu od 13.000 kvadratnih metara!

Od sedamdesetih godina prošlog veka, kada je rekord postavljen, do danas, niko se nije usudio da na ovaj način preveze teret Dunavom.

Zoran Nikolić

Preuzeto sa: novosti.rs


Jeremija

Ovoga mi je, uz vidikovac na Beograđanki, najžalije iz stare zemlje. Imali smo prijatelje, koji su posedovali vikendicu u Tekiji, pa sam nekoliko letovanja tamo proveo. I na svako išao hidrogliserima. Taj osećaj je neopisiv.  :sad:
Nou frks. Nou paniks.

Milan.M

Gde li jadni zavrsise? Nije valjda u Smederevu, topionici? Ko je pravio te hidro glisere.

alexdja

Prvi brod pod srpskom zastavom

Prvi brod pod srpskom zastavom i nazivom "Srbija" zaplovio je 30. aprila 1883. godine pet godina nakon njegove narudžbine. Miloš Obrenović je angažovao grka kapetana Nikolu Kefala, a brod je koštao 5.000 talira i izgrađen je u brodogradilištu Dubravica nedaleko od Smedereva. Njegovu repliku napravio je smederevac Zlatko Pajić.

Istraživački rad na prikupljanju crteža i detalja oko broda "Srbija" trajali su dve godine. Bečki arhivi i britanska literatura bili su glavni izvori i informacije o brodu, jer u srpskim arhivama ima jako malo podataka o plovilima iz 17., 18. i 19. veka.




Zlatko Pajić je po obrazovanju avio inženjer, a u svojoj kolekciji ima samo dva avio modela. Za ovaj hobi treba mnogo strpljenja i preciznosti.

Zlatkova radionica smeštena je na kuhinjskom stolu. Tu su pribori alati i odabrana muzika. Ozbiljna replika zahteva mnogo vremena, ali i od neobičnih materijala nastane brod.

Jedan od modela brodova, najverovatnije brod "Srbija" mogao bi u skorije vreme da postane prepoznatljivi suvenir Grada Smedereva.

Suvenir bi bio dostupan svima a za pravu repliku broda potrebno je i do 1.000 sati rada, a za one koji bi ga hteli u svojoj kolekciji i dosta para.

rts.rs
       Nema više divljeg bučka. :no:

pikeman

Citat: Milan.M poslato 27 Januar 2017, 21:22:22
Gde li jadni zavrsise? Nije valjda u Smederevu, topionici? Ko je pravio te hidro glisere.

Građeni su u SSSR-u.

Raketa smiley318

Meteor smiley318

Zbog velike potrošnje goriva i maziva relativno brzo su povučeni iz upotrebe, neki su pretvoreni u ploveće restorane, neki isečeni.

Bio sam klinac, sećam se da su se povremeno pojavljivali kod Apatina sredinom osamdesetih...


obradmiki

Ala su jurili samo im ime kaze,zato su verovattno i trosili toliko jer rus napravi da ide i bude izdrzljivo ali mora da trosi!Radovao sam se kao klinac kada ih vidim na dunavu ,to je bio dozivljaj!

Teme sličnog naslova (10)