Vukovi sa DUNAVA Prijatelji foruma
Pages: 123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657
Odg: List Ribolov By: Vale Date: 31 Oktobar 2011, 15:28:54
Inace, Ledeni obozava da obradjuje informacije i prprema izvestaje sa terena :smiley: :cool:









Odg: List Ribolov By: rašo Date: 31 Oktobar 2011, 16:21:38
Meni u Osijek časopis obično kasni 5 dana tako da je najčešće ponedjeljkom tu. Danas stigao oko pola deset i pijuckajući kaficu čitao do 12 sati. Časopis po običaju sa puno odličnih tekstova i obrađenih tema. Pohvale Staki i Ledenom :thumbup: :thumbup: :thumbup: ali i kolegi Valetu :thumbup: :thumbup: :thumbup:
Odg: List Ribolov By: ledeni012 Date: 01 Novembar 2011, 10:45:11
Hvala, hvala... Mada, podjednake zasluge pripadaju i Siniši i ostalim članovima redakcije, ali i svakom od pedesetak saradnika i izveštača koji nam već 11 godina pomažu u pravljenju Ribolova.

Wow! Kako vitko ovde izgledam na ovoj fotki :lol: ! Vale, moraćemo još češće zajedno na vodu, izgleda da tvoj fotoaparat opasno stanjuje  :ok:
Odg: List Ribolov By: Vale Date: 01 Novembar 2011, 12:25:04
Dunavska voda mu izgleda prija :lol: , smiley033
Odg: List Ribolov By: ledeni012 Date: 06 Novembar 2011, 20:49:20
Dva dana pred štampu Ribolova br. 284, evo moje kratke preporuke za čitanje:


Naš stari-novi saradnik Đorđe Stanić piše kako je na Garaškom jezeru postavio novi rekord u lovu šarana, uhvativši orijaša od 26,6 kg.


Za ljubitelje pecanja "kraljice brzaka", Neša Kostadinović daje pregršt odličnih saveta o tome kako, gde i na šta ovih dana pecati mrenu, a tu je i priča o ciljanom "fiderisanju" krupne deverike na jezeru Ada Ciganlija.


Miki iz Niš je napisao sjajan tekst o rekreativnom pecanju šljivara i skobalja na dubinku, Vale je opisao kako je na Dunavu izgubio, pa ponovo našao svoju najdražu kutiju sa najlovnijim voblerima :lol: , a u rubrici "Jedan od nas" predstavljamo beogradskog šarandžiju Vojčeta poznatijeg kao Black Shadow :cool:


Imamo i zanimljivu reportažu o lovu štuke na Obedskoj bari, na kedera i varalice, ali nemojte preskočiti ni moju reportažu o džigovanju smuđa na keju u Velikom Gradištu - jes' da se Vale i ja nismo proslavili, ali je doktor Miša pokazao da je majstor za varaličarenje na tom lepom reviru smiley033 .


Posle reportaže o pecanju bandara na kedera, koju smo imali u prošlom broju, ovoga puta pišemo o varaličarenju grgeča na jezeru Ćelije - autor je Vladica Radojević.


Po meni jedan od najjačih priloga u ovom broju je reportaža o ciljanom varaličarenju krupnog protfiša na Tamišu - autor je Staka, a prelepe fotografije potpisuje maestro Nenad Janićijević Tajson. Obavezno je pročitajte!


Čitalac iz Niša opisuje nekoliko vrednih ulova na Bovnaskom jezeru, a između ostalog piše i kako se na toj vodi smuđ i som pecaju iz barske stolice :eek: . Tu su i rubrike "Dobar savet", "Reviri", "Šaran" itd, a ja sam trenutno usred pravljenja rubrike "Kuda na pecanje" - četiri prepune strane (skoro 50.000 karaktera u Wordu) svežih izveštaja sa voda od Subotice i Apatina do Leskovca i Pirota!
Odg: List Ribolov By: hijawata Date: 06 Novembar 2011, 21:28:58
ajde ajde ledeni ne kukaj nego kucaj.nemozemo docekat sredu.
Odg: List Ribolov By: pikeman Date: 08 Novembar 2011, 21:54:53


SADRŽAJ RIBOLOVA BR. 284

AKTUELNO: 7 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 10. do 22. novembra; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
NA VODI: Ciljani lov protfiša na voblere sredinom jeseni na Tamišu
PRAKSA: Jesenji lov bele ribe dubinskim metodom na Južnoj Moravi
NA VODI: Jedan od nas – Vojislav Stefanović, Moderni šarandžija starog kova
ŠARAN: Ulov koji se pamti – novi rekord Garaškog jezera
ŠARAN: DD Bait promo vikend na zrenjaninskoj Peskari
PARADA ULOVA: Trofeji sa barske stolice
DOBAR SAVET: Držač za predveze; Peglanje najlona; Kićanka za trokrake
PRAKSA: Pravo vreme za lov mrene na našim rekama
NA VODI/AKTUELNO: Jesenji lov štuke na kedere i varalice na Obedskoj bari
NA VODI: Lov krupne deverike fider tehnikom na jezeru Ada Ciganlija
NA VODI: Smuđijada SM 2011; Monarch-Dok kup; Kruševačka štukijada; Varaličarski kup Bovan 2011, Novosadski fider kup
AKTUELNO/NA VODI: Večernji lov smuđa džigovanjem na keju u Velikom Gradištu
REVIRI: Vrmdžansko jezero
PRAKSA/AKTUELNO: Ultralako varaličarenje: Jesenji lov jezerskih bandara
NA VODI: Misteriozni nestanak najdraže kutije sa voblerima
IZ SVETA: Mašinica D.A.M. Quick Mad 5500 FS; Rapala Visiongear; Mekana JRC raketa; Strike Back spinerbejt; Struna Berkley Nanofil; Udica Mustad Kevin Van Dam Grip Pin
MORE: Kako uspešno sondirati morsko dno sa obale
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Okolina Subotice, Apatin, Sombor, Sivac, Bački Petrovac, Čurug, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Titel, Ruma, Kikinda, Lukićevo, Kovin, Pančevo, Sakule, Baranda, Opovo, Sefkerin, Pančevački rit, Beograd, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Šabac, Aranđelovac, Čačak, Valjevo, Loznica, Zvorničko jezero, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot, Vlasinsko jezero.



JESENJI LOV BELE RIBE DUBINSKIM METODOM NA JUŽNOJ MORAVI

Odvlačenje krkuša





Tekst i foto: Miodrag Radojičić

Zahvaljujući neuobičajeno toplom i lepom vremenu, tokom oktobra sam veći deo slobodnog vremena proveo na Južnoj Moravi. Na vodu sam skoro svakodnevno odlazio odmah nakon posla, preskačući ponekad u žurbi čak i ručak. Ipak, budući da mrak već prilično rano pada, ostajao mi je tek koji sat za pecanje, pa sam nosio samo dva teleskopska štapa – onaj namenjen za fider koristio sam preko dana, a drugim sam predveče bacao varalice. Ponekad sam bolje prolazio u lovu mirnih riba, drugi put bi grabljivice bile aktivnije, događalo se i da ništa ne ulovim, naročito onda kad je voda bila mala i izrazito bistra. Zanimljivo je, međutim, da sam vrlo uspešan bio jednog dana kada sam žureći da što pre zabacim stigao na reku bez najpotrebnijih stvari – kutije sa varalicama, unapred spremljene primame, kuvanog žita i mamaca za fider.
U RANCU SAM IMAO samo malo hleba i polupraznu kutiju nekoliko dana ranije kupljenih crvića, koji su se jedva mrdali, ali nisam hteo da se predam i da to lepo i sunčano popodne krajem oktobra provedem kod kuće, nervirajući se zbog zaboravnosti. Na prilično dubokoj poziciji, podalje od mesta na kome sam ostavio auto, voda je bila mirna skoro kao na nekoj stajaćici, pa sam na već pripremljen tele-fider sa najosetljivijim vrhom montirao sistem sa najmanjom hranilicom, u koju sam ugurao parče hleba, udicu veličine 14 na 30 cm dugom predvezu sam namamčio sa dva crva i zabacio... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 284-)



ULOV KOJI SE PAMTI: NOVI REKORD GARAŠKOG JEZERA

Ratluk za grdosiju



Autor: Đorđe Stanić

U poslednje tri godine sam osetio pravi teret života na svojim plećima, tako da sam imao vrlo malo vremena za ribolov, omiljenu razbibrigu već više od tri decenije. Duže i pažljivo isplanirane kampanje zamenili su izlasci na vodu od po nekoliko sati, sa kojih sam se vraćao napetiji nego kad sam kretao i uglavnom bez ulova, ako izuzmemo par velikih babuški i smuđeva koje sam letos nekako »iskopao« na Garaškom jezeru. O šaranu nisam smeo ni da razmišljam, jer za njega jednostavno nisam imao vremena. Dok sam ja lamentirao nad zlom sudbinom, moji drugari Dule i Boki nisu dangubili, već su uveliko klepali šarane. Vlasnici nekoliko rekorda Garaškog jezera su se opremili voljom i dobrom »municijom«, što je  uveliko davalo rezultate. Šesnaestog oktobra sam se i ja nekako nakanio da sa marker štapom i termometrom potražim svoje parče zvezadnog neba. Moj omiljeni sprud, udaljen stotinak metara od brane, bio je slobodan, a vodostaj jezera dobar, tako da je na mestu za koje sam se opredelio raspon dubine bio od 1,5 do 9 m u neposrednoj blizini obale, što je, uz pristojnu udaljenost od konkurencije i temperaturu vode od 14,8º C, učinilo da uši počnu da mi bride od nestrpljenja da zabacim.
Otrčao sam kući i počeo da mesim bojlije, a dok su oni smrdeli sušeći se na čaršavu, razmišljao sam o strategiji hranjenja. Mamac je proveren ali moje omiljeno mesto ima jednu manu – koliko god da sam se trudio, nikada mi nije dalo ribu tokom dana, tj. pre 21 č. Odlučio sam da ribu hranim rano ujutru, pa sam u narednih sedam dana između 7 i 8 č redovno davao porciju bojlija svojim »abonentima«... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 284-)



PRAVO VREME ZA LOV MRENE NA NAŠIM REKAMA

Torpedo na udici





U drugoj polovini jeseni, aktivnost većine šaranskih riba se smanjuje i one se polako premeštaju u zone u kojima će prezimiti. To, međutim, ne važi za dve vrste iz srednje-brzih tekućica – za skobalja, čija puna sezona lova počinje posle prvih jačih mrazeva, ali i za mrenu, vladarku najjačih brzaka, koja se sada veoma uspešno lovi.
MESTO. Mrenu ne možemo loviti napamet. Ne treba ni da pokušavamo da je pecamo na jednoličnim pozicijama, jer je na njima ta riba po pravilu samo u prolazu. Ona voli nagle prelaze dubine, ivice kamenih šporova, podlokanu obalu, kao i deonice sa brzim tokom (na kojima je podloga uvek tvrda – šljunak, siga i sl.) i mnoštvom većih prepreka. Na srednjim i manjim rekama takva mesta uglavnom nije teško uočiti, a na malim i izrazito bistrim vodama možemo čak i videti ribe. Na većim rekama, međutim, moramo uložiti izvesno vreme u traženje mesta i njegovo ispitivanje, bilo pomoću olovnog otežanja okačenog na kraj strune ili  sonarom.
PRIHRANJIVANJE. Mrena se mnogo kreće i sve vreme se bori sa jakom strujom, pa joj treba i mnogo energije. Možemo je, tamo gde se grupiše, loviti i bez prihrane, ali ćemo bolje rezultate postići ako je naviknemo da na jednom mestu redovno nalazi hranu, po mogućstvu bačenu u istom delu dana. Najbolje su primame sa visokim procentom proteina (npr. na bazi ribljeg brašna) i aromom sira, ali na terenima na kojima ima previše sitne ribe treba izbegavati brašnaste hrane, pogotovo one laganije, koje privlače belu ribu i mrenu privlačiti crvićima, konopljom, seckanim glistama i (ili) malim peletima, ubačenim u hranilicu... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 284-)
Autor: Nenad Kostadinović



JESENJI LOV ŠTUKE NA KEDERE I VARALICE NA OBEDSKOJ BARI

Priroda, Vera i klasika





Autor: Vladimir Čorbić

Dugo je Obedska bara, udaljena pedesetak kilometara od Beograda i smeštena u plavnom predelu kraj leve obale Save, bila poznata po lepim ulovima ciprinida i štuke. U poslednje dve decenije je zbog lošeg gazdovanja privlačila sve manje ribolovaca i postepeno padala u zaborav. Situacije se u poslednje dve sezone značajno popravila, najviše zbog toga što čuvari vrlo savesno rade svoj posao, tako što obavezno pregledaju ulov svih ribolovaca pre odlaska, a na čamcima iz kojih se peca obeležena je minimalna dozvoljena dužina za štuku, tako da niko ne može da se izgovara da nije znao da je riba koju je zadržao ispod mere.
Kada smo se prvi put posle mnogo godina otac i ja zaputili na ovaj revir, koji je deo specijalnog rezervata prirode, nismo tačno znali šta nas očekuje, pa smo poneli varaličarce i po jedan štap sa namontiranim sistemom za lov na balerinu, a dogovorili smo se da brojimo ulove i beležimo veličine riba. Za tri prepodnevna izlaska realizovana u razmaku od po nedelju dana, ukupan skor bio je praktično izjednačen – 46 : 47. Od te 93 štuke, 60 ih je bilo u meri, ali krupnijih komada nije bilo – najveća štuka imala je 1,8 kg, dosta ih je težilo između 1 i 1,5 kg, a stekli smo utisak da veći primerci nisu mogli ni da stignu do mamca od svojih manjih i agresivnijih srodnika.
Neke varalice su bile nesumnjivo lovnije od drugih, a pre svega štukaroški klasik – Mepps Aglia, veličine 4, u zlatnom i bakarnom dekoru. Pretpostavljamo da glavni razlog veće lovnosti tog leptira od istog modela u drugim veličinama leži u tome što je po veličini najsličniji dominantnoj štukinoj prirodnoj hrani u Obedskoj bari... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br 284-)



REVIRI: VRMDŽANSKO JEZERO





Autor: Nenad Kostadinović

Jezerce kod sela Vrmdža, »gorski biser ispod Rtnja«, nije atraktivna ribolovačka destinacija, ali je jedan od najlepših ribolovnih revira, ne samo u Istočnoj Srbiji nego i mnogo šire.
VODA: Vrmdžansko jezero nalazi se na nadmorskoj visini od 500 m, u podnožju južnih padina Rtnja neposredno iznad atara sela Vrmdža, a zanimljivo je da nije smešteno u udolini (što je skoro uvek slučaj na ovakvim terenima), već na uzvisini. Ono je krečnjačko-vulkanskog porekla i zahvata površinu manju od jednog hektara. Vodu dobija podzemnim putem, iz izvora koji se nalazi u neposrednoj blizini. Ovalnog je oblika, prečnika oko 80 m, prosečne dubine 1,5 m. Dno je tvrdo, sa vrlo malo prepreka (manjih stena i korenja vrba), a tu i tamo ima slabe podvodne vegetacije. Na ravnoj obali od crvenkaste zemlje, koja je prošarana stenama i obrasla niskom planinskom travom, a većim delom oivičena žbunjem i stablima vrbe, postavljeno je nekoliko drvenih klupa i nadstrešnica.
RIBE I RIBOLOV: Na nekim sajtovima i u turističkim prospektima može se pročitati da je ova voda bogata šaranom, karašom (babuškom), klenom i drugim vrstama. To je, nažalost, samo deo istorije ovog kraja... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 284-)



I TO SE DOGAĐA: MISTERIOZNI NESTANAK NAJDRAŽE KUTIJE

Kap u panonskom moru





Autor: Vladan Stojićević Vale

Imao sam utisak da mi je brat Milan tog oktobarskog popodneva pročitao misli kada je predložio da na nekoliko sati izađemo na Dunav i probamo da uhvatimo nekog smuđa, jer je vreme bilo idealno za ribolov i samo sam čekao povod da izađem na vodu.
– Prvo ćemo džigovima da obradimo nekoliko »mojih« panjeva oko Stojkove ade, a pred veče ćemo probati na voblere – rekao sam mu, dok smo unosili pribor u čamac.
Iako smo bili uporni, na varalice od meke gume nismo imali ni udarac, pa sam pažljivo posmatrao vodu, ne bih li uočio neki trag površinske aktivnosti kedera. Malo pre nego što je sunce zašlo za horizont, predložio sam da odemo do potopljenog šlepa, nedaleko od ušća Gajačkog dunavca i tu probamo da lovimo voblerima. Taj davno potonuli brod je većim delom zasut muljem i peskom, pa su kačenja varalica veoma retka, a u njegovoj neposrednoj blizini je duboki kanal, prokopan kako bi brodovi koji prevoze ugalj iz kovinskog rudnika mogli da ulaze u dunavac. Ivice tog kanala za smuđa po svemu sudeći predstavljaju zamenu za prirodne brežine, tako da bi ga ovde sigurno bilo u ogromnim količinama da nije strujaroša.
Voda je bila spora i izuzetno bistra, pa sam rekao Mikiju da uzme neki model u prirodnom dekoru. On je već usavršio tehniku džigovanja, ali još nije uhvatio smuđa na vobler, pa sam mu strpljivo objašnjavao kako da drži štap i vodi varalicu idealnom putanjom. Pažljivo je pratio moja uputstva i uskoro je na dubokoroneći Reef Runner Rip Shad uhvatio lepog smuđa, od oko 1,5 kg. Ohrabren ulovom, nastavio je da zabacuje, ali se u narednih sat i po više ništa nije desilo. Iako sam na osnovu višegodišnjeg iskustva na ovom mestu bio gotovo siguran da ovog puta nećemo više ništa uloviti, nisam žurio kući, već sam uživao gledajući svog brata kako peca. Kutiju sa 17 najlovnijih voblera sam stavio preko svih ostalih i na svakih desetak zabačaja menjao sam varalicu, u nadi da ću ipak pronaći dobitnu... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 284-)



KAKO USPEŠNO SONDIRATI MORSKO DNO SA OBALE

Povratak u kameno doba





Autor: Boris Bulić

Ribolov udicom iz barke je u principu jednostavan. Naješkane se udice spuštaju do dna i čeka se riblji potez, pri čemu cijeli sistem prati pokrete koji se prenose sa barke do posljednje udice, a sistemi na dnu miruju (po bonaci, tj. po sasvim mirnom moru) ili poskakuju u ritmu valova. U ribolovu sa obale je mogućnost zadjev (kačenja za prepreku) ili zabačaja na pogrešno mjesto znatno veća, što može biti vrlo deprimirajuće. Kako ocijeniti je li ješka pala na pravo mjesto i što učiniti da bismo je učinili vidljivijom?
Ako na mjestu sa dubinom od 8-10 m i mješovitim dnom, po lagano valovitom moru, klasičnu pridnenu postavu, sa kliznim olovom ograničenim zogulinom (vrtilicom) i predvezom sa naješkanom udicom zabacimo tako da padne na čistinu, živi crv će svojim pokretima izazovno dozivati sve što je u blizini i šanse za ulov su nam velike. No, rijetko kada možemo sa sigurnošću tvrditi da nam je ješka sletjela baš na takvu čistinu. Ukoliko se ona nađe u procijepu između dva kamena, zatrpana talogom i komadićima posidonije, vjerojatno će ju usred noći pronaći kakav ugor, murina ili mačka, no po danu su šanse da je neka riba zapazi uistinu minimalne. Ali, što ako smo pogodili idealno mjesto, a pomjeranjem učinimo našu ješku nedostupnom za ribu?
JEDAN OD POKAZATELJA da je sve kako treba su povremena sitna poskakivanja strune, koja nam govore da je sitna riba pronašla našu udicu i da čupka ono što je na njoj. Naravno, ako nam je ješka dovoljno žilava, ne treba se previše uzbuđivati, no ako je ona nezanimljiva sitnoj ribi, poput npr. bibija, takvih signala neće biti, pa opet nećemo znati jesmo li dobro zabacili ili ne... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 284-)
Odg: List Ribolov By: ledeni012 Date: 10 Novembar 2011, 19:58:43
Za tekst Đorđa Stanića... smiley033


:tongue:
Odg: List Ribolov By: pikeman Date: 18 Novembar 2011, 00:41:21

Odg: List Ribolov By: Belizmaj Date: 18 Novembar 2011, 01:01:32
Stojicevici najaci smudjarosi na Dunavu.
Odg: List Ribolov By: ledeni012 Date: 18 Novembar 2011, 05:17:09
Citat: pikeman poslato 18 Novembar 2011, 00:41:21


Odličan informativni video!
Odg: List Ribolov By: Goachild Date: 22 Novembar 2011, 23:47:38
A, Borisova štuka sa Save?  smiley163  čestitke i veliki pozdrav za puštanje mame. :ok:
Odg: List Ribolov By: pikeman Date: 23 Novembar 2011, 18:47:23


SADRŽAJ RIBOLOVA BR. 285

AKTUELNO: 6 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 24. novembra do 7. decembra; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
AKTUELNO: Retko korišćena taktika u lovu štuke na kedera – balerina i dubinka
PRAKSA: Jesenji lov ciprinida fider tehnikom na Velikoj Moravi
NA VODI: Štukijada Zasavica jesen 2011.
PRAKSA/AKTUELNO: Ciljani lov šarana i neočekivano uspešno pecanje deverike fider tehnikom na komercijalnom reviru
PARADA ULOVA: Trofejna štuka, iz sekunda u sekund
DOBAR SAVET: Kako napraviti veliku hranilicu; Balansiranje štapa
PRAKSA: Upotreba gume i šok lidera u ribolovu fider tehnikom
NA VODI/AKTUELNO: Deset saveta za uspešan lov smuđa varaličarenjem na velikim rekama u drugoj polovini jeseni
PRAKSA/NA VODI: Otkrivamo tajne uspešnih – Nenad Petronijević Špaća, Kukljin
AKTUELNO/NA VODI: Lov štuke leptirastim varalicama na beogradskom delu Save
PRAKSA/AKTUELNO: Šta raditi kada krajem jeseni štuka navali na vrlo sitne kedere
REVIRI: Harčaški zaliv (Vagoni); Zaštita i čišćenej Tamiša; Umivanje Grliškog jezera
PRIBOR/PRAKSA: Jedan od nas – Dejan Madić Mada, konstruktor voblera i džerkova
IZLOG: Telskopski marker; Ribolovačke pantalone
IZ SVETA: Alienbaits boje i prah za olakšavanje bojlija; Fox Hitcher voleri i džerkovi; Varaličarac Berkley Vertic Spin; Sampo Stay-Lok kopča; Saenger Aero Stick kobra; Shimano Barbel Multi Classic štap za fider i plovak
MORE: Počinje sezona zimskog ribolova na Jadranu; Piran: Pokal Oradela
AKTUELNO: Zanimljiv novembarski dan na reviru Fazanerija na Ubu
USPOMENE SA PECANJA: Štuka koja je tri puta promašivala
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Okolina Subotice, Apatin, Sombor, Sivac, Bački Petrovac, Čurug, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Titel, Ruma, Kikinda, Lukićevo, Kovin, Pančevo, Sakule, Baranda, Opovo, Sefkerin, Pančevački rit, Beograd, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Raška, Šabac, Aranđelovac, Čačak, Valjevo, Loznica, Zvorničko jezero, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot.



RETKO KORIŠĆENA TAKTIKA U JESENJEM LOVU ŠTUKE NA KEDERA 

Balerina i dubinka





Autor: Saša Ledenčan

Premda poslednjih godina najviše vremena na vodi provodim varaličareći, nikada se nisam u potpunosti odrekao lova grabljivica na prirodne mamce. Štaviše, i dalje smatram da malo kada u ribolovu nivo adrenalina u krvi skoči toliko kao kada gledamo kako nam balerina za štuku nestaje pod vodom, dok se najlon strelovitom brzinom ispravlja i zateže!
Prednosti tzv. slobodne balerine, kod koje se udica sa mamcem nalazi na kraju sistema, ogledaju se u mobilnosti te montaže, tj. u činjenici da tako ponuđen keder sam »traži« predatora. Njene pozitivne osobine do izražaja dolaze na relativno plitkim stajaćim vodama, ali u situacijama kada nema vetra ili on sasvim slabo duva, jer u suprotnom slučaju može da pretvori pecanje štuke na pokretni plovak u pravo mučenje. Neki ribolovci po vetru pecaju na usidren plovak, sa olovnim otežanjem na kraju sistema, drugi se opredeljuju za neku od dubinskih montaža, a ja plovak već dugo kombinujem sa dubinkom, a evo i kako.
Pošto u ovakve akcije najčešće idem sa ocem i sinom, uglavnom lovimo na pet teleskopskih štapova od 3,3 m, težine bacanja do 90 g, mašinicama veličine 4000 i najlonima prečnika 0,30-0,35 mm. Na dva su uvek klasični dubinski sistemi, sa olovom od 40-60 g na kraju i bočnim predvezima od Hard Monoa nosivosti 40 lb (18,1 kg), koji su u zavisnosti od konfiguracije dna i prisustva vodene vegetacije udaljeni od olova između 50 i 100 cm.
Dubinke najčešće zabacujem na krajnju levu i krajnje desnu poziciju, trudeći se da kedere plasiram uz trsku, granje, polja drezge i lokvanja ili blizu suprotne obale... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 285-)



JESENJI LOV CIPRINIDA FIDER TEHNIKOM NA VELIKOJ MORAVI

Dug jutarnji cug








Autor: Saša Jakovljević

Za većinu ribolovaca sa kojima se družim jesen je vreme štuke, koju i sam još uvek rado pecam kad god mi se ukaže prilika, ali u meni prvi jutarnji mrazevi i požutelo lišće već godinama bude neodoljivu želju da na svoje fidere stavim najjače vrhove i krenem na Moravu, u potragu za mrenom, jednom od mojih najdražih riba.
Neizmerno uživam u istraživanju novih terena, no ove godine nisam imao vremena za takve aktivnosti, pa sam se oslonio na informacije dobijene od plovkaroša, koji su uz skobalja i šljivara nizvodno od Ljubičevskog mosta redovno dobijali i pokoju mrenu.
Još dok sam se tog hladnog i maglovitog oktobarskog jutra vozio prema jednom od najomiljenijih terena, rešio sam da uporno forsiram veće mamce i pokušam da uhvatim neki krupniji komad. »Ako to ne upali, uvek mogu da se preorijentišem na siću«, razmišljao sam dok sam natovaren priborom i opremom gazio preko uskog kanala koji desnu obalu reke odvaja od velikog spruda sa koga sam planirao da pecam.
IAKO JE TEK SVITALO, na kraju šljunkovitog rečnog ostrva, koje pri niskom vodostaju zahvata površinu od nekoliko ari, već se smestila nekolicina plovkaroša, koji su pecali na vožnju. Produžio sam do njih i saznao da na crviće od početka pecanja dobijaju uglavnom krupnog šljivara, dok se skobalj i mrena ovoga puta retko javljaju.
Ne želeći da im smetam, pomerio sam se stotinak metara uzvodno i smestio nedaleko od početka spruda. Pošto sam se raspakovao i malo predahnuo, neko vreme sam proveo posmatrajući vodu, sa koje su se dizali pramenovi izmaglice. Odlučio sam da mrenu potražim na samoj ivici brzaka, tridesetak metara od obale i pre nego što se crveno sunce  promolilo iza mosta izbacio sam desetak hranilica mešavine koju sam još kod kuće napravio od hrane Trabucco Magic River sa aromom sira i dve nakvašene i dobro isceđene vekne starog hleba... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 285-)



CILJANI LOV ŠARANA I NEOČEKIVANO USPEŠNO PECANJE DEVERIKE FIDER TEHNIKOM NA ŠARANSKOM REVIRU

Crveni kukuruz u crnom pauku











Autor: Nenad Kostadinović

Jutarnja temperatura vazduha od svega 3º C nije obećavala uspešan ribolov. Uz to, zaglavili smo se u koloni vozila, gotovo neizostavnom dekoru početkom svakog radnog na beogradskim ulicama. Kako do poslednjeg časa nismo dobili nikakvu konkretnu informaciju o dobrom radu ribe, koja bi nas definitivno opredelila za neki teren, tokom vožnje ka izlazu iz grada razmatrali smo razne opcije i odbacivali jednu po jednu, da bismo se na kraju odlučili da idemo redom, tj. da najpre svratimo na najbliži izgledan teren – »uhvati i pusti« jezero Ada Safari, na kome je, uz pravilan pristup, i sredinom jeseni prilično izvestan ulov šarana, i to bez velike muke.
Dobro raspoloženje zbog donete odluke, kojom smo razrešili kolektivnu nedoumicu, brzo je splasnulo, kada se ispostavilo da ne možemo da pecamo sa mesta u koje smo polagali najveće nade, ali nismo dozvolili da nas to omete u većoj meri, jer smo bili ubeđeni da ćemo na maloj stajaćici sa svake pozicije uspeti da pronađemo i (ili) privučemo ribu. U tišini smo istovarili pribor, rasporedili se po obali i počeli sa pripremama, dok se magla polako dizala, što je bez sumnje bilo još jedan plus za nas, jer je povećavalo šanse za dobar ulov, ali i činilo boljim uslove za ozbiljan trening, koji smo planirali da odradimo, kao i za pravljenje lepe reportaže. Potpisniku ovog teksta i reprezentativcu Srbije u fideru Predragu Todoroviću ovog puta se pridružio i Bojan Blažeski, novi član fider sekcije ET Energotima, koji je već pokazao da ima mnoge osobine koje treba da krase dobrog igrača naše ekipe – zna da peca, ume da se šali, ali i da rukuje kamerom. Posle kratkog dogovora, kojim smo odredili šta će ko i kako radi, bacili smo se na posao... i, što je najvažnije, uživali u tome.
REŠILI SMO DA SVI LOVIMO na po dva štapa, različitim prezentacijama, na po dve pozicije. Za metod fider smo koristili Maver Craig O'Brian hranilice i različite kombinacije Timar Mix Evo Carp Metod Mixa u nekoliko aroma, dok smo za standardnu prezentaciju primerenu vodi bogatoj krupnim ciprinidima odabrali nove Energoteam hranilice Carp Specialist i Black Spider, koje smo punili nakvašenim peletima, kukuruzom šećercem i Cukk kukuruzom, uz dodatak malih količina metod miksa. Trudili da sve uradimo maksimalno ozbiljno, ne obazirući se na vetar koji je počeo da duva, stvarajući tako osećaj da ionako niska temperatura vazduha još pada... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 285-)



UPOTREBA GUME I ŠOK LIDERA U RIBOLOVU FIDER TEHNIKOM

Tanak najlon i dobri amortizeri









Autor: Ninoslav Žagar

Premda vjerojatno nikom nije nepoznato da je upotreba malih udica, tankih najlona, što lakših otežanja i općenito finoća svih dijelova sistema uvijek poželjna i zasigurno donosi bar pokoju ribu više, ponekad je ona doista i neophodna želimo li se uopće »sastati sa ribom«. Kada je voda bistra ili riba iz bilo kojeg drugog razloga oprezno uzima mamac, pravilna prezentacija je iznimno važna, a pri tom posebnu pažnju treba posvetiti debljini predveza i njegovoj dužini. Općenito govoreći, da bi bilo kojom tehnikom savladali krupniju ribu tankim predvezima, potreban nam je kvalitetan i usklađen pribor, što podrazumijeva sve segmente uključujući i materijal od kojeg izrađujemo predvez, no ja uvijek naglasak stavljam na štap.
DOBAR ŠTAP TREBA (i može) odraditi većinu izazova u borbi sa krupnijom ribom, pogotovo ako je potpomognut kvalitetnom i precizno podešenom kočnicom na roli, ali se katkad svejedno mogu pojaviti određene poteškoće. Tijekom nekih od mojih prvih ribolova fiderom, koji i nije bio baš vrhunske klase, imao sam problema sa pucanjem predveza i u kontri i pri zamaranju ribe. Kako sam dotad ponajviše lovio bolonjeze i meč tehnikom, navikao sam na korištenje vrlo tankih predveza, pa sam iste pokušavao primijeniti i u ribolovu fiderom. No fider štapovi su specifični, jedinstvene građe i ponašanja, a uz to znatno snažniji (čak i u nježnijim varijantama) od bolonjeza ili mečera, te zahtijevaju ponešto drugačije kontriranje i vađenje ribe. Ponekad je pri grizu, umjesto zatezanja, fider doista dovoljno samo podići, kako ne bi pukao predvez ili udica razderala meke usne ribe. U svakom slučaju, ubrzo sam se privikao na nove uvjete, a shvatio sam i da ne treba pretjerivati, jer najčešće nema potrebe loviti sa ekstremno tankim predvezima (0,08 ili 0,10 mm), budući da cijeli sistem leži na dnu, pa je tako plasiran predvez ribama svakako manje uočljiv nego pri ribolovu plovkom. Samo, čak i nešto deblji predvezi nisu imuni na pucanje, pogotovo ako lovimo krupnu ribu nešto krućim štapovima ili je razlika u promjerima osnovnog najlona i predveza prevelika. Nježnija ruka i »mekše« podešena kočnica na roli svakako mogu biti od velike koristi, no i to je ponekad nedostatno.
ENGLESKI MAJSTORI OVE tehnike dosjetili su se da bi ugradnjom specijalne gume u sistem mogli povećati njegovu elastičnost, te tako ublažiti nagle udare pri bijegu ribe, ali i silu koja nastaje na predvezu prilikom samog kontriranja... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 285-)



ULOV KRUPNE ŠTUKE, IZ SEKUNDA U SEKUND

Kapitalka na crvenperku







Autor: Miloš Elek

Toplo i sunčano vreme početkom oktobra iskoristio sam da se sa devojkom i prijateljem jednog popodneva provozam čamcem po Monoštorskom ritu. Iako smo na vodu izašli pre svega vođeni željom da provedemo nekoliko sati na svežem vazduhu, poneli smo i pribor za varaličarenje. Čekajući smiraj dana, da bismo koji put zabacili, uživali smo u Miholjskom letu i predivnoj prirodi, svesni da ovako lepo vreme neće još dugo potrajati. Polako veslajući, prolazili smo kraj brojnih ribolovaca, koji su iz čamaca pecali babušku ili gledali u velike, drečavo obojene plovke, ispod kojih su plivali živahni kederi.
Dok smo se lagano približavali jednom čamcu, video sam da se ribolovac odjednom saginje, uzima štap u ruke i napeto iščekuje trenutak za kontru. Istog časa mi je palo na pamet da bih od serije slika mogao da napravim zanimljiv foto-strip, pa sam ostavio veslo i latio se aparata... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 285-)



DOBAR SAVET

Izrada hranilice







Autor: Miodrag Radojičić Miki

U rekreativnom fider ribolovu povremeno se javlja potreba za obilnijim prihranjivanjem mesta. Kako kugle brašnaste primame na veće daljine ne možemo baciti rukom, moramo se poslužiti praćkom sa jakom gumom i velikom korpom ili (ako imamo dovoljno jak štap) upotrebiti veliku hrailicu, u koju staje i nekoliko puta više primame nego u standardne modele. Takve se hranilice u prodaji teško mgu naći, ali ih uz malo truda možemo i sami napraviti od pletene ili letovane žičane mreže, sa okcima dimenzija 1 x 1 cm, koja se može naći u većini bolje snabdevenih gvožđara. Od alata su nam potrebni još obična klešta ili motorcangle (»kombinirke«), sečice za metal, špiccangle i metar... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 285-)



DESET SAVETA ZA USPEŠAN LOV SMUĐA NA VELIKIM REKAMA U DRUGOJ POLOVINI JESENI

Duboko i plitko, blizu i daleko, brzo i sporo, danju i noću...

http://i43.tinypic.com/1e5nib.jpg





Priredio: Ivan Mujović

Foto: Ante Rašić, I. Mujović

Prvo izrazitije jesenje zahlađenje (na koje smo ove godine čekali skoro do početka novembra) po pravilu donosi pojačanu aktivnost smuđa, koji se intenzivno hrani, pripremajući se tako za zimu i mrijest, koji počinje krajem tog godišnjeg doba. Ali, ponašanje ove grabljivice i naš uspjeh u njenom lovu zavise i od mnogih drugih faktora. Niski nivoi i izražena providnost većine naših voda, uključujući i velike rijeke (Dunav, Savu, Tisu, Veliku Moravu, Tamiš...) na kojima smuđa lovi najveći broj ovdašnjih ribolovaca, uticali su na to da i u špicu sezone rezultati budu slabiji od očekivanih i da se malobrojni mogu pohvaliti ponekim trofejnim ulovom.
1. MUVANJE. U bistroj vodi oštrooki smuđ dobro vidi, pa ga nije lako prevariti i izazvati da uzme veštački mamac. Najuspješnije ćemo ga i sa obale i iz čamca loviti muvanjem – povlačenjem mrtvog ili živog kedera, kog ćemo, zavisno od uslova na konkretnom mjestu, montirati na sistem sa klizećim olovom postavljenim tridesetak centimetara iznad jednokrake udice ili na džig udicu, sa olovom odgovarajuće težine.
2. NAJKORIŠĆENIJE VARALICE. Međutim, upravo po ovako nepovoljnim uslovima veće je umijeće i zadovoljstvo prevariti »barona« na vještački mamac. Kako se on sada uglavnom drži dna i većih dubina, a pretraživanje krševitih terena dubokoronećim voblerima je preskup hobi za većinu ovdašnjih varaličara (mada znalci te varalice ne kidaju ništa više od »gumica«), najkorišćeniji su vještački mamci od silikona ili meke gume – šedovi, tvisteri i glavinjare.
3. DOBA DANA. Iskusni ribolovci na osnovu višegodišnjeg praćenja ponašanja ribe po različitim temperaturama vode, vodostajima i providnosti mogu da izvuku prilično pouzdane zaključke o tome gde je i kako ulov najizvesniji u različitim uslovima. Ali, najuspješniji će biti oni koji, uz to, stalno prate situaciju, prilagođavaju se čak i malim promjenama i ne robuju klišeima. Primjera radi, u drugoj polovini jeseni bi smuđ po teoriji trebalo da bude aktivan tokom većeg dijela dana, ali se poslednjih nedelja češće javljao noću, i to ne predveče... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 285-)



ISKUSTVA USPEŠNIH: LOV ŠTUKE METALNIM VARALICAMA NA BEOGRADSKOM DELU SAVE

Vodeni leptiri





Autor: Boris Mitrović

Isprobao sam veoma mnogo varalica za štuku, ali je najradije pecam na leptire različitih veličina i dekora. Sa tim veštačkim mamcima lovim još od srednje škole, kada sam mnogo vremena provodio na PKB kanalima između Koteža i Čente. Leptiri su dobri za početnike, jer se vibracija koju proizvode pri rotiranju oseća na štapu, pa nema dileme da li ih pravilno povlačimo, a kako oni dobro napravljeni počnu da rade čim ih pokrenemo, odličan su izbor za  mesta na kojima nemamo mnogo prostora za zabacivanje i vođenje, već moramo brzo da isprovociramo grabljivicu i izazovemo je na napad. Upravo ta ubojitost na malom prostoru razlog je zbog koje su leptiri i danas moj glavni adut za lov štuke na Savi nedaleko od Ade Ciganlije, teškom ali još uvek izglednom terenu (po mom muišljenju najboljem za štuku na celom delu Save od ušća do Bariča.
RIBU TRAŽIM OKO SPLAVOVA, između čamaca i kraj potopljenih prepreka, često zabacujući jedva nekoliko metara, a na moju uspešnost u varaličarenju na tom potesu sigurno utiče »prednost domaćeg terena«, tj. činjenica da poznajem bezmalo svaki metar obale i korita. Po niskom vodostaju redovno obilazim reku i trudim se da zapamtim položaj potopljenih balvana, sve brojnijih burića sa splavova i raznog drugog krša, kog iz godine u godinu ima sve više u priobalju, a nakon što tako snimim teren znam i kolika je dubina na izglednim pozicijama, kada reka nadođe. Takav pristup se isplati, ne samo kroz varalice sačuvane od kidanja, već i kroz ulove ostvarene zabacivanjem na mestima koja većina ribolovaca izbegava nakon što na njima ostavi po nekoliko veštačkih mamaca za kratko vreme... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 285-)



ŠTA RADITI KAD KRAJEM JESENI ŠTUKA NAVALI NA VRLO SITNE KEDERE

Srednje rešenje







Autor: Aleksandar Ljubomirović, Acke von Veliku Kopašnicu

Početkom novembra sam sa svojim prijateljima Ginterom i Danijelom izašao na jedno jezero blizu Štutgarta, na kome svake godine u ovo vreme dobro lovimo štuku. Bacali smo varalice kakve i inače najčešće koristimo za ovu grabljivicu – šedove od 15-16 cm i džerkove slične veličine. Riba je bila vrlo aktivna – mlađ duga 3-4 cm prštala je na sve strane, bežeći od štuka koje su je progonile, raubujući skoro svakog trenutka na po nekoliko mesta. Međutim, grabljivica je naše varalice potpuno ignorisala, iako smo izmenjali sve što smo imali i probali sve moguće prezentacije – bacali smo i u raub i preko njega, pa čak i tamo gde nije bilo nikakvih znakova aktivnosti; vodili smo veštačke mamce i brzo i sporo i ravnomerno i sa trzajima, kako kratkim i nežnim.
OTIŠLI SMO SA VODE prilično zbunjeni, ali se ja nisam predavao i već nekoliko dana kasnije ponovo sam bio na istom mestu. Poneo sam nešto manje varalice, i to drugačijih dekora od onih koje sam prvom prilikom koristio, ali nisam bio ništa uspešniji, iako je štuka i tom prilikom očigledno bila raspoloena ze jelo, jer je aktivno progonila plen.
Tada sam se zainatio i prvom narednom prilikom, početkom druge polovine novembra, pokušao sam po treći put. Poučen prethodnim lošim iskustvima i onim što je bilo nesumnjivo – da se štuka hrani ribicama manjim od malog prsta – rešio da probam sa ekstremno malim varalicama... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 285-)



REVIRI

Harčaški zaliv (Vagoni)



Autor: Miloš Elek

U prelepom šumskom ambijentu Gornjeg Podunavlja, između Bačkog Monoštora i Apatina, u neposrednoj blizini vikend-naselja Vagoni, nalazi se Harčaški zaliv, revir koji uprkos tome što je na udaru ribokradica još ima šta da ponudi.
VODA: Harčaški zaliv je zapravo završetak dela starog toka Dunava, izmenjenog izgradnjom nasipa, kojim je odvojen od Monoštorskog rita. Deo je plavne zone i nalazi se 6,5 km uzvodno od Apatina, u neposrednoj blizini vikend-naselja Harčaš–Vagoni, koje se dalje pruža levom obalom reke. Pri srednjem vodostaju Dunava, zaliv je dugačak oko 460 m i širok 280 m, prosečna dubina mu je između 1,5 i 2 m, ali ponegde dostiže i 4 m. Za ribolov je najzanimljivija severozapadna strana ovog revira, koja je dublja i puna krša (granja, panjeva, oborenog drveća...), dok je područje u blizini vikendica plitko i delimično obraslo vrbama. Dno je uglavnom peščano, sa muljevitim deonicama. Vodena vegetacija ne otežava ribolov u znatnijoj meri, za razliku od granja i potopljenih stabala, koje ribama pružaju zaklon. Pri niskom vodostaju Dunava, zaliv je potpuno odsečen od reke, sa kojom je za vreme srednjih vodostaja spojen kanalićem, a kada Dunav u proleće nadođe ovaj revir biva poplavljen.
RIBE I RIBOLOV: Zahvaljujući vezi sa rekom, u Harčaškom zalivu žive gotovo sve dunavske vrste riba. Većina pecaroša ovamo dolazi zbog babuške i štuke, ali se pecaju i deverika, bodorka i druga sitna bela riba



MORE

PRIPREME ZA ZIMSKI RIBOLOV NA JADRANU





Ribolov udicom na Jadranu je u ovo doba godine specifičan po mnogo čemu. Dani su znatno kraći, a vremenski uvjeti znatno nepredvidiviji nego u toplijem dijelu godine, ali je ciljna lovina u većini slučajeva i dalje plemenita riba »od kamena«. Izgledne su pozicije sa dubinom od oko 35 m i kamenito-ljušturastim dnom i blagom »stepenicom«, koja ribama pruža osjećaj sigurnosti, ali i izaziva zanošenje struje, čiji kovitlaci donose hranu. Na takvom mjestu ćemo sada često odmah po spuštanju namamčene udice na dno imati stidljivi potez, koji govori da je riba prisutna, ali i vrlo neodlučna, što se vidi i po mamcu, koji će najčešće biti tek malo razvučen na jednom dijelu. Većina ribolovaca će popraviti jedva načet mamac i ponovo ga spustiti. Bude li on ponovo tek neznatno raščupan, a jednako nepovjerljiva riba ostane i dalje na dnu mora, moramo brzo razmišljati i djelati, prvenstveno stoga jer se zimi uvjeti brzo mijenjaju, pa će za samo pola sata svjetlo padati pod sasvim drugačijim kutom, što može donijeti sasvim drugačije ponašanje ribe, pogotovo ako uz to dođe i do promjene struje.
Iskusni morski ribolovci znaju da je u ovakvoj situaciji osnovno pravilo ostati na mjestu, pogotovo ako smo sigurni da na njemu ima ribe ili da bi mogla doći. Potencijalnoj lovini, čije su reakcije usporene, treba ostaviti dovoljno prostora i vremena da uzme mamac, što ćemo postići dobro odabranom montažom predveza i pravilnom prezentacijom.
Zbog velikog rizika od promašaja trebalo bi koristiti tri prame (bočna predveza – prim. ur.) na predvezu. Donja bi trebalo da doseže ispod olovnice, ali najviše 5 cm (tj. manje nego u toplijem dijelu godine), a duljinu prame treba povećati sa uobičajenih petnaestak centimetara na barem 30. Srednja i gornja prama bi trebalo da budu duge oko 20 cm, ali i toliko razmaknute da se ne mogu dodirnuti. Upotreba fluorokarbona (i to najmekšeg i što tanjeg) za vezivanje udica je obavezna u ovoj situaciji.
Dimenzije udica ne treba da budu primjerene veličini riba, već njihovoj neodlučnosti, pa će, primjera radi, za fratre teške 400 do 500 g odgovarajuće one sa lukom širokim do 10 mm... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 285-)
Odg: List Ribolov By: Goachild Date: 23 Novembar 2011, 20:06:27





Ova fotografija priča priču!  :thumbup: :ok:
Odg: List Ribolov By: Belizmaj Date: 23 Novembar 2011, 21:38:49
Stojicevici da li moguce da nema Bata Valeta u najnovijem broju RIBOLOVA.