Vukovi sa DUNAVA Prijatelji foruma
Pages: 123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657
Odg: List Ribolov By: MadScientist Date: 01 Jul 2011, 18:14:11
Od brda casopisa o ribolovu koje imamo u prodavnici, ljudi uvek odaberu Ribolov :thumbup: Moram uskoro do trafike po novi broj.


Odg: List Ribolov By: pikeman Date: 05 Jul 2011, 21:16:17


Sadržaj broja 275:

AKTUELNO: 7 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 7. do 21. jula; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
PRAKSA/AKTUELNO: Letnje varaličarenje na zamućenoj reci u nadolasku; Drinske ribolovačke razglednice; Pastrmka kod Beograda
AKTUELNO: Uhvatio pola soma!
NA VODI: Lep početak letnje sezone u donjem toku Tamiša – Koktel za krupatice
PRAKSA: Lov smuđa na velikim rekama po niskom vodostaju
ŠARAN: Isprobano na vodi – Berkley Gulp! Carp i čamac Carp Academy
PARADA ULOVA
PRIBOR/PRAKSA: Prihrane Timar Mix
DOBAR SAVET: Mopedom na pecanje; Premotavanje strune pomoću bušilice; Špageti stoper.
NA VODI/PRAKSA: Lov amura na zatravljenom jezeru – Kukuruz, PVA i podizač
NA VODI: Preporuka za leto – lov cipola i salpi na plovak na Tasosu
MUŠIČARENJE/NA VODI: Letnji lov lipljena suvom mušicom na Velikom Rzavu
NA VODI: Letnji lov klena na voće na malim tekućicama
PRAKSA/AKTUELNO: Letnji lov štuke površinskim varalicama
REVIRI: Žabarska šljunkara
NA VODI: Uživanje na Dudinom dunavcu
NA VODI: Varaličarsko takmičenje na Velikom Bačkom kanalu kod Sivca
IZ SVETA: Varaličarac Cormoran X-Tease Shad; Vobler D.A.M Effzett Jawbreaker, Mašinica Cormoran 7 PiF 5000; Ribolovački roštilj Kevin Nash Tackle; Pletenica Askari WFT KG Strong Linosilure; Plovak Korda Cruiser Surface Controller.
MORE: Mali vodič za kontinentalce (II) – letnji ribolov iz barke
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Sombor, Sivac, Čurug, Bačka Palanka, Silbaš i okolina, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Titel, Ruma, Lukićevo, Melenci, Kikinda, Vršac, Kovin, Pančevo, Sakule, Baranda, Opovo, Sefkerin, Beograd, Mladenovac, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Raška, Šabac, Loznica, Mali Zvornik, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot, Vlasinsko jezero.



LOV SMUĐA NA VELIKIM REKAMA PO NISKOJ I SPOROJ VODI

Ko se snađe, ribu nađe

http://i54.tinypic.com/1q3dxy.jpg

Autor: Tibor Mesaroš – Toblerone

Odavno je poznato da promene vodostaja u velikoj meri utiču na kretanje i apetit ribe. Kada voda nadolazi, riba prilazi obali i intenzivno se hrani, pa oni koji se nađu na vodi uoči porasta vodostaja, koji riba nepogrešivo predoseća, imaju velike šanse da odlično prođu (zato treba redovno pratiti izveštaje o vodostanju). Ali šta da se radi kada je voda duže vreme niska i u opadanju ili stagnaciji, kao što je slučaj sada (već dva meseca), pa riba na većini voda vrlo loše radi? Jedni ostaju kod kuće ili sa društvom sede po kafanama, vajkajući se kako se u takvim uslovima ne može pecati, a oni koji se ne mire sa situacijom aktivno traže ribu, koja beži u dubinu i traži skrovita mesta sa jačim protokom, na kojima je voda nešto hladnija nego drugde i bogata kiseonikom.
POSEBNU PAŽNJU u ovakvim okolnostima treba posvetiti rečnim sprudovima, koji su po višem vodostaju nevidljivi, a sada se pojavljuju. Oni su, kada je nivo reka u okvirima normale, skoro potpuno nedostupni ribolovcima koji pecaju sa obale, ali začudo i mnoge kolege koje imaju čamce ne posvećuju takvim pozicijama dovoljno pažnje. Sada oko sprudova (pogotovo onih šljunkovitih i kamenitih, oko kojih voda brzo teče) lovci na grabljivice itekako imaju šta da traže, jer smuđ, štuka, bucov i som tu dolaze zbog obilja sitne ribe. Ona je, pak, privučena aktivnošću raznih larvi, račića i drugih sitnih organizama, prisiljenih na pokret padom nivoa, koji preti da ih ostavi na suvom. Jedan takav peščani sprud kod Banatske Palanke, dug preko 150 m, udaljen od obale 50-60 m, koji vidite na jednoj od fotografija, u prvih nedelju dana nakon pojavljivanja dao je vrlo lepe ulove smuđa i bucova, naročito u sumrak... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 275-)



PROVERENO NA VODI: ŠARANSKI ASORTIMAN BERKLEY GULP

Novi slatkiši za brkate sladokusce



Autor: Siniša Milenković, Foto: Saša Popović

U nedelju 12. juna, redakcija Ribolova je u saradnji sa novosadskom firmom Yu-Hung, na komercijalnom reviru Šaran u Barandi, upriličila testiranje plivajućih i tonućih bojlija, umakaljki, partikli i peleta iz šaranskog programa renomirane američke firme Berkley. Beogradski deo test ekipe, koji su činili Vladimir Mitrović (poslovođa novobeogradske prodavnice Formax Megastore), Milan Ilić, Slavko Vuković Buca, Nemanja Kandić i potpisnik ove rubrike je na ribnjak stigao pre otvaranja, tako da smo odmah nakon podizanja rampe otišli na unapred rezervisana mesta i počeli sa raspremanjem. Dvadesetak minuta kasnije, sve je bilo na svom mestu i mogli smo da zabacimo. Udice na svih 15 štapova (tri po ribolovcu) smo na početku ribolova namamčili gotovim tonućim bojlijima prečnika 16 mm u četiri arome – Squid & Liver, Seafood One, Irish Cream i Fresh Fruit One.
ODLUČILI SMO SE ZA JEDNOSTAVNU primamu: tri dela šaranskih ribnjačkih peleta od 8 mm, dva dela CSL peleta od 5 mm i jedan deo kuvanog starog kukuruza, uz dodatak manjih količina Gulp peleta sa aromom Halibut, promera 4,5 mm i lomljenih bojlija u istim aromama koje smo koristili za mamac. Rešili smo da primenimo nekoliko načina hranjenja, pa smo tri štapa prihranili sa po dve rakete napunjene gore pomenutom mešavinom; tri tako što smo za udicu okačili PVA konac sa nekoliko bojlija; tri sistema smo obogatili PVA kesicama napunjenim samo suvim peletima; a šest smo zabacili bez ikakvog dodatnog hranjenja.
Prvi udarac imali smo baš na sistem plasiran bez ikakve primame... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 275-)



NOVO NA NAŠEM TRŽIŠTU: PRIHRANE TIMAR MIX

Svega ima...



Autor: Nenad Kostadinović

Premijerno pojavljivanje hrana iz asortimana mađarske robne marke Timar Mix na našem tržištu bilo je predviđeno za mart ove godine, ali se iz raznoraznih razloga čekanje oteglo skoro do početka leta. Ali, sada kada su proizvodi napravljeni po receptima i zamislima čuvenog takmičara Gabora Timara napokon stigli kod nas (niški Energoteam uvezao je čak 85 artikala, od kojih su neki već uspešno isprobani na ovdašnjim vodama), mogu bez ustezanja da kažem da se čekanje isplatilo.
Već više od deset godina se Timar Mix hrane odlično prodaju na mađarskom tržištu, a u poslednjih pola decenije probile su se i na tržište Rusije, Rumunije i drugih istočnoevropskih zemalja, a asortiman je postepeno proširivan i bojlijima, peletima i raznim aditivima za primame i mamce, da bi ove godine bio dopunjen novim serijama takmičarskih primama i veoma dobrim metod fider miksevima.
Kao pasionirani fideraš, moram pre svega da izdvojim baš Evo Carp Metod Mix, koji sam »na suvo« analizirao sa Salbošem Timarom (Gaborovim mlađim sinom i uspešnim takmičarom), još pre nekoliko meseci na sajmu FeHoVa u Budimpešti. Na prvi pogled mi se svidela struktura te hrane, ali i ideja da se osnovi od halibut peleta dodaju konoplja i neke pečene semenke, drugi mleveni peleti i arome voća i skopeksa... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 275-)



LOV AMURA NA ZATRAVLJENOM JEZERU

Kukuruz, PVA i podizač



Autor: Boris Mitrović

Kada se pomene jezero Joca, koje se nalazi kod sela Belo Blato, u sklopu ribnjaka Ečka, većina ribolovaca pomisli na ogromne štuke, kojih u toj vodi ima uistinu neverovatno mnogo. Ali, moj drug Bata i ja smo se ovog puta na taj ,,uhvati i pusti" revir zaputili sa šaranskom opremom.
Stigli smo među poslednjima, tako da smo, idući duž dela predviđenog za ribolov sa obale prošli kraj dvadesetak kolega, koji su uglavnom delovali prilično mrzovoljno, jer se riba u ranim jutarnjim satima nije javljala. Od domaćina jezera Joce Gafura saznao sam da većina šarandžija peca na kukuruz, pomoću podizača od sunđeraste pene izdignut iznad gustog sloja pridnene vegetacije. Slobodno mesto smo našli na samom kraju dela predviđenog za ribolov sa obale. Tu hladovine nije bilo ni za lek, ali je  ćošak obrastao mladom trskom delovao odlično, pa smo se začudili da tu poziciju nije odabrao niko od kolega koje su stigle pre nas.
PAŽLJIVO SONDIRAJUĆI teren pomoću olova od 70 g, na tri mesta sam našao nešto tanji sloj vodene trave, ali nigde nisam ni dirnuo dno. Potrošio sam dosta vremena i na kraju shvatio da neću uspeti da nađem makar i sasvim mali čist deo, već da ću morati da plasiram mamac tako da bude iznad same vegetacije, za šta mi je bilo neophodno lagano pljosnato olovo, što veće površine... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 275-)



LETNJI LOV KLENA NA PLOVAK NA MALIM TEKUĆICAMA

Neodoljiva višnja





Autor: Milan Obradović Kalaj

Podstaknut reportažom o varaličarenju klena na Mlavi, objavljenom u Ribolovu br. 274, rešio sam da deo kratkog prošlonedeljnog boravka u zavičaju provedem na Dičini, reci mog detinjstva. Opredelio sam se za lov na višnju, voćku koja mi je u ovom delu sezone uvek donosila najkrupnije komade, a dodatno samopouzdanje ulivale su mi informacije o dobrim ulovima ostvarivanim prethodnih dana, kada je u donjem toku Dičine pao čak i kapitalac od 1,2 kg.
Vodostaj je bio povoljan, pa mi je ostalo samo da se nadam da se iznenadno zahlađenje neće loše odraziti na aktivnost ribe.
U rano jutro, neobično sveže za početak leta, pešice sam se zaputio poznatim stazama, kojima dugo nisam prolazio. Poplava, koja je ovaj kraj zadesila početkom meseca, olakšala mi je probijanje kroz dičinske vrbake, jer je odnela otpalo granje iz priobalja. Prozeblim rukama stežem štap sa unapred pripremljenim jednostavnim sistemom, sastavljenim od najlona prečnika 0,14 mm, plovka nosivosti 0,5 g i direktno vezane udice Owner Seigo BH veličine 4 (zbog težine mamca, na »vožnju« mogu da pecam bez olova, a sačmice ću dodavati samo tamo gde mi bude trebalo da sistem ostane u mestu).
VODA JE NISKA i za moj ukus previše bistra, ali ne pomišljam na odustajanje i već u 5 č počinjem da pretražujem dičinske virove. Na prvi udarac čekao sam do 7,30 č... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 275-)



IZ UGLA SPECIJALISTE: LOV ŠTUKE POVRŠINSKIM VARALICAMA

Ne veruj svojim očima



Autor: Bertus Rozemajer

Verujem da svi znamo šta je hot dog. Šta o njemu mislim? Pa, istina je da mene nećete baš često videti kako jedem viršlu uguranu u kiflu. Ali me zato uvek asocira na lov štuke. Tačnije, na sa njim povezano »šetanje kučeta« (eng. »walking the dog«).
Ta tehnika je u Evropu stigla iz Amerike, gde su ribolovci koristili mnoge prirodne mamce (u nekim delovima SAD to i danas čine), kao što su žabe i drugi vodozemci. Jedan od njih je i »waterdog«, kako ga tamo zovu (tj. doslovno »vodeni pas«), daždevnjak u larvenom stadijumu – fazi tokom koje se razvija u svojevrsnoj krutoj čauri, pa se pri povlačenju kreće po površini levo-desno, po čemu je tehnika i dobila ime. Premda nesporno zanimljiv, taj nam podatak neće doneti ništa više riba na štapu. Na sreću »vodenih pasa«, međutim, većina ribolovaca u novije vreme koristi veštačke mamce, uključujući i veliku grupu površinaca konstruisanih tako da se pri vođenju ponašaju baš kao i pomenuta larva daždevnjaka... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 275-)



MALI LETNJI VODIČ ZA KONTINENTALCE (II): PRIBOR ZA RIBOLOV IZ ČAMCA

Barkom po ribu



Autor: Boris Bulić

Ne postoji univerzalni pribor za ribolov sa obale, pa ni iz barke. Neke štapove ili role možemo koristiti za više tehnika i disciplina, no realno gledano, svaki pristup traži svoj pribor. Stoga biranje opreme nikako nije stvar modnog trenda, već praktičnih potreba temeljenih na poznavanju pribora i tehnika, kao i na osobnim sklonostima. Prilogom koji slijedi pokušaću da pomognem kolegama »sa kopna« da se što bolje pripreme za ribolov iz plovila, tokom predstojećeg odmora na moru.
Iz barke možemo loviti gotovo sve vrste riba, većinom osnovnih tehnika i njihovim kombinacijama. Ipak, sve se može svesti na četiri osnovna kompleta, koje obavezno prati široki podmetač (meredov).
ZA LOV BIJELE RIBE, ali i svih ostalih pridnenih vrsta, potrebni su nam štap dug 3,6 do 4,2  m, »akcije« (težine bacanja) do 100 g, sa osjetljivim vrhom (po pravilu višebojnim, radi lakšeg uočavanja trzaja, a u idealnoj situaciji izmjenjivim), te mašinica kapaciteta 100 m/0,30mm, sa tankom upredenicom promjera do 0,18 mm. Predvez je klasičan, s olovom na kraju i tri prame (predveza) iznad njega. Mamac za ovakav ribolov je najčešće dagnja, ali u obzir dolaze i kozice, kao i fileti riba. Za lov krupnije ribe na dubokim brakovima, dobro bi došao kraći štap (dug do 2,4 m), t.b. 150–300 g, s mašinicom većeg kapaciteta i upredenom strunom promjera do 0,50 mm. U svakom je slučaju važno da mašinica i štap budu dobro izbalansirani, tj. da težište kompleta bude neposredno iznad mašinice. Štap mora biti vršne progresivne akcije, što znači da se pri opterećenju najprije savija prvom trećinom, a po potrebi djelomično i drugom, dok je donja trećina praktički nesavitljiva. Vrh mora biti osjetljiv, tako da možemo detektirati i najmanji pomak na drugom kraju strune.
Udice za ovakav način ribolova je najbolje birati prema vrsti riba koje se love i njihovoj veličini, no nećemo pogriješiti opredjelimo se za modele tipa »crystal« i »beak«, sa otvorom luka širokim od 9 do 12 mm... (-Ceo tekst možete pričitati u Ribolovu br. 275-)

Odg: List Ribolov By: Vale Date: 05 Jul 2011, 22:48:46
 :ok:  Za Tibora
Odg: List Ribolov By: Belizmaj Date: 05 Jul 2011, 22:52:53
Sta se desava bata Vale jos jedan broj prolazi a od tebe ni slova.
Odg: List Ribolov By: pikeman Date: 19 Jul 2011, 21:05:57


SADRŽAJ RIBOLOVA BR. 276

AKTUELNO: 7 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 22. jula do 4. avgusta; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
PRAKSA/AKTUELNO: Letnje varaličarenje bucova na rekama
NA VODI: Lov skobalja na malim rekama na plovak i žito
PRAKSA: pripremanje prihrane, korak po korak
ŠARAN/FIDER: Šta je efikasnije na vodi bogatoj sitnim šaranom – kavezna hranilica ili metod
ŠARAN: Čime i kako leti hraniti i pecati šarana na komercijalnim revirima
PARADA ULOVA
NA VODI: Jedan od nas – Bojan Stojićević
DOBAR SAVET: Predvez na papuči; Testiranje vrhova; Zlatna rezerva; Tabletom protiv uboda
NA VODI: Noćni lov deverike fider tehnikom na jezeru
NA VODI: Dve efikasne tehnike lova soma i smuđa glavinjarama na tekućoj vodi – lerovanje i džigovanje
MUŠIČARENJE: Mala škola vezivanja – Mokra verzija Red Taga
NA VODI: Fider kup »Ribolovačka priča«
NA VODI: Ulov koji se pamti – som sa šaranskog revira
AKTUELNO: Protfiš i dalje radi na varalice na Tamišu
REVIRI: Jezero Šaran u Barandi
NA VODI: Predstavljamo uspešne – Saša Cuckić Cule
PRIBOR/PRAKSA: Sve vrste signalizatora upotrebljivih za fider štapove
IZ SVETA: Mašinica Daiwa Seagate E 3500 QD; Džinovski leptiri Mepps H2 10 i Triple Double-Triple T; Klešta Perca Nightglow; Šaranski sak Warior Safety Weigh Sling; Šedovi Slotter; Arome Anaconda.
MORE: Ugor – razbojnik sa stenovitog dna
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Sombor, Sivac, Čurug, Bačka Palanka, Silbaš i okolina, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Titel, Ruma, Lukićevo, Melenci, Kikinda, Vršac, Kovin, Pančevo, Sakule, Baranda, Opovo, Sefkerin, Beograd, Mladenovac, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Raška, Šabac, Loznica, Mali Zvornik, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot, Vlasinsko jezero.



PRAKSA

LOV SKOBALJA NA MALOJ RECI NA PLOVAK I PŠENICU

Žito za nosonju



Autor: Milan Obradović Kalaj

Ideju da uopšte probam da pecam skobalja na kuvanu pšenicu dobio sam 2.000. godine, nakon čitanja knjige  kada sam kupio knjigu »Skobalj«, Bratislava Kodalovića (dugogodišnjeg dopisnika našeg lista iz Leskovca – prim. ur.). U tome sam video rešenje problema sa površuom (pliskom), koja mi je neizmerno dosađivala i smetala pri pokušajima lova skobalja na hleb na Dičini kod sela Brđani. Naime, čim bi sistem dodirnuo površinu, te nezasite ribice bi nasrtale ne samo na mamac, koji bi u trenu skinule, već čak i na olovo i plovak. Ni pecajući na travu (algu kladoforu) nisam mnogo bolje prolazio. Istina, bacajući u vir kamenje obraslo tom algom uspevao sam da probudim apetit skobalja i da ih potom hvatam na travu, ali povruša bi brzo »razbucala« i taj mamac. Hvatao sam tu napast čak i na praznu udicu, ali mi to nije pričinjavalo nikakvo zadovoljstvo, jer su me zanimali znatno krupniji i za lov zanimljiviji skobalji, pa sam jedva dočekao ideju o pecanju na žito.
Takav pristup se odmah pokazao kao dobar, jer sitna riba nije mogla lako da skine tvrdo kuvana zrna, a prihranjujući mesto po nekoliko dana pre pecanja i neposredno pre prvog zabačaja, sa po nekoliko šaka kuvane pšenice, ostvarivao sam lepe rezultate... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 276-)



PRIPREMANJE PRIHRANE, KORAK PO KORAK

Od kese do (riblje) trpeze



Autor: Nenad Kostadinović

Pravilna priprema brašnaste primame je važan preduslov za uspeh u ribolovu, bilo da pecamo na plovak, hranilicu ili klasičnu dubinku. Hrana mora da bude takva da je možemo lako i precizno plasirati na željeno mesto, na kome će se ona zadržati dovoljno dugo da privuče ribu – vizuelno i mirisom, te da je svojim ukusom neko vreme zadrži na toj poziciji i da je podstakne da uzme mamac.
Konzistenciju hrane »podešavamo« u skladu sa namenom (tj. zavisno od toga da li ćemo je stavljati u hranilice, bacati u vodu u vidu kugli ili na neki treći način). Ona zavisi od upotrebljenih brašnastih sastojaka (sve češće i rekreativni ribolovci kombinuju dve-tri vrste kupovnih hrana) i od toga koliko smo mamaca dodali, ali i od načina na koji smo smesu spremili za upotrebu. Zato je izuzetno važno znati kako se to ispravno radi i uvek se toga držati. Pa, krenimo redom.
PRIBOR ZA PRIPREMU PRIHRANE. Za pravilnu, efikasnu i laku pripremu potrebno je imati dve odgovarajuće posude (najbolje plastične kofe) i sito za prosejavanje. Sudovi bi trebalo da budu zapremine po 12 l, kako bi mešanje većih količina primame bila laka i jednostavna. Takmičari i ambiciozniji rekreativci, koji žele da odjednom spreme jošveu količinu, mogu, dakako, koristiti i kofe zapremine 15-20 l. Dakako, u obzir dolaze i platnene »torbe« za hranu, ali moram da napomenem da je jedina njihova dobra osobina to što se mogu saviti... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 276-)



TEST: KOJA JE HRANILICA EFIKASNIJA NA VODI NASTANJENOJ SAMO ŠARANOM

Kavez ili metod







Autor: Siniša Milenković

Foto: B. Uzur, S. Milenković

Iako već dve decenije skoro isključivo pecam šarana savremenim metodama, u poslednjih nekoliko godine sve češće vreme između dva udarca prekraćujem pecajući na fider. U tome mi društvo pravi drugar i komšija Branko Uzur, takođe iskusan šarandžija, ali i uspešan fideraš, sa kojim vodim duge razgovore o različitim pristupima ovom načinu ribolova, u kom obojica uživamo, ali i na svakom izlasku naučimo nešto novo. Jedno od pitanja koje se samo nameće je da li je za ribolov na šaranom bogtatim revirima bolje koristiti metod fider varijantu, sa lepljivom hranom na specijalnoj hranilici i kratkim predvezom (tako da mamac bude na hrani ili tek koji centimetar ispod nje) koju mnogi engleski specijalisti preporučuju, ili standardni sistem sa kaveznom hranilicom i nešto dužim predvezom, koji se kod nas još uvek više primenjuje. Jednu takvu diskusiju završili smo dogovorom da upriličimo test pecanje na komercijalnom reviru u Ameriću kod Mladenovca, na nepunih 30 km od Beograda. Ovo jezerce, površine oko 70 x 30 m, o kome smo pisali prošle godine (u Ribolovu br. 246) pogodno je za pecanje meč i fider tehnikom i nastanjeno šaranima različitih generacija – od stotinak grama do 4 kg, a najbiše je onih od 0,8 do 1,1 kg, što nam je, s obzirom na planirani način pecanja, savršeno odgovaralo... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 276-)



ČIME I KAKO LETI HRANITI I PECATI ŠARANA NA KOMERCIJALNIM REVIRIMA

So, šećer i sok





Autor: Siniša Milenković

Mnoge šarandžije iskoriste bar deo godišnjeg odmora za duži kontinuirani boravak na omiljenoj vodi. Pravilan izbor, priprema i čuvanje mamaca i primame u periodu izrazito visokih temperatura neki su od najvažnijih faktora uspeha. Saveti koji slede namenjeni su pre svega kolegama koje idu na ribom bogate komercijalne revire, ali je većina tih preporuka primenljiva i na »divljim« vodama.
KUVANJE I ČUVANJE. Najbolje je odjednom skuvati količinu zrnaste primame dovoljnu za 2-3 dana, ali možemo skuvati i nešto više partikli (npr. za pet do sedam dana), pa ih zaštititi od kvarenja tako što ćemo posle hlađenje i odlivanja viška vode dodati 1 kg soli na 15-20 kg hrane i sve dobro promešati.
SAVET PLUS: Iako je so dobar konzervans, poželjno je kantu ili drugi sud sa skuvanim zrnevljem držati u hladu.
PRIMAMA I MAMCI. Leti šaranu treba ponuditi primamu koja nije previše jaka – sa dosta ugljenih hidrata, a malo masnoća i proteina (što više semenki, a manje peleta, i to sa niskim procentom masti) ... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 276-)



JEDAN OD NAS: BOJAN STOJIĆEVIĆ, KOSTOLAC

Počeo sa kederima, zavoleo smuđa



Autor: Saša Ledenčan

Devetnaestogodišnjem Bojanu Stojićeviću iz Kostolca na ribolovačkom umeću mogu da pozavide i mnogi po ribolovačkom stažu znatno stariji varaličari. Strast prema ribolovu je ovaj mladić nasledio od pokojnog dede Dragoslava, jednog od pionira kostolačke škole muvanja smuđa, među kolegama poznatog po nadimku Dragi šofer, a prve ribice ulovio je u neposrednoj blizini svoje kuće.
– Kao i većina klinaca iz mog kraja, najpre sam pecao kauglere na kostolačkom kanalu, na čijoj obali živim. Već u drugom razredu sam, zahvaljujući starijem bratu Vladanu, počeo da otkrivam tajne varaličarenje, a kada sam na Mepps 5 uhvatio prvu štuku znao sam da je moje druženje sa plovkom završeno – uz osmeh priča Bojan.
Redovno varaličareći iz bratovljevog čamca na kanalu, Boki je brzo stekao zavidno iskustvo. Iako je imao i uspeha u lovu štuke, soma i bucova, opredelio se za »staklenookog«.
– Kao i svi ostali smuđaroši - varaličari, skoro isključivo lovim na veštačke mamce od silikona ili gume i na voblere, ali sam svog prvog smuđa upecao na kašiku... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 276-)



DVE USPEŠNE TEHNIKE LOVA SILIKONSKIM GLAVINJARAMA – LEROVANJE I DŽIGOVANJE

Kengur ili puž?





Autor: Vladimir Stakić

Foto: V. Stakić, A. Milanović, D. Ćirić

Te prijatne junske večeri sam sa Sašom Valentićem, jednim od najtraženijih vodiča na španskoj reci Ebro, na jezero Fliks, nedaleko od gradića Riba Roha, izašao pred sam mrak. Nismo nameravali da lovimo dugo, ali je Sale, malo u šali a malo u zbilji rekao: »Ako hoćete da vam sutra spremam smuđa u foliji, za nas šestoricu nam trebaju bar dva od po tri kile.« Shvatio sam to kao Valentićev trik za ulivanje samopouzdanja, važnog faktora uspešnog ribolova čak i na vrlo bogatim vodama, pa sam rekao: »Potrudiću se«, ali kao večiti skeptik nisam mogao a da ne pomislim: »Prijatelju, tako ni na pijaci ne može da se bira«.
IAKO SAM NA MESTU na koje smo se usidrili pecao više puta, dok sam preturao po kutijama, razmišljajući o tome sa kojom varalicom da počnem, pažljivo sam saslušao i dobro zapamtio Saletova nova zapažanja i sugestije. Još pre dolaska sam rešio da ovih šest dana najviše pecam silikonskim glavinjarama, a za početak sam odabrao 60 g tešku drečavu zeleno-žutu glavinjaru, rukotvorinu Neše »Kopče«. Zabacio sam je pod uglom od 90° u odnosu na tok, odmah zatvorio preklopnik na vemešnom ali još uvek maksimalno pouzdanom Shimano Twin Poweru 8000 XT, i dve sekunde kasnije, kada se pletenica od 0,25 mm sasvim zategla, na štapu sam osetio ravnomerno vibriranje varalice izrazito širokog čela. Dok ju je struja zanosila ulevo, u liniju čamca, oborio sam vrh štapa prema vodi i sasvim polako ga povukao dvadesetak centimetara prema sebi i odmah isto toliko vratio. Ponovio sam to još 2-3 puta, pokrećući varalicu brzinom puža, kada je njeno podrhtavanje prekinuo odsečan udarac. Refleksno sam kontrirao i gornja polovina žilavog, ali ne previše krutog štapa CTS Salmon Spin od 3,2 m, t.b. 100-200 g je počela da se naizmenično savija i ispravlja, dok je riba koju sam polako privlačio snažno »nabijala« ka dnu. »Mislim da imamo smuđa za jedno tri osobe«, rekao sam... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 276-)



MALA ŠKOLA VEZIVANJA: MOKRA VERZIJA RED TAGA

Zlatnoglavi bomber



Tekst, foto i izrada: Đorđe Glavinić Šumadinac

www.grandepescatore.com

U moru različitih veštačkih mušica posebno mesto zauzimaju atraktori – kreacije koje ne imitiraju konkretne insekte, ali su izuzetno lovne. Njih ima mnogo, a jedna od prvih muva iz ove grupe je Red Tag, koja datira iz sredine devetnaestog veka. Tvorcem ove mušice, koja se prvobitno zvala Worcestershire Gem i izuzetno je lovna i kao suva i kao mokra mušica (pogotovo za lipljena), smatra se Englez Martin Flin iz Vorčestera (Worcestershire). Kada je pre stotinak godina dospela u Australiju, izazavala je pravi bum među tamošnjim ribolovcima, jer je bila neodoljiva za velike pastrmke iz tasmanijskih voda. Australijski mušičari su ovoj muvi i nadenuli ime Red Tag, pod kojim je danas poznata.
Izgled imitacije je donekle promenjen tokom vremena, kao i način izrade i materijali, ali se ova muva i dalje pravi jednostavn i od lako dostupnih materijala. Rep je kod osnovne verzije pravljen od crvene vunice, telo od isperaka pauna, a nogice od petlovog pera braon boje, dok se za mekonogi mokri Red Tag se umesto petlovog pera koristi znatno mekše braon pero iz vrata kokoške). Postoji i izuzetno plovni suvi Red Tag sa krilima od cdc pera, kao i verzija kod koje je petlovo (kokošije) pero zamenjeno kombinacijom zečje dlake i isperaka cdc-a, a telo porebrano zlatnom lametom. Ova mušica se fantastično pokazala u lovu na samoj površini i neposredno ispod nje, pa je nekome palo na pamet da napravi i teži Red Tag, koji će moći da dopre u dublje slojeve vode... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 276-)



SVETLOSNI I ZVUČNI INDIKATORI ZA RIBOLOV FIDER TEHNIKOM

Zvuk i slika



Autor: Nenad Kostadinović

Uočavanje trzaja u fider tehnici se najčešće vrši posmatranjem vrha. Ali, u tu svrhu možemo u mnogim slučajevima koristiti i razne signalizatore – svetlosne, zvučne ili kombinovane. Izbor vrste indikatora zavisi delom od uslova na terenu, odnosno od konkretne situacije, ali i od ličnih sklonosti svakog ribolovca. Evo malog pregleda raspoloživih pomagala.
SVETLEĆE AMPULE prečnika 3 i 4,5 mm, koje se pretežno koriste za pecanje na plovak, mogu se nabaviti u svim ribolovačkim radnjama. Pakovanje od dva komada staje tridesetak dinara, a kvalitetna ampula može da potraje i dve noći. U fider ribolovu se uglavnom koriste ampule od 3 mm, koje za vrh štapa možemo pričvrstiti lepljivom trakom ili pomoću tankih, elastičnih gumica, ali ih možemo i stavljati u tipski napravljene nosače, koji se ne mogu naći u svim radnjama, ali se povremeno pojave u prodaji (u ponudi ih imaju firme Stonfo, Spro itd.).
SPECIJALNE AMPULE ZA FIDER rade po istom prinicpu kao i gore opisane klasične, ali na telu imaju dve male hvataljke... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 276-)



MORE: KAKO ULOVITI UGORA

Razbojnik čeličnog ugriza



Tekst i foto: Boris Bulić

Malo je ribolovaca sa Jadrana koji se loveći po mraku nisu sreli s ugorom. Taj grabežljivac noću izlazi iz svog zaklona i jao si ga svemu na što u svom razbojničkom pohodu naiđe. Sa jednakim će tekom (apetitom) progutati usnulu ribu, neopreznog raka, ali i bilo kakvu strvinu. Njegovom snažnom ugrizu ništa ne odolijeva, a brzina kojom napada žrtvi ne ostavlja vremena ni za instinktivne reakcije.
UGORA NALAZIMO na stjenovitim, tvrdim terenima, već na dubini od 5 m. Mada je najučestaliji na dubinama do dvadesetak metara, zalazi i u najdublje dijelove Jadrana, kao što je Južnojadranska kotlina. Možemo ga sresti i na prijelazu sa kamenitog na pjeskovito-ljušturasto dno, ali isto tako i na muljevitom dnu obraslom rijetkim algama. Ponekad se zna skrivati i u livadama posidonije, odakle vreba riblju mlađ. Danju leži u svojoj rupi, pa će ješku (mamac) pokupiti jedino ako padne u neposrednu blizinu ulaza.
Ugora malobrojni ciljano love. Najčešće je slučajni ulov udičara ili ribolovaca parangalom, a dosta često i plijen podvodnih ribolovaca. Ako zaglavi u vrši, najčešće pojede sve što u njoj zatekne, a nerijetko potom uspije i izaći iz nje.
Najaktivniji je u noćima duplog mraka – kada je oblačno i bez mjeseca. Iako nije izbirljiv, najbolja ješka u obalnom ribolovu ugora je srdela ili inćun, dok su za ribolov parangalima najbolji mali mušun, te komadi mušuna ili hobotnice... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 276-)

Odg: List Ribolov By: Belizmaj Date: 24 Jul 2011, 21:39:23
Stojicevici najaci ribolovci u Kostolcu svaka cast.

Odg: List Ribolov By: pikeman Date: 03 Avgust 2011, 11:56:33




SADRŽAJ RIBOLOVA BR. 277:

AKTUELNO: 7 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 4. do 17. avgusta; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
PRAKSA/AKTUELNO: Neke zablude varaličara koji pecaju smuđa na voblere
Aktuelno: Letnji lov šarana na plovak na Opovačkom dunavcu
PRAKSA: Iskustva uspešnih Upotreba peleta kao prihrane i mamca u ribolovu fider tehnikom
ŠARAN: Lep dan na reviru Okno na Ubu
ŠARAN: Voće i semenke u ishrani ciprinida
ŠARAN: Kako leti čuvati šećerac od kvarenja
PARADA ULOVA: Višesatna borba sa kapitalnim somom
NA VODI/AKTUELNO: Lov smuđa na Tisi, početkom leta
NA VODI: Kruševac – Jurio soma na Zapadnoj Moravi, a uhvatio trofejnog smuđa
DOBAR SAVET: Održavanje spoja; Frižider za mamce; Sidro koje lađu čuva
PRAKSA/PRIBOR: Salmo Thrill – izuzetno lovna varalica za bucova
PRAKSA/AKTUELNO: Nemojte čekati da riba dođe na vaše mesto, krenite joj u susret
PRAKSA: Debljina antene – važan faktor, na koji malo plovkaroša obraća pažnju
NA VODI: Meki džerk – veoma atraktivan i efikasan, a neuobičajen način lova grabljivica trzanjem veštačkih mamaca
NA VODI: Letnji izlet na mušičarske revire na crnogorskom delu Lima
MUŠIČARENJE: Mala škola vezivanja – Nimfa od pera čaplje
NA VODI: Trofej kanala 2011 – U znaku štuke
NA VODI: Kako zamoriti i savladati amura
AKTUELNO: Tara kod Kolašina – Kapitalka na imitaciju peša
REVIRI: Dunav kod Beograda – Dorćolski kej
PRIBOR/PRAKSA: Vodič kroz fider sisteme – »brojanica«
IZ SVETA: Vobler Strike Pro Pan Fish; Klešta Kogha; Cormoran Mini Marker; Varaličarac Foh Shad Hammer; JRC Maggot Rings
MORE: Pauk – otrovnica sa morskog dna
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Sombor, Sivac, Čurug, Bačka Palanka, Silbaš i okolina, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Titel, Ruma, Lukićevo, Melenci, Kikinda, Vršac, Kovin, Pančevo, Sakule, Baranda, Opovo, Sefkerin, Beograd, Mladenovac, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Raška, Šabac, Loznica, Mali Zvornik, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot.



NEKE ZABLUDE VARALIČARA KOJI PECAJU SMUĐA NA VOBLERE

Greši manje, lovi više



Autor: Vladan Stojićević Vale

Razmenjujući godinama iskustva sa kolegama specijalizovanim za lov smuđa, shvatio sam da mnogi od njih zbog nekih predrasuda prave greške koje loše utiču na uspeh u lovu te vrste. Probaću da u redovima koji slede ukažem na neke od tih pogreški u varaličarenju voblerima i da ukažem na pristup koji na osnovu vlastite prakse smatram ispravnijim, tj. efikasnijim.
1. UPOZNAVANJE I ISKORIŠĆAVANJE. Mnogi varaličari sa kratkim ribolovačkim stažom smatraju da se smuđevi na skupe voblere zvučnog imena hvataju kao na tekućoj traci i da je nabavljanje većeg broja takvih veštačkih mamaca garant uspešnog lova u svim uslovima. To, međutim, uopšte ne odgovara istini, ne samo zato što i mnoge jeftine varalice manje poznatih konstruktora i proizvođača mogu da budu veoma lovne, već i zbog toga što je dobro poznavanje karakteristika veštačkog mamca, ma koliko on koštao, jedan od osnovnih preduslova njegovog uspešnog korišćenja. U svakoj situaciji moramo odabrati odgovarajući vobler, a da bismo to uradili moramo znati... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)



ISKUSTVA USPEŠNIH: UPOTREBA PELETA KAO PRIHRANE I MAMCA U RIBOLOVU FIDER TEHNIKOM

Smrad u voćnom dipu







Autor: Ninoslav Žagar

Ribolov fider štapovima i hranilicama dubinska je tehnika kod koje se upotrebom tankih najlona, malih udica i finih sistema mogu loviti i poprilično krupne i snažne ribe. U usporedbi sa klasičnim dubinkama, ovdje je sve puno nježnije, manje, tanje... Osim maštovitosti ribiča i karakteristike svake tehnike donekle diktiraju odabir mamaca koji se mogu koristiti, a fider nam pruža možda i najširi spektar mogućnosti.
Pored standardnih mamaca životinjskog i biljnog porijekla, poput glista, crva, kukuruza šećerca ili pahulje kruha (ruže), koji se često upotrebljavaju i u ribolovu na plovak, posljednjih se godina u ribolovu fiderom sve više koriste mamci koji su dotad uglavnom bili rezervirani za moderni šaranski ribolov. Ponajprije peleti, a potom i bojliji manjih promjera, te razne paste (meki valjci).
PRVE PELETE KOJE SU SE pojavile na našim vodama bile su spravljene na osnovi ribljeg brašna, a šaranaši su ih, po uzoru na engleske ribolovce, koristili isključivo za primamljivanje i zadržavanje riba na hranilištu u kombinaciji sa raznim zrnevljem i bojlijima. Takve pelete, već otprije upotrebljavane u ribogojilištima za hranjenje pastrva i šarana, brzo su i lako pronašle put do šaranskih usta. Kako su izuzetno hranljive, zbog visokog postotka bjelančevina zastupljenih u ribljem brašnu, bogate ribljim uljem, a šaranima i zamamnog mirisa, odlično su obavljale namijenjenu im funkciju, no ribolovna industrija ubrzo je shvatila koliko se veliki potencijal krije u tim malim valjkastim granulama i krenulo se sa eksperimentiranjem... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)



VOĆE I SEMENKE U ISHRANI CIPRINIDA

(Ne)prirodna hrana





Autor: Siniša Milenković

Od mnogih zagovornika tradicionalnog pristupa u ribolovu čuo sam istu tvrdnju – da je šarana na »divljim« vodama mnogo lakše upecati na kukuruz nego na bojlije, jer mu je kukuruz prirodna hrana. Kada kolegi koji iznese tu tvrdnju skrenem pažnju na činjenicu da kukuruz uopšte ne dospeva u vodu prirodnim putem, već samo ako ga čovek u nju baci, obično nastaje muk, jer ribolovac u tom trenutku shvati da je kukuruz za šarana, baš kao i bojli, prirodan onoliko koliko se na njega navikne, tj. koliko ga često nalazi tamo gde traži hranu.
Ciprinidi jedu plodove raznog voća koje raste na obalama reka i kada dozri pada u vodu – duda, šipka, šljive (naročito one žute – dženarike), divlje višnje i trešnje, kupine... Na voće (naročito na dudinju, višnju i šljivu) se najuspešnije lovi klen, a dženarika je u ovom periodu (početkom i sredinom leta) odličan mamac za amura, naročito tamo gde pada u vodu direktno sa drveta, ali je ovu ribu redovnim prihranjivanjem moguće navići da jede šljive i u vodi na čijim obalama ta voćka ne raste.
Šaran rado uzima bojlije i druge mamce sa aromom duda (eng. mulberry), ali to ne znači da bi na sam plod bilo uspeha. Znam kolege koje su probale da pecaju na komade banane i jagode, računajući na tro da bi riba mogla da uzme voće čiji miris toliko voli, ali su ulovi izostali... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)

KAKO LETI ČUVATI ŠEĆERAC

So, alkohol i higijena

U ovom periodu većina ciprinida odlično radi na šećerac, pa se on veoma mnogo koristi i za mamac i za prihranu. Mnogi ribolovci kupuju taj slatki kukuruz sitnog zrna u velikim konzervama i na pecanje nose samo onoliko koliko im je potrebno za jedan dan, dok ostatak ostavljaju u frižideru. Međutim, čak i posle nekoliko dana stajanja na hladnom, šećerac se u otvorenoj konzervi pokvari.
Najbolji način da ga sačuvamo duže vreme je da ga zajedno sa sokom prespemo iz konzerve u jednu ili više posuda (npr. plastičnih kutija ili teglica) i tako zamrznemo. Šećerac možemo od propadanja zaštiti i tako... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)



SALMO THRIL: IZUZETNO LOVNA VARALICA ZA BUCOVA

Pravi keder





Autor: Aleksandar Marjanović

Prve grabljivice koje sam uhvatio varaličarenjem bile su štuka i bucov. Jedini isključivi predator iz porodice šaranskih riba me je posebno opčinio spektakularnim raubima, tj. pljuskanjem po površini, pri lovu sitne ribe koje pravi dok progoni sitnu ribu. Međutim, brzo sam shvatio da se nama ribolovcima samo čini da ta riba zaboravlja na svaki oprez kada ogladni i da ju je, štaviše, u nekim situacijama skoro nemoguće prevariti, što pogotovo važi za krupnije komade. Ali, sticajem okolnosti sam otkrio jednu varalicu kojoj i najoprezniji i najizbirljiviji bucovi teško odolevaju.
SALMO JE POLJSKA kompanija, koja je za nešto manje od dve decenije, od malog proizvođača voblera izrasla u giganta u svetskim okvirima i u jednu od retkih evropskih firmi čiji su veštački mamci (vobleri i džerkovi) vrlo traženi na ogromnom ali i dosta izbirljivom američkom tržištu. Čim sam video vobler nazvan Thrill (što na engleskom znači uzbuđenje, ushićenje), realističnu imitaciju kauglera (kedera), velike težine u odnosu na veličinu i male pakte (kljuna), poželeo sam da isprobam taj mamac konstruisan specijalno za lov bucova... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)



DEBLJINA ANTENE: VAŽAN DETALJ NA KOJI MALO RIBOLOVACA OBRAĆA PAŽNJU

Govor tela



Autor: Nenad Kostadinović

Većina ribolovaca svesna je da su oblik tela plovka i njegova nosivost  vrlo bitne osobine tog dela pribora, a mnogo je manji broj onih koji shvataju koliko su važni oblik i veličina antene (dela koji posmatramo kako bismo uočili trzaj). Takmičari itekako vode računa o tom elementu, ali većina rekreativaca bira plovak vodeći računa samo o tome da antena bude što vidljivija, pa neretko u kolekciji imaju samo modele sa vršnim delom debljine pola prsta, koji mogu biti i glavni krivci za slabe ili nikakve ulove. Pri izboru plovka koji ćemo kupiti i koristiti u određenoj situaciji treba pre svega imati u vidu veličinu i težinu mamca, a tek potom vidljivost antene.
Plovci sa masivnim antenama od balze namenjeni su lovu krupnijih riba, na mestima sa gustom vodenom vegetacijom, pogotovo onom površinskom, poput lokvanja. Odlikuju se većom nosivošću ... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)



MEKI DŽERK: VEOMA ATRAKTIVNA I EFIKASNA A MALO KORIŠĆENA VARIJANTA LOVA GRABLJIVICA TRZANJEM VEŠTAČKIH MAMACA

Trzajuća guma i podvodne eksplozije





Autor: Bertus Rozemejer

Džerk nije nova ribolovna tehnika. Istina, u Evropi se pod tim nazivom primenjuje relativno kratko, ali su neki od nas na taj način (trzanjem mamaca) pecali poodavno, samo što ga nismo zvali nekim posebnim imenom. Danas mnogi varaličari misle da je džerkovanje način ribolova drvenim ili plastičnim varalicama bez pakte, koje dele na glajdere, pulbajte i dartere. To jesu tipični džerkovi, ali daleko od toga da su jedini veštački mamci koji se mogu voditi trzanjem. Uz odgovarajući pribor, takvom prezentacijom možemo uspešno loviti i na mnoge druge varalice.
Ja naročito volim da džerkujem sa mamcima od meke gume, koji vođeni na taj način mogu da daju bogate ulove. I to često ulove velikih riba. Zato su meki džerkovi među meni najomiljenijim varalicama.
ZA PECANJE NA NJIH ja koristim džerk štapove, mada su i standardni varaličarci odgovarajuće težine bacanja i brzine sasvim odgovarajući. Mogu da budu duži od onih koje upotrebljavamo za tvrde džerkove (a koji su u mom slučaju uglavnom dugi do 2,1 m) – čak i oni od 2,7 m dolaze u obzir, ali ja ipak češće radim sa 2,4 m dugim štapom namenjenim za multiplikator, koji se pokazao kao apsolutno superiorna alatka za »meki džerk«, jer je dovoljno dug da mogu da na pravi način manevrišem mamcem oko vodene vegetacije. Optimalni raspon težine bacanja u ovom slučaju je nekih 60 do 120 g. Veliki džerkovi od meke gume nisu laki, pa ih nije moguće bacati dovoljno daleko i precizno slabijim štapom, koji bi bio preopterećen i samom težinom mamca. Ukoliko vam se čini da preterujem, nemojte zaboraviti da ovim varalicama, ako nemaju olovno otežanje, moramo dodati džig glavu, koja može biti i teža od 30 g.
S druge strane, meki džerkovi prave u vodi otpor poput »tvrdih« džerkova, dakle neuporedivo manji nego veliki leptiri, spinerbejtovi i dubokoroneći vobleri. Zato nam za njih nije neophodan veliki multiplikator okruglog kućišta, već će dovoljan biti i neki manji »niskoprofilni« model, sa špulnom napunjenom pletenicom prečnika 0,22-0,24 mm... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)



MALA ŠKOLA VEZIVANJA: NIMFA OD PERA ČAPLJE

Letnji adut



Jednom prilikom sam u ovoj rubrici, opisujući izradu CDC tulara, za čije se vezivanje koristi i pero čaplje, pomenuo da je ono veoma dobar materijal. U prodaji ga nećemo naći, ali ga ima na obalama gotovo svih većih reka i bara, na kojima se često sreće ova vodena ptica, koja ta pera odbacuje. Kada je suvo, to pero je neobične boje, između plave i sive, a kada se pokvasi dobija novu dimenziju, što čini mušicu za čiju je izradu upotrebljeno posebno privlačnom za ribu.
Nimfe jednodnevki imaju veliki udeo u ishrani lipljena i pastrmke, posebno u letnjim mesecima, kada su skoro svi veliki insekti već završili svoj godišnji ciklus, pa su pomenutim vrstama na raspolaganju uglavnom nimfe sitnih jednodnevki. U ovom periodu, riba je dosta selektivna i nepoverljiva, pa joj je potrebno ponuditi male mušice, a jedna od onih koje su sada posebno lovne je nimfa od čapljinog pera... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)



KAKO ZAMORITI I SAVLADATI AMURA

Popusti i pobedi





Amur je vrlo snažna riba, koja uz to može da teži i preko 30 kg, ali borbe sa njim predstavljaju veliki izazov za svakog ribolovca i zbog specifičnog ponašanja ovog šaranovog rođaka koji se hrani isključivo biljnom hranom. Naime, amura koji udari na većoj daljini po pravilu ćemo lako dovući blizu sebe, nekad čak i bez ikakvog otpora, ukoliko krene ka nama. Ali, problem nastaje kada se ova riba nađe blizu ribolovca, jer tada, bilo da je voda duboka ili plitka, amur skoro uvek podivlja, naglo se okreće i kreće u munjevit beg... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)



MALI VODIČ KROZ FIDER MONTAŽE: »BROJANICA«

Vozić od kuglica







Autor: Nenad Kostadinović

Savršena montaža za ribolov sa hranilicom još nije izmišljena. Sve nose manje ili veće probleme, a dva najčešća se odnose na amortizaciju udara pri zabačaju i tokom borbe sa ribom, te na mršenje predveza. Problemi sa amortizacijom opterećenja su najizraženiji pri upotrebi teških hranilica (preko 40 g), pogotovo  situacijama kada sistem plasiramo na veće daljine (preko 50 m). Do petljanja sistema najčešće dolazi kada se koriste tanki monofili, ali i u situacijama kada je razlika u prečnicima osnovnog najlona i predveze velika, kao i onda kada koristimo dug predvez (duži od 70 cm) malog prečnika (0,08-0,10 mm). Oba problema  možemo donekle ublažiti primenom nekih specifičnih montaža, kao što je ova kojoj su naši specijalisti nadenuli ime »brojanica«, dok je Englezi zovu »vozić od kuglica« (»bead train«)... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)



MORE: SKRIVENE OPASNOSTI IZ PODMORJA: RIBA PAUK

Otrovnica sa dna





Autor: Boris Bulić

Pauk bijelac (Trachinus draco) pripada obitelji paukovki (Trachinidae) i najbrojniji je od četiri vrste koje nastanjuju Jadran. Naraste do 41 cm duljine i 0,76 kg težine. Nalazimo ga praktički na svim terenima, no najbrojniji je na pjeskovito-ljušturastim dnima, koja preferira prvenstveno zbog svog načina lova. Ova se vrsta, naime, ukopava u pijesak, iz kojega joj vire tek oči i leđna peraja, a na žrtvu koja je ne opazi i priđe preblizu baca se silovito, istovremeno otvarajući usta i tako stvarajući vakum, u koji plijen biva uvučen. Osim kamuflaže i brzine, pauk je opremljen i vrlo ubojitim otrovnim aparatom. Glavno oružje su mu prve tri šipčice na leđnoj peraji i dvije oštre bodlje na škržnim zaklopcima. Ali, premda to nećete pročitati u literaturi, otrovne su i dvije male bodlje koje se nalaze neposredno iza spomenute prve tri na leđnoj peraji.
Pored pauka bijelca, u Jadranu žive i pauk crnac (Trachinus araneus) – dug do 50 cm i težak do 1,5 kg, pauk mrkulj (Trachinus radiatus) – dug do 40 cm i težak do 1,5 kg, te pauk žutac (Echiichthys vipera) – dug do 14 cm, koji se od ostalih paukova razlikuje po tomu što je prvih šest bodlji na njegovoj leđnoj peraji otrovno. Osim toga, žutac je najotrovnija vrsta u svojoj obitelji. Srećom, iako ga ima duž cijele obale Jadrana, najrjeđi je od svih paukova.
Iako po načinu života vrlo slični, paukovi se mrijeste u različito doba godine – žutac od svibnja (maja) do rujna (septembra), bijelac od lipnja (juna) do kolovoza (avgusta), a crnac i mrkulj krajem jeseni i početkom zime. Pauk crnac postaje spolno zreo pri duljini od 26,5 cm, bijelac sa 30,5 cm, mrkulj sa 29 cm, a žutac sa 10 cm.
Pauk je redovita usputna lovina na pjeskovito-ljušturastim dnima, ali se nigdje ciljano ne lovi... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 277-)

Odg: List Ribolov By: bladerizer Date: 03 Avgust 2011, 18:53:05
a evo i valeta,kod mene stizu u petak novine jedva cekam da ih uzmem.
Odg: List Ribolov By: Belizmaj Date: 08 Avgust 2011, 11:27:38
Vale svaka cast majstore samo tako nastavi.
Odg: List Ribolov By: pikeman Date: 16 Avgust 2011, 22:01:29



SADRŽAJ RIBOLOVA BR. 278


AKTUELNO: 6 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 18. do 31. avgusta; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
NA VODI: Mini reportaža sa Obedske Bare
AKTUELNO: Letnji lov grabljivica na Dunavu kod Golupca i Velikog Gradišta
PRAKSA/AKTUELNO: Letnji lov deverike i babuške fider tehnikom na Vlasinskom jezeru
NA VODI: Jedni od nas: Branko Milojević, Zoran Gospodinov i Nenad Manojlović
ŠARAN: Letnji mamci i taktike za lov šarana na stajaćicama
ŠARAN: Obezbedite rod-pod
ŠARAN: Kako napraviti tvrdi valjak
PRAKSA: Letnji lov bucova na Zapadnoj Moravi kod Trstenika
DOBAR SAVET: Fileti na udici; Šećerac u kutlači; Odglavljivanje delova
PRAKSA: Da li postoje dekori za dan, za noć, za mutnu vodu...
PRAKSA: Male tajne uspešnih – Abartovani Fantom
NA VODI: Ekstremni ribolov – Potraga za bonfišom u plićacima kraj obale južne Floride
MUŠIČARENJE: Mala škola vezivanja – Lakirani mrav
AKTUELNO: Letnji ribolov u Boki Kotorskoj – Lampa i flaša
PRAKSA/AKTUELNO: Letnji lov skobalja i drugih ciprinida na slapovima tekućica mrenskog regiona
REVIRI: Nišava kod brane u Sićevu
PRIBOR: Rapala noviteti za 2012. godinu
IZ SVETA: Šaranski parabolici Century C2, Multiplikator Balzer Hiroshi, Polarizaciona naočare Berkley High Performance, Shimano Barbel Multi Classic
MORE: Uvek gladni kanjac
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Sombor, Sivac, Čurug, Bačka Palanka, Silbaš i okolina, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Titel, Ruma, Melenci, Kikinda, Vršac, Kovin, Pančevo, Sakule, Baranda, Opovo, Sefkerin, Beograd, Mladenovac, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Raška, Šabac, Loznica, Mali Zvornik, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot, Vlasinsko jezero.



LETNJI LOV GRABLJIVICA NA DUNAVU KOD GOLUPCA

Deset minuta akcije



Autor: Aleksandar Milanović, Beogradske bucovdžije

Foto: Rade Videnović

Poslednjih dana jula iz Golupca mi je stigla vrlo lepa vest – veliki majstor varaličarenja Goran Knežević Kneža ulovio je u noćnim satima, sa obale, na laku glavinjaru sopstvene proizvodnje, soma od čak 27 kg. Štap CTS, težine bacanja 50–100 g izdržao je sve begove, a prijatelj je po mraku krupnu ribu hrabro prihvatio rukama za čeljust, iako se udice nisu videle...
Ipak, koji dan kasnije sam put Golupca krenuo više vođen informacijom da je Dunav visok, brz i mutnjikav nego željom da se oprobam u lovu soma. Naime, navedeni uslovi idealni su i za lov smuđa i bucova voblerisanjem, što je moja najomiljenija disciplina. Usput sam svratio do radnje Lov i ribolov u Velikom Gradištu, gde mi je ljubazni prodavac i odličan blinkeraš Zoran potvrdio da se som prethodnih dana odlično pecao iz čamca i na glavinjare i na voblere, ali da radi sve slabije.
DUNAV SE 27. I 28. jula već bio skoro sasvim izbistrio, ali je vodostaj u Golupcu bio vrlo visok, a protok veoma jak. Smuđ je na vobler imao vrlo kratke (desetominutne) cugove u očekivano vreme. Prvi se oba pomenuta dana javljao u zoru, koji minut posle četiri sata, na tonući vobler Miro u plavo-belom dekoru, dok je u sumrak počinjao da radi oko 20,45 č. Tokom tih kratkih perioda izražene aktivnosti i ujutru i uveče imali smo po dva-tri udarca, a prosečna veličina uhvaćenih riba bila je oko 1 kg. Sitnih smuđeva praktično nije bilo, osim posle cuga, oko 23 č, na keju kod hotela Golubački grad, a zanimljivo je da u očekivano vreme, rano ujutru i predveče, bucov uopšte nije raubovao, niti je napadao voblere u srednjem i gornjem sloju vode.
Drugi boravak u Golupcu, od 5. do 7. avgusta, imao je gotovo identičan scenario... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 278-)



LETNJI MAMCI I TAKTIKE ZA LOV ŠARANA NA STAJAĆICAMA

Ogrlice i druga iznenađenja





Autor: Siniša Milenković

Šaranski mamci se ne dele na one koji se koriste leti i one na koje se peca zimi (za razliku od aroma – vidi okvir), ali decenije lova savremenim metodama su donele neka saznanja i zapažanja o tome na šta se ciprinidi najuspešnije love u toploj vodi.
Na komercijalnim revirima na kojima se mnogo peca, a pogotovo na onima na kojima se često održavaju takmičenja, većina riba je ulovljena bar po nekoliko puta, pa nauči da izbegava određene mamce ili ih uzima veoma oprezno. Zato uvek treba da probamo da na takvoj vodi koristimo nešto drugačiji mamac od većine ostalih ribolovaca. Ako su, primera radi, na nekom jezeru najupotrebljavaniji manji bojliji, promera od 10 do 14 mm (koji su u poslednje vreme posebno omiljeni među takmičarima), probajte da sada šaranu ponudite nešto veće bojlije, npr. prečnika 16-20 mm, sa ili bez podizača ili kombinaciju dve polovine bojlija različitih aroma, navučene na dlaku tako da ravne strane budu spolja (iz presečenog bojlija se aroma brže širi nego iz celog). Uspeha može biti i na dva mala tonuća bojlija (prečnika 10-12 mm) sa istom ili različitom voćnom aromom (dobro su se pokazale kombinacije banane i jagode, kao i jagode i ananasa), a i na »sneška belića« – mamac za sva godišnja doba – kombinaciju tonućeg i plivajućeg bojlija (ma koje veličine i arome), koji stoje tik iznad dna (važno je samo da plivajući bojli bude dalje od udice i da bude tek nešto veći od tonućeg, kako bi ga malo izdigao).
Nagle, drastične promene vremena i velika vrućina negativno se odražavaju na apetit riba... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 278-)



DA LI POSTOJE DEKORI ZA DAN, ZA NOĆ, ZA MUTNU VODU...

Mož' da bude, ne mora da znači





Autor: Vladimir Stakić

Ribolov je vrlo složena aktivnost, u kojoj na uspeh utiče mnoštvo faktora. Štošta zavisi od našeg izbora, pristupa i ponašanja; ostalim pak činiocima (vremenskim prilikama, vodostaju, temperaturi vode, njenoj providnosti, ćudima ribe...) moramo da se prilagođavamo u svakoj konkretnoj situaciji. Oni koji ne robuju šablonima i imaju volje i vremena za eksperimentisanje povremeno ostvaruju odlične ulove ne mareći za pravila i uspevaju da otkriju neki novi lovni mamac, prezentaciju ili tehniku. Nevolja je, međutim, u tome što su neke neuobičajene strategije primenljive na mnogim mestima i u različitim prilikama, druge na jednom mestu, a ima i onih »ukletih«, koje nam daju ribu jednom i nikad više, ma koliko vremena potrošili nadajući se da ćemo ponavljajući ih na sličnoj ili istoj poziciji opet imati makar sličnog uspeha.
O ŠIROKO RASPROSTRANJENIM teorijama o lovu ribe varaličarenjem, koje ribolovačka praksa iz dana u dan demantuje, mogla bi se napisati podebela knjiga ili čitava serija tekstova. Jedna od njih, koja se veoma često ponavlja, vezana je za najefikasnije boje varalica u različitim situacijama, a u sažetom obliku glasi: a) U bistroj vodi i preko dana najbolje je bacati veštačke mamce u prirodnim dekorima; b) Noću je najefikasniji SFC (fluorescentno žuti) dekor; c) SFC je dobar za mutnu vodu, ali su za nju neuporedivo bolje različite varijante GFR (»gold fluorescent red«, tj. narandžastog) dezena. Pojednostavljeno i skraćeno obrazloženje gore navedenog »pravila trojnog« glasi da grabljivice u uslovima dobre vidljivosti zaziru od drečavih mamaca, a napadaju plen koji svim karakteristikama, pa i bojom, liči na njihovu prirodnu hranu, dok u situacijama kada čulom vida teže registruju neupadljivo obojen plen treba da im ponudimo ono što će lakše zapaziti. I, zaista, nije sporno da se predatori iz voda ciprinidnog i mrenskog regiona (smuđ, som, štuka, bandar...) preko dana i u izrazito prozirnoj vodi uspešno love na varalice ne naročito uočljivih dezena, da po mraku intenzivno nasrću na one drečavo žute, dok u mutnoj vodi narandžasto obojeni veštački mamci često donose mnogo udaraca (čuveni holandski štukaroš Jan Egers na kanalima u svom kraju dobro lovi baš na voblere u GFR dezenu zato što je voda u njima često neprovidna zbog kišom izazvanog spiranja zemlje) ... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 278-)



MALE TAJNE USPEŠNIH

Abartovani Fantom

Autor: Dejan Mučalica Uča

Poslednjih nedelja smuđa u večernjim i ranim jutarnjim satima (do izlaska sunca) skoro isključivo lovim na svog novog favorita – tonući srednjeronac Calypso F6 u HT dekoru (doduše srednjeronac, ali  tonuća varijanta). Znam da mnogima moj pristup, tj. forsiranje jedne varalice deluje jednostrano, ali iako u kutijama imam podosta različitih veštačkih mamaca ne vidim nikakav razlog da ne bacam onaj koji mi redovno donosi ulove. Znatno više i češće eksperimentišem samo sa prezentacijama, jer smuđ ponekad čak ni dva dana za redom ne uzima mamce vođene na isti način, pa treba biti spreman na traženje onog koji će ga najviše provocirati.
Pošto trenutno pecam sa prilično visoke obale (oko 3 m), prinuđen sam da na štap dižem ribe od 1-1,5 kg, koje se poslednjih dana najčešće javljaju, a uz to po pravilu napadaju varalicu otpozadi i kače se samo za zadnju trokraku, a kako su originalne udice na Fantomu od 6 cm relativno male i napravljene od tanke žice, spadanja su bila veoma česta. Zato sam izveo jednu krajnje jednostavnu i logičnu prepravku... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 278-)



EKSTREMNI RIBOLOV: POTRAG ZA BONFIŠOM U PLIĆACIMA KRAJ OBALE JUŽNE FLORIDE

Duh koji sprinta





Autor: Srđa Popović

Tom Veber nije major i astronaut iz čuvene pesme Spejs Oditi (Space Odity) Dejvida Bouvija, već preplanuli pedesetogodišnjak koji je ostavio računovodstvo da bi se prihvatio daleko uzbudljivijeg poziva – on je profesionalni ribolovački vodič, specijalizovan za bonfiša, pripadnika porodice Albulida, koji je jedan od najcenjenijih »malih morskih trofeja«. Naime, srazmerno svojoj težini, bonfiš spada među najbolje borce u celom ribljem svetu, a uz to je i jedna od najbrža riba morskih plićaka i estuara, koja poput vahua, »svog komšiju« iz otvorenog mora, lagano postiže brzinu od oko 80 kilometara na sat. Bonfiš je i jedna od tri najatraktivnije mušičarske ribe iz tropskih plićaka, uz tarpona, koji je takođe neverovatan borac i permita – morsku ribu sa verovatno najboljim vidom. »Ako nas čuje ili vidi – pobeći će, ukoliko mu baciš mamac preblizu – prepašće se, vidi li strunu – pobeći će, ako baciš ispred njega, niz plimu – neće osetiti mirs škampa, daš li kontru – ispljunuće mamac, a i kada ga zakačiš, šanse su ti pola-pola. Dakle, vrlo slično kao lov na visoku divljač, imaš samo jedan pokušaj i ako omaneš čekaju nas sati traganja za sledećim jatom«, objasnio mi  je Kapetan Tom, penjući se na platformu sa koje će narednih nekoliko sati osmatrati vodu i pet metara dugom motkom upravljati čamcem po platoima oko ostrva južne Floride i kanalima obraslim gustim kolonijama mangrove šume.
OVDE SE PECA NA VIĐENO, u pravom smislu reči, jer bilo da bonfiša i druge ribe kojima ćemo ponuditi mamac tražimo na širokim platoima ispresecanim zelenim kanalima peščanih laguna ili oko mangrovima obraslih ostrva, mamac plasiramo u kristalno bistru morsku vodu duboku jedva pola metra tek nakon što opazimo potencijalni plen ili znak koji ukazuje na njegovo prisustvo... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 278-)



LETNJI LOV SKOBALJA I DRUGIH CIPRINIDA NA SLAPOVIMA TEKUĆICA MRENSKOG REGIONA

Lagano puštanje





Autor: Ninoslav Žagar

Ribolov bijele ribe sa slapa ili pod slapom tipična je ljetna disciplina, dobro poznata svima koji vole plovkarenje na tekućicama mrenskoga tipa. S jedne strane, riječ je o potrebi, jer se uslijed niskih vodostaja rijeka i pomanjkanja kisika otopljenog u vodi riba koncentrira na mjestima sa bržim protokom, pa i ispod slapova. S druge pak strane, to je užitak, jer je za vrelih ljetnih dana prava divota sjediti na kamenu iznad slapa ili stajati do pasa u vodi ispod slapa i puštati sistem sa plovkom, udicom i mamcem ravno ispred sebe, te lagano prištopavajući (kočeći) čekati griz.
Treba li nam za to neki specijalni pribor? Ne treba. Odnosno, nije nužan. Možemo loviti (i uloviti) i sa standardnim bolonjezima ili teleskopskim štapovima drugih tipova (svašta sam dosad vidio), na role, najlone i plovke kakvima lovimo bijelu ribu u ostalim vremenskim periodima i na drugim pozicijama. Ali, ribolov bi ponajprije trebao biti užitak i pružati nam ugodu, a k tomu je uvijek lijepo uloviti i pokoju ribu više. Dugi bolonjezi posve su suvišni kada nema potrebe za dalekim zabacivanjem, a uz to uglavnom lovimo na nevelikoj dubini. Osim toga, u ovakvom ćemo ribolovu riba u većini slučajeva prihvatiti rukom, a ne podmetačem, a to je mnogo jednostavnije i lakše izvesti koristimo li kraći štap. Zaboravimo Italijane i razmislimo kako bi to radili Englezi, koji također znaju »ponešto« o ribolovu bijele ribe na plovak... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 278-)



PREMIJERA: RAPALA NOVITETI ZA 2012. GODINU

Patuljci i površinci





Već deceniju i po, kompanija Rapala svoje novitete za narednu sezonu promoviše početkom leta, a Ribolov ih svake godine među prvima u svetu predstavi svojim čitaocima. Najveći svetski proizvođač voblera je za 2012. spremio čak šest potpuno novih modela i četiri nove veličine starih varalica, a svi ti vobleri su primenljivi na našim vodama. Krenućemo od onih najmanjih, koji su ovog puta dobili posebno mestu u Rapalinom katalogu.
ULTRA LIGHT MINNOW, sporotonući plastični voblerčić izduženog tela, pravi se u veličinama od 4 cm i 6 cm, Namenjen je za pliću vodu i lov u gornjim slojevima, jer po proizvođačkoj specifikaciji zaranja do dubine od 0,6 do 0,9 m. Manji model težak je 3 g i opremljen dvema VMC Black Nickel udicama veličine 10, a veći ima gram više i trokrake No. 8. Mali kljun, postavljen pod uglom od skoro 90° u odnosu na telu i blago povijen na kraju, po tvrdnji konstruktora daje ovoj varalici originalnu i za grabljivice vrlo privlačnu vibraciju.
ULTRA LIGHT SHAD je model nešto višeg tela. Pravi se samo u veličini od 4 cm, težak je 3 g, »naoružan« sa dve VMC Black Nickel trokrake No. 10, a zaranja do dubine od 1,2-1,5 m. Proizvođač navodi da je dobro balansiran, pa se može brzo voditi i koristiti i u snažnoj struji.
Oba »ultra lajt« modela imaju trodimenzionalne holografske oči i reljefno telo, a otežani su... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 278-)



KANJAC – JEDNA OD NEKADA NAJRASPROSTRANJENIJIH RIBA JADRANA 

Uvek gladan



Autor: Boris Bulić

Velik se broj udičarima interesantnih jadranskih vrsta riba zimi povlači u dubinu, dok ljeti, zbog viših temperatura, nisu baš pretjerano zainteresirane za hranu. No, na našu sreću, postoje i one koje su vječno gladne, nezavisno o temperaturi mora i godišnjem dobu. Jedna od njih je  kanjac, crvenoprugi gladuš, uvijek spreman da se objesi na nečiju udicu.
Kanjac je hermafrodit, što znači da ima obilježja oba spola. Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta. Glavna su mu hrana sitni bentoski beskralježnaci (beskičmenjaci), u prvom redu rakovi, zbog čega se smatra posebno štetnim za naselja jastoga.
Nalazimo ga po cijelom Jadranu od plitkog mora do dubine od čak 500 m, no najučestaliji je na dubinama od oko 40 m. Voli kamenita, obrasla dna i mada je znatno brojniji u zatvorenim kanalima, rado se zadržava i na otvorenim brakovima.
Prema jednom tumačenju onomastičara, najrašireniji udičarski alat – kančenica, svoj naziv djelomično duguje upravo ovoj vrsti koja je nekada bila toliko brojna da bi se pri svakom spuštanju udica u more izvukao bar jedan kanjac. Nažalost, prava staništa kanjca su danas vrlo prorijeđena i ta je vrsta na neki dijelovima obale nažalost gotovo nepoznata. Jednim je dijelom ta prorijeđenost posljedica prelova, no glavnim se krivcem smatra zagađenje mora, koje ova vrsta teško podnosi.     
RIBOLOV KANJACA JE JEDNOSTAVAN i ne zahtijeva posebnu pripremu. Budući da je proždrljiv, progutati će gotovo sve što mu se ponudi... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 278-)
Odg: List Ribolov By: Vale Date: 21 Avgust 2011, 12:18:48
Moj hobi,moje novine! :cool:
Odg: List Ribolov By: Belizmaj Date: 24 Avgust 2011, 15:28:00
lako je tebi kada ti pises za ribolov majstore u lovu smudja.
Odg: List Ribolov By: pikeman Date: 30 Avgust 2011, 21:32:44


SADRŽAJ RIBOLOVA BR. 279:

AKTUELNO: 6 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 1. do 14. septembra; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
NA VODI: Letnji lov štuke na šedove na Drini
AKTUELNO: Kako po najvećoj vrućini uspešno pecati babušku na fider usred dana
PRAKSA: Tradicionalna kostolačka varijanta vertikalnog džigovanja
NA VODI: Na jednom mestu na Tamišu se redovno love klen i mrena!
ŠARAN: Uspela proba Mrak Carp Bojlija
ŠARAN: Začepljena raketa
ŠARAN: Prvi »Karp fider kup« na jezeru u Barandi
PARADA ULOVA
AKTUELNO: Kako uspešno varaličariti klena na malim rekama, krajem leta
AKTUELNO/NA VODI: LETNJI LOV ŠARANA NA SAVI
AKTUELNO: I TO SE DOGAĐA – ŠTUKA NA FIDER!
DOBAR SAVET: Leskovački anker, Mali otvarač usta, Varaličarenje oko plovaka, Kamen u čarapi
PRAKSA: Ekstremna varijanta – fiderom na kapitalne amure
NA VODI: Tridesetsedam nezaboravnih dana na jezeru Sen Kasijen
MUŠIČARENJE: Mala škola vezivanja – Magnum zonker
PRAKSA/PRIBOR: Hit – svimbejti, višedelne varalice sa kljunom ili bez njega
NA VODI/REVIRI: Letnji ribolov na jezeru Gazivode
NA VODI/ REVIRI: Jezero Duboki Potok, od sjaja do očaja
AKTUELNO: Intervju sa Mariom Molinarijem, selektorom italijanske fider reprezentacije
IZ SVETA: Trodelac Greys Greyflex Bait; Mašinice Balzer Alegra Mini; Nash Monster Squid Black bojliji, Kašike Delalande Adrenalium; Sak Fox Warrior Safety Weigh Sling; Vegler Cralusso Arrow
MORE: Noćni ribolov sa obale
AKTUELNO: Letnje somovsko ludilo na Južnoj Moravi
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Apatin, Sombor, Sivac, Čurug, Bačka Palanka, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Titel, Ruma, Kikinda, Vršac, Lukićevo, Kovin, Pančevo, Sakule, Baranda, Opovo, Sefkerin, Beograd, Mladenovac, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Šabac, Loznica, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot, Vlasinsko jezero.



LETNJI LOV ŠTUKE NA DRINI NA ŠEDOVE

U debeloj 'ladovini



Autor: Vlada Tadić

Za vreme tropskih vrućina, kada se površinski slojevi vode značajnije zagreju, krupnija štuka u Drini zaposeda duboke virove, a manji primerci se i tada vrzmaju po plicacima, pružajući zanimaciju manje ambicioznim ribolovcima. Do prošle godine sam u takvim okolnostima veće štuke dobijao na dubokoroneće voblere, uglavnom uzgredno, jureći soma.
ALI, VELIKA POPLAVA iz decembra prošle godine, u značajnoj je meri promenila uslove za pecanje na Drini. Obala se na mnogim mestima obrušila, veliko kamenje je podivljala reka kotrljala kao vetar lopte od zgužvanog papira, a brojna velika debla završila su zaglavljena i nagomilana u limanima, skupljajući gomile raznog krša. Tako su stvorena idealna staništa za štuku i soma. »Brku« su skoro potpuno »počistili« strujaroši, pa ga u donjem toku maltene ne vredi ni tražiti, dok štuke ima, ali je lov te ribe dubokoronećim voblerima, u gore pomenutom kršu veoma skup sport. Da se po pecanju otkine i samo jedan dobar dubokoronac, koji sada košta oko 10 evra, pa bi malo kome bilo svejedno, ali kada stvari krenu loše, za čas se može ostati bez nekoliko komada, a to itekako »boli po džepu«. Zato sam još od proleća okrenuo novi list... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 279-)



EKSTREMNA VARIJANTA: LOV BABUŠKE NA FIDER USRED DANA NA PLITKIM STAJAĆICAMA

Recept za visoku temperaturu





Autor: Predrag Todorović

Foto: Nenad Kostadinović

Iako većina ciprinida dobro podnosi toplu vodu, leti se najbolji ulovi ostvaruju na rekama i  dubljim stajaćicama, gde riba može da pronađe malo svežine i zone sa više kiseonika. Međutim, sticaj okolnosti (tj. manjak vremena za odlazak na neke dalje terene i za pecanje u najboljim periodima) me je primorao da pronađem taktiku za uspešan ribolov na plitkim stajaćicama, čak i usred dana. Kao i svaka druga igra, i ova koja se odvija u ekstremnim uslovima ima svoja pravila. Pa, krenimo redom.
PRI IZBORU MESTA, kako onog na kome ćemo sedeti, tako i onog na koje ćemo plasirati mamce, moramo voditi računa o tome da je bolje da ono bude u hladu nego direktno izloženo suncu. Ako baš moramo da se smestimo na čistinu, obavezno se tokom najtoplijih dana moramo zaštititi suncobranom, uz koji su obavezni laka odeća od svetlih materijala, unošenje veće količine tečnosti (najbolje vode) i krema sa visokim zaštitnim faktorom, za otkrivene delove tela, a dobro će doći i polarizacione naočare.
I VREME RIBOLOVA igra važnu ulogu. U ekstremnim uslovima, kakvi su vladali u drugoj polovini avgusta, najbolje je na vodu ići rano ujutru i kasno uveče. Međutim, ima mnogo nas koji baš nismo u situaciji da biramo, pa u ribolov idemo kada stignemo, a to je ponekad usred dana. Na sreću, brojna iskustva, uključujući i neka iz poslednjih nedelja, pokazuju da se uz pravilan pristup lako može desiti da tokom najtoplijeg dela dana ostvarimo bar jednako dobar ulov kao u teoretski najboljem periodu... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 279-)



TRADICIONALNA DUNAVSKA VARIJANTA VERTIKALNOG DŽIGOVANJA

Kostolački »indijanac«





Autor: Vladan Stojićević Vale

Iako je vertikalno džigovanje na pojedinim mestima moguće upražnjavati i sa obale (npr. sa mostova, brana, lučkih molova itd.), to je tehnika prevashodno primenljiva iz čamca. Ona je krajnje jednostavna, jer grabljivice koje borave na dnu ili u njegovoj blizini provociramo podizanjem i spuštanjem mamca. Osim smuđa, ovako se ciljano lovi i bandar, ali na silikonce koji izazovno skakuću po dnu nisu imune ni ostale grabljivice. Kod nas je ovaj vid varaličarenja u poslednje dve-tri godine počeo da stiče veću popularnost, ali pojedini smuđaroši iz Kostolca i okolnih mesta na sličan način  već decenijama love slabo aktivnog »barona«, a tu prezentaciju zovu »indijanac«.
OPREMA. Ribolovci iz Amerike i Zapadne Evrope (naročito iz Holandije i Nemačke, gde je »vertikalisanje« izuzetno popularno) koriste specijalne kratke štapove i male multiplikatore (najčešće »niskoprofilne«), kao i brojna pomagala koja olakšavaju ovakvo pecanje, ali ga i čine prilično skupim: na čamcu po pravilu imaju dva motora, od kojih onaj snažniji, benzinski, služi za brzu promenu mesta, dok  električnim (pomoćnim) vrše manje korekcije položaja plovila; za »snimanje« dna koriste sonar; a izgledna mesta ili pamte pomoću GPS-a ili ih obeležavaju markerima, ukoliko planiraju da im se još koji put vrate u toku istog pecanja.
Ali, višegodišnje iskustvo u primeni »kostolačkog indijanca« pokazuje da ništa od gore navedenog nije neophodno. Iskusni varaličar će »kuckajući« džig glavom po dnu kao sonarom snimiti konfiguraciju dna na potesu koji pređe, a može se uspešno vertikalno džigovati ma kojom stacionarnom mašinicom i varaličarskim štapom težine bacanja do nekih 80 g, koji ima dovoljno osetljiv vrh... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 279-)



LETNJI LOV ŠARANA U DONJEM TOKU SAVE

Čime hraniš, time pecaš



Autor: Boris Mitrović

Na beogradskom delu Save, uzvodno od Ade Ciganlije, ima više dobrih mesta za različite tehnike ribolova. Ali, kako su obale i priobalje tu zaposednuti sve većim brojem splavova, sojenica, nelegalno podignutih vikendica i drugih objekata, mnogi ribolovci iz prestonice srreću traže dvadesetak kilometara uzvodno, na terenima bližim Obrenovcu, od kojih je najpopularnije Duboko. Na tom lokalitetu, kom ime sasvim odgovara, dno je veliki delom prekriveno granjem, panjevima i drugim kršom, u kom razne vrste riba nalaze zaklon i hranu, pa se i sa obale i iz čamaca, kao i sa splavova, kojih ima znatno manje nego na potesu nizvodno od Umke, uspešno pecaju šaran, štuka, smuđ, som i razna bela riba.
Tu sa jednog od splavova, još od sredine proleća, često peca strastveni i svestrani beogradski ribolovac Branislav Jošković. On redovno hrani svoje mesto, uglavnom kuvanim kukuruzom, bez ikakvih dodataka. Da bi se prhrana što duže zadržala tamo gde je bačena, Bane kukuruz meša sa zemljom sa krtičnjaka i od te smese pravi velike i teške kugle, koje brzo padnu na dno... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 279-)



EKSTREMNA VARIJANTA: LOV KRUPNIH AMURA FIDER TEHNIKOM

Nema dalje!





Autor: Ninoslav Žagar

Moja opsjednutost jezerom Borovik počela je prije desetak godina, kada sam ga prvi put ugledao i spoznao svu njegovu ljepotu i moć. Otad se na Svetu vodu, kako sam ga odmah nazvao, vraćam svakog ljeta na najmanje tjedan dana, a često i više. Sa dragim ljudima koji bi me ondje dočekali ponekad bih lovio šarane i amure, ponekad smuđeve ili somove, ovisno o tome što bi bolje radilo, no to mi je u osnovi bilo savršeno svejedno. Važno mi je samo bilo biti tamo! Uvijek smo lovili ribama i uvjetima primjerenim priborom, koji za vodu poput Borovika mora biti iznimno jak i pouzdan, ali i pored toga smo znali imati nemale gubitke riba u potopljenom gustom granju. Pa ipak, unatoč svim odgovaranjima, nikad me nije prestajala proganjati misao kako bi trebalo bar pokušati loviti velike ribe na ovoj vodi fiderom.
UVIDJEVŠI DA SE NEĆU SMIRITI sve dok to i ne ostvarim, prijatelji iz Đakova pokušali su se dosjetiti najpogodnije pozicije za to. Jer premda je čitav Borovik težak za ribolov, postoje i nešto čistija mjesta, na kojima bih sa fiderima imao koliku-toliku šansu. No, po starom pravilu, sve ono što je dobro s jedne strane loše je s druge, pa je i prisutnost ribe na takvim mjestima uvijek upitna, jer se ona (po drugom starom pravilu) uglavnom zadržava u granju ili u njegovoj neposrednoj blizini. Odabir je pao na mjesto zvano Nula, koje imenom svojim i nije baš ulijevalo povjerenje. Cerki, Klipac, Bajo i ja zauzimamo poziciju i podižemo tabor, a Rosi i Đuma će nam se pridružiti za dan-dva. Oni su naoružani šaranskim priborom, te štapovima za soma i smuđa, a ja imam samo tri Browning fidera: Bob Nudd Legend (3,9 m, t.b. do 120 g), Bob Nudd Aggressor (3,9 m, t.b. do 100 g) i King River (4,5 m, t.b. do 200 g). Mada ni u prva dva nisam sumnjao, bio sam siguran da je King u potpunosti dorastao situaciji i borbi i sa najvećim ribama Borovika. Osnovni najlon na rolama je Browning Cenex Feeda Line, promjera 0,26 mm, a predvezi su od upredenice Sufix Matrix Pro, promjera 0,16 mm. Ne odustajem ni od standardnog modela i veličine udica – Owner Iseama with Eye 50188, broj 8. Iako se dečki čude izboru i nagovaraju me da sve to malo »podebljam«, siguran sam da za time nema potrebe, a i da bi tako ribolov fiderom izgubio svoj smisao. Sistem je stari dobri metod, jedini mogući izbor u ovakvom ribolovu... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 279-)



MALA ŠKOLA VEZIVANJA: MAGNUM ZONKER

Univerzalni strimer



Autor: Đorđe Glavinić Šumadinac

www.grandepescatore.com

Tokom leta riba ume da bude vrlo selektivna i da traži živahno vođen veštački mamac slabe vibracije. U takvoj situaciji, strimeri su često lovniji od ma koje varalice. Posebno su se dobro za izradu te vrste veštačkih mušica pokazali zonkeri – od 2 do 10 mm široke tračice savršeno uštavljene kože raznih životinja (zeca, lisice, kojota, veverice...). Zonkeri od zeca su najdostupniji (mušičari koji su i lovci sami mogu u kućnim uslovima uštaviti kožu i tako doći do velike količine ovog materijala), a dobra im je osobina i to što se mogu lako farbati.
Zonkeri sečeni uzduž, od glave ka repu, koriste se uglavnom za pravljenje repova potezanki, a oni sečeni popreko upotrebljavaju se za namotavanje tela pri izradi određenih imitacija. Zonkeri se najviše koriste pri pravljenju strimera za štuku, jer je od njih veoma lako napraviti imitacije miševa i drugih malih glodara, koje ta grabljivica obožava, ali priliku da se njima oslade neće propustiti ni velike pastrmke, navikle na pojavu tih »uljeza« u vodi u kojoj žive, kao i drugi salmonidi (na potezanke od ovog materijala se, između ostalih riba, uspešno love i tajmeni u Sibiru i Mongoliji). U priloženom foto-stripu objašnjena je izrada Magnum Zonkera, strimera koji se može koristiti u lovu svih slatkovodnih grabljivica... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 279-)



HIT: SVIMBEJTI – VIŠEDELNE VARALICE SA KLJUNOM ILI BEZ NJEGA

Neodoljivi sporaći





Autor: Bertus Rozemajer

Varalice se poslednjih decenija pojavljuju na tržištu i nestaju sa njega, a što ih je više čini se da kraće drže pažnju ribolovaca. Ali, i mnogi klasični veštački mamci s vremenom ispadaju iz mode, jer smo mi varaličari skloni da ih, čak i ako su vrlo lovni, izbacimo iz kutija i upotrebe, samo zato da bismo napravili mesta za neke novitete, u čiju efikasnost tek treba da se uverimo. Iako i sam volim da eksperimentišem, nastojim da se oduprem tom  tržišnom ludilu, pa još uvek pecam na Suicka, legendarnu varalicu za štuku i maskija, a tu su i Bobbie, Reefhawg i neki noviji, ali odavno dokazani aduti, kao što je Salmo Fatso od 14 cm, koji mi je, povlačen tridesetak metara iza čamca u pokretu, doneo nebrojene velike štuke, smuđeve, somove i razne morske grabljivice. Verujte mi da su sve varalice koje su decenijama unazad davale ulove, jednako dobre i danas, jer se predatori u međuvremenu nisu nimalo opametili i nemojte se olako odricati nekih veštačkih mamaca samo zato što ih odavno imate ili zato što vam deluju prevaziđeno. Ali, postoje i neki noviteti koji ne predstavljaju korak napred samo po konstrukciji,  upotrebljenom materijalu ili dekoru, već i po lovnosti, pa ih itekako vredi uvrstiti u kolekciju.
JEDAN OD NJIH SU SVIMBEJTI. Na prvi pogled se čini da je upoznavanje sa novom vrstom veštačkih mamaca najbolje i najlakše početi tumačenjem njenog imena. To međutim, u ovom slučaju nije baš lako, ne samo zato što te kovanice, koja u bukvalnom prevodu znači »plivajući mamac« nema ni u najnovijim rečnicima, već i zbog toga što će svaka varalica zabačena u vodu, nakon što počnemo da je privlačimo, na ovaj ili onaj način plivati ka nama. Stvar pomalo komplikuje i to što su pojedine firme i ribolovci počele da svimbejtima zovu i dvodelne voblere, koji su do skora svrstavani u grupu »spojenih varalica« (eng. »jointed lures« - prim. prir.). Dakle, da na početku raščistimo jednu stvar – svimbejti su riboliki veštački mamci od drveta ili plastike, čije telo ima najmanje tri zglobno spojena dela, a često i znatno više, koji mogu, ali ne moraju imati kljun (paktu).
I RAVNOMERNO POVLAČENI svimbejti rade kao iz snova i na prvi pogled se čini da i početnici na njih mogu da love velike ribe, jer ne traže od ribolovca veštinu, već samo dovoljno novca (pošto nisu baš jeftini). No, to nije tačno... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 279-)



NOĆNI RIBOLOV SA MORSKE OBALE

Izazov i uživanje



Autor: Boris Bulić

Noćni ribolov na moru je pravi izazov za zagriženog ribolovca, kako zbog boljih izgleda za  vrijedan ulov no po danu (kada ima znatno više sitne ribe), tako i zbog mira i osjećaja potpunog stapanja sa prirodom. Naravno, sve je to ostvarivo samo kada su vremenski uvjeti povoljni, što je u ovo doba godine čest, no nažalost ne i redovit slučaj. Ipak, bez obzira na sitne neugodnosti, koje unatoč još uvijek toplom dijelu godine može prouzročiti nenadana kiša ili iznenađujuće niska temperatura u pojedinim uvalama, noć je bila i ostala pravo doba za obalni ribolov.
Idealne pozicije su najčešće vrlo daleko, ponekad i na rubu civilizacije. Ipak, noću nikako ne bi trebalo loviti na neistraženim mjestima, jer u uvjetima male vidljivosti to može biti veoma opasno. Stoga, ako se odlučujete za poziciju na kojoj još niste bili, nastojte doći na nju po danu i dobro je pregledati. Prvi je razlog za to izbjegavanje opasnih točki, poput škrapa, procijepa, korijenja ili klimavih gazišta, koja su noću najčešće potpuno nevidljiva, dok je drugi vezan uz samu zonu lova. Naime, čest je slučaj da se i bez ikakvog sondiranja, samo na osnovu vizuelnog pregleda s obale, može naslutiti kakvo je dno i ima li prepreka koje bi mogle smetati izvlačenju ribe.
Noćni obalni ribolov podrazumijeva stanovit stupanj opremljenosti bez koje doživljaj uživanja lako prerasta u avanturu s naznakama katastrofe... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 279-)



JUŽNA MORAVA NEDALEKO OD NIŠA

Somovsko letnje ludilo



Autor: Saša Ledenčan

Ko zna – zna! U to su se ovih dana uverili mnogobrojni ribolovci koji su posmatrali kako poznati fideraši i suvlasnici niške prodavnice Bistro Saša Cuckić Cule i Dragan Radunović uspešno varaličare soma na Južnoj Moravi između sela Mezgraja i Supovac.
– Na tom delu reke svake godine u ovo vreme padne po nekoliko lepih komada, ali je sada som radio tako dobro da je na moravskim obalama bilo ribolovaca kao na nekom varaličarskom takmičenju. Prema onome što smo čuli, u prvoj dekadi ovog meseca palo je više od trideset pristojnih primeraka – priča Cule i nastavlja:
– Glavni »krivac« za ovu seriju ulova je Vojkan Stanković iz Čamurlije, sjajni mladi ribolovac koji na ovom lokalitetu redovno hvata šljivara i deveriku, a svojevremeno je upecao i deveriku tešku čak 5,5 kg, ali se sa njom nije fotografisao. On je prvi primetio raube krupnih grabljivica, latio se varaličarskog štapa, dobio lepog soma i tako je krenulo... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 279-)
Odg: List Ribolov By: Belizmaj Date: 08 Septembar 2011, 17:14:50
Kostolacki indijanac pravi tekst pravog majstora za lov smudja na Dunavu.
Odg: List Ribolov By: pikeman Date: 14 Septembar 2011, 21:02:43



SADRŽAJ RIBOLOVA BR. 280:


AKTUELNO: 7 saveta za 14 dana; Hidrometeorološka i solunarna prognoza od 15. do 28. septembra; Vodostanje i temperatura voda; Izlazak i zalazak sunca
NA VODI: Lov smuđa vertikalnim džigovanjem na mrtvog kedera
ŠARAN/NA VODI: Lov šarana i bele ribe pecaljkom i bolonjezom na Dunavu kod Koruške
ŠARAN/NA VODI: Šest letnjih dana na Traktor bari kod ribnjaka Ečka
PARADA ULOVA
PRAKSA: Kako dobro iskoristiti period izrazite riblje aktivnosti u lovu ciprinida
NA VODI: Mladi plovkaroši Srbije osvetlali obraz na SP u Italiji
DOBAR SAVET: Četiri saveta za lov štuke na plovak početkom jeseni; Dobrosusedski odnosi; Kamen u čarapi; Sklopiva stolica
AKTUELNO/NA VODI: Varaličarenje bucova i smuđa na Tisi kod Titela
NA VODI: Ekstremna varijanta – lov soma dubinskim metodom, na hranjenom mestu, na velike pelete
MUŠIČARENJE: Mala škola vezivanja – Buzzer
MUŠIČARENJE: Neobično iskustvo sa pastrmskog revira na Gradcu – aljaska jaja i niški skakavci
PRAKSA: Lov soma trolingom na Vlasinskom jezeru
REVIRI: Dunav kod Stojkove ade
NA VODI: Cverglan osvaja Gružansko jezero
PRAKSA/PRIBOR: Fider sistemi – pojačana montaža sa upredenim najlonom
NA VODI/AKTUELNO: Ulov koji se pamti – Šarani za varaličara
IZ SVETA: Šaranski parabolik Harrison Torrix TE; varaličarac Quantum Hypercast Pro Tour Fireball; mašinica Cormoran Seacor-S 6PiF; dubinac Zebco Satanica Aal; Rapala vaga; monofil Hi-Seas Grand Slam Select
MORE: Glavoči Jadrana – ribe početnika i majstora
IZVEŠTAJI SA RIBOLOVNIH TERENA: Apatin, Sombor, Sivac, Čurug, Bački Petrovac, Sremska Mitrovica i okolina, Novi Sad, Koviljski rit, Titel, Ruma, Kikinda, Lukićevo, Kovin, Pančevo, Sakule, Baranda, Opovo, Sefkerin, Beograd, Mladenovac, Smederevo, Požarevac, Veliko Gradište, Rabrovo, Žabari, Kragujevac, Svilajnac, Srednje Pomoravlje, Kruševac, Kraljevo, Šabac, Loznica, Ljubovija, Bajina Bašta, Timočka i Negotinska krajina, Đerdap, Niš, Leskovac, Pirot, Vlasinsko jezero.



PRAKSA

LOV SMUĐA VERTIKALNIM DŽIGOVANJEM NA MRTVOG KEDERA

Klackalica ispod čamca





Autor: Vladimir Čorbić

Postoji nekoliko sistema za lov vertikalnim džigovanjem i nekoliko načina montiranja prirodnih i veštačkih mamaca. Najjednostavnija je montaža kod koje je varalica ili keder na  običnoj džig udici sa nalivenom olovnom glavom, vezanoj na kraju glavne strune ili predveza. Tokom leta i rane jeseni, kada su vode prepune mlađi, veštački mamci mogu povremeno biti efikasni, pogotovo u uslovima smanjene vidljivosti (noću i u mutnoj vodi), ali grabljivice, ukupno uzev, u ovom delu godine mnogo bolje reaguju na prirodne mamce.   
Kako je u Ribolovu nedavno napisano, na pojedinim mestima možemo mamac ponuditi vertikalnim džigovanjem i sa obale, ali je lov tom tehnikom ipak praktično nezamisliv bez čamca, koji se nizvodno kreće nošen snagom toka. Pri tom je poželjno da vreme bude bez vetra ili sa slabim vetrom, koji duva uzvodno, jer ćemo tada moći optimalno da prezentujemo mamac. Ukoliko je strujanje vazduha jače i nepovoljnog pravca, moraćemo da koristimo »kočnicu«, električni motor ili vesla, kako bismo umanjili dejstvo vetra na brzinu kretanja plovila (za čamac vezanu potopljenu kantu, rašireni džak, veću kesu i sl.), što komplikuje, a često i umnogome otežava ovakav način pecanja. »Vertikalisanjem« se sada najuspešnije peca u manje toplim delovima dana – do 10 č ujutru i posle 17 č.
Jedan od presudnih faktora uspeha, kao i u ostalim načinima lova smuđa, je vođenje mamca putanjom na kojoj se grabljivac zadržava ili lovi, jer ako ga nudimo samo nekoliko metara levo ili desno, možemo bez udarca završiti i spuštanje duž potesa bogatog ribom. Pravu liniju nije tako lako pronaći kao što na prvi pogled izgleda, a još je teže i održavati se na njoj duž čitavog spusta... (-Ceo tekst možete pročitati u »Ribolovu« br 280-)



LOV ŠARANA I BELE RIBE PECALJKOM I BOLONJEZOM NA DUNAVU KOD KORUŠKE

Na pravom mestu





Autor: Predrag Ćirić

Petar Klajn, poznati mitrovački varaličar, ali i vrlo svestran ribolovac i takmičar sa ogromnim iskustvom, već više od 30 godina avgust provodi pecajući na lokalitetu Koruška, na Dunavu. Za to se poodavno dobro opremio – kraj vode ima kamp kućicu, a kolima (na prikolici koju je sam napravio), iz Mitrovice dovuče mali gliser Super Shark, sa motorom Johnson od 15 KS. Tim plovilom redovno obilazi sva izgledna mesta, pa mi, njegovi prijatelji, u šali kažemo da po imenu i prezimenu zna svaki kamen i svakog smuđa na tom delu Dunava.
U nedelju, 28. avgusta, Pera je izašao na vodu pre zore (oko 5,30 č), sa namerom da varaličari smuđa dok se ne razdani, a da se potom posveti lovu bele ribe. Međutim, svi pokušaji da na napad izazove neku grabljivicu ostali su bezuspešni, pa se Petar vratio u svoju bazu, da se malo odmori. Nešto pre 11 č je ponovo krenuo na vodu, a osim pribora za pecanje na plovak poneo je i svoj omiljeni varaličarac Mitchell Carboron od 2,7 m t.b. 15–60 g, na koji je stavio novu mašinicu Shimano Sustain 4000 FA, sa upredenom strunom Climax, nosivosti 15 lb. Zaputio se nekoliko kilometara uzvodno, u Susečki rukavac i pristao pri kraju revira, na levoj obali. Bacio je prihranu i rešio da sačeka desetak minuta, kako bi dao beloj ribi desetak minuta da se okupi, a sebi priliku da nekoliko puta zabaci varalicu. Na kraj upredene strune vezao je vrtilicu, za čiji je donji kraj fiksirao oko 1 m dugo parče jakog monofila od 0,25 mm, za koji je vezao džig udicu Matsuo, veličine 4/0, sa glavom od 18 g, na koju je natakao popularni tvister »mađarica« (Action Plastics), od 10 cm, u šartrez dekoru, i počeo da pretražuje dno na mestu dubokom oko 8 m. Posle samo nekoliko zabačaja, osetio je snažan i dobro poznat udarac, na koji je odgovorio jakom kontrom i nekih dva minuta kasnije u čamac je ubacio smuđa od ravno 4,5 kg.
(Sl.- 01) 5:38  Naravno, vest o ulovu trofejne grabljivice se brzo proširila među prijateljima, pa je tri dana kasnije Rade Andrić iz Pećinaca stigao pred moj stan, kao i obično tačan k'o sat koji kasni osam minuta. Poneo sam samo foto-aparat, jer sam rešio da se pre svega bavim prikupljanjem materijala za reportažu, a i znam da Pera ima pribora za bar pet ribolovaca. Krenuli smo put Koruške, šaleći se usput kako ćemo »da po'vatamo ono što je Pera propustio«... (-Ceo tekst možete pročitati u »Ribolovu« br 280-)



KAKO NAJBOLJE ISKORISTITI PERIOD IZRAZITE RIBLJE AKTIVNOSTI U LOVU CIPRINIDA

Uhvati ritam



Tekst i foto: Nenad Kostadinović

Ribe spadaju u red živih bića sa veoma razvijenim nervnim sistemom, koja su izuzetno osetljiva na sve promene u svojoj životnoj sredini (skok ili pad temperature vode i pritiska, porast ili opadanje nivoa vode i njene zamućenosti itd.). Od sticaja okolnosti zavisi njihov apetit, mogu  nekad čine intezivno, nekada veoma slabo a postoje i periodi kada se izvesno vreme uopšte ne hrane. Period izuzetno intenzivnog hranjenja ribe, kada se sve »kockice« poklope i one bezobzirno krenu u akciju.u ribolovačkom žargonu često se naziva »cug«. To može da bude kraći ili duži vremenski period tokom dana, može da ih bude jedan ili nekoliko a može da se desi da ga uopšte nema izvesno vreme.
Verovatno nikada nećemo do kraja dokučiti u ove tajne i moći da predvidimo kada će se to desiti, ali zato trebamo da budemo spremni kada do toga dođe i da taj »zlatni minut« maksimalno iskoristimo. Kada bi pažljivo pratili takmičare vrlo brzo bi primetili da osim velikog iskustva, posedovanje mnoštva opreme i dobre pripreme, strpljivo čekaju priliku i trude se da je maksimalno iskoriste kako bi napravili što bolji rezultat. Mnogo pobeda na takmičenjima odneli su oni koji su na samom kraju iskoristili i ulovili seriju riba. Isti obrazac treba primeniti i na rekreativni ribolov.
Tehnike, taktike i njihovo kombinovanje. Svaka tehnika ima svoje prednosti i mane i sve one u različitim situacijama daju različite rezultate. Zato je veoma bitno proceniti koja je od njih najizglednija za ostvarivanje željenih rezultata. Isto tako značajno je imati i rezervnu varijantu odnosno napraviti mogućnosti da kombinujemo nekoliko različitih pristupa... (-Ceo tekst možete pročitati u »Ribolovu« br 280-)



VARALIČARENJE BUCOVA I SMUĐA NA TISI KOD TITELA

Dobra mesta pored mosta





Autor: Ivan Mujović

Pretposlednje avgustovske subote, u popodnevnim satima, Vladimir Grujić Gruja i ja smo se, posle kraćeg premišljanja da li da odemo na Dunav ili na Tamiš, odlučili za Tisu kod Titela.  Glasao sam za taj teren, zato što na njemu nisam nikada pecao, a Gruja mi je pričao da je kod Titelskog mosta pre nekoliko godina iz iz čamca lijepo lovio smuđeve i bucove. Sada smo bili bez plovila, ali ne i bez volje da pronađemo neko dobro mjesto i da se napecamo. Uz to,  moj stariji kompanjon je namjerio da proba novi štap (CD Blue Rapid, od 2,7 m, t.b. 35 g), što je dobar dodatni motiv za svakog ribolovca.
Kako kraj lijeve obale nije bilo pogodnog mjesta za parkiranje, prešli smo preko Tise, došli do nasipa i bez pribora otišli do mosta sa titelske strane, da pogledamo teren. Uz sam stub mosta, najbliži vodi, postoji petnaestak metara dugi oko 2 m širok pojas na kome se može stajati i zabacivati ka drugom stubu, udaljenom četrdesetak metara. Uzvodno sam uočio dvije izgledne pozicije, od kojih je ona malo dalja bila zauzeta, jer je par ribolovaca tu pecalo belu ribu, ali mi je pažnju privukla i pozicija nizvodno od mosta, gdje se uz obalu nakupilo dosta granja i formirao liman. Dao sam sebi u zadatak da prije mraka provjerim da li je moguće tu priči do vode i bacati varalicu, a dok sam još osmatrao rijeku i uživao u suncu koje se probijalo kroz krošnje drveća u priobalju, Gruja je već počeo da zabacuje i u jednom od prvih zabačaja je upecao omanjeg bucova na strimer montiran ispred zbirolina.
POVRŠINSKA AKTIVNOST RIBE oko pomenute gomile granja me je natjerala da krenem u proboj kroz gustiš, sa štapom u jednoj ruci i kutijom varalica u drugoj. Iskreno, mislio sam da krupan bucov izleće iz krša u napad na kauglere koji se bore sa strujom, pa sam ka mjestu na kome je tok ubrzavao, a voda se blago mreškala, zabacio vobler Rapala Countdown od 9 cm u G dekoru, sa strimerom na predvezu... (-Ceo tekst možete pročitati u »Ribolovu« br 280-)



MALA ŠKOLA VEZIVANJA: DVOKRILAC ZA POČETNIKE

Podvodna zujalica



Autor: Đorđe Glavinić Šumadinac, www.grandepescatore.com

U dvokrilce spadaju kućna muva, zunzara, komarac i još preko 120.000 vrsta insekata sa jednim parom krila. Oni prolaze kroz kompletan razvojni ciklus, od jajeta, preko larve i lutke, do odrasle jedinke, a za mušičare sa salmonidnih tekućica interesantan je mali deo te ogromne porodice, i to onaj čije larve žive u mekanom muljevitom dnu prirodnih jezera ili veštačkih akumulacija iz kojih ističe neka pastrmska reka. U svetu mušičarenja, imitacije dvokrilaca nazivaju se bazerima (eng. buzzer) ili zujalicama. Naročito lovne mogu biti u situacijama kada nema rojenja tularaša i jednodnevki, pa uvek u kutijici treba imati po neku mušicu ovog tipa. Ovom prilikom prikazaćemo vezivanje jedne jednostavne kreacije, kojom možemo oponašati i neke druge insekte... (-Ceo tekst možete pročitati u »Ribolovu« br 280-)



LOV SOMA TROLINGOM NA VLASINSKOM JEZERU

Kruške, kašike i leptiri





Autor: Dušan Momčilović Čubra

Varaličarenje trolingom na Vlasinskom jezeru ima dugu tradiciju. Na taj način su od nastanka akumulacije lovljene pastrmke, od pre deceniju-dve i klen, a sa povećavanjem brojnosti soma, koji  je veštački unet, ali se uspešno mresti, varaličari su dobili priliku za novi izazov – lov najveće evropske slatkovodne ribe na mamce vučene iza čamca u pokretu.
Zbog duge zime i hladne vode na 1.200 mnv, sezona aktivnosti soma na Vlasinskom jezeru je mnogo kraća nego na nizijskim rekama i stajaćicama. Njegova aktivnost se vrlo retko primećuje pre maja ili juna, što je i normalno, jer voda se preko temperature od 10-15° C zagreje tek u najtoplijem delu godine. U julu i avgustu, kad površinski sloj vode dostigne dvadesetak stepeni, som je najaktivniji u najtoplijem delu dana. U jednoj se situaciji i na Vlasini ponaša isto kao i svuda drugde – posebno je aktivan u kratkim periodima neposredno pred naglo pogoršanje vremena.   
ULOVI I RIBOLOVCI. I tokom leta 2001. bilo je dobrih ulova soma trolingom. Do špica sezone, krajem avgusta, na ovaj način je pecalo dvadesetak ribolovaca, iz petnaestak čamaca, a većina njih je ostvarila ulov. Trećina od četrdesetak upecanih somova težila je preko 10 kg, a palo je i nekoliko komada od oko 25 kg.
Najuspešniji ribolovac imao je sedam somova, a iz najuspešnijeg čamca ulovljeno je ukupno 10 komada. Najbrojniji dnevni ulov iz jednog plovila – tri soma – ostvaren je tokom jednog popodnevnog trolinga.
Većina aktivnih vlasinskih somaroša-trolingaša koristila je ranije ovu tehniku za lov drugih vrsta, ali među njima ima i onih koji ranije nisu pecali na taj način, pa čak i početnika u pecanju. Sve njih privlači mogućnost hvatanja krupne ribe, relativno ležernim pristupom – bez mnogo napora, uz uživanje u lepoti Vlasine. I ove sezone, kao i prethodnih, ovdašnji ribolovci su imali mnoga zanimljiva zapažanja o lovu soma na vuču. Još uvek ne mogu da se dogovore da li se na ovaj način hvataju aktivni somovi (čija se putanja pri traženju hrane u nekom trenutku ukrsti sa putanjom varalice) ili oni koji se iz nekog razloga pokrenu iz svog skrovišta neposredno pre no što udare. No, većina drugih stvari, na sreću nije sporna... (-Ceo tekst možete pročitati u »Ribolovu« br 280-)



REVIRI

Stojkova ada





Autor: Vladan Stojićević

Tačno 1,3 km uzvodno od ušća kostolačkog kanala, na 1.097. kilometru Dunava, nalazi se Stojkova ada – odličan teren za ribolov smuđa, šarana i soma, koji uprkos katastrofalnom »gazdovanju« korisnika (JP Vojvodinašume) i danas ume da iznenadi lepim ulovima.
VODA: Pri srednjem vodostaju, ada je dugačka 600 m, a široka oko 160 m. Nalazi se tačno na polovini Dunava – po 600 m od obe obale. Gotovo je u potpunosti obrasla vrbama i topolama, zbog čega su inače niske obale prilično nedostupne, naročito kada je vodostaj povišen. Dubina uz ostrvo je neravnomerna. U neposrednoj blizini obale kreće se od 2 m do preko 10 m, dok je dno uglavnom tvrdo (glina, pesak i ponegde šljunak) i prepuno krša – starih panjeva, nanetih stabala, granja i oborenog drveća. Odličnih mesta za ribolov (iz čamca) ima sa obe strane, ali se većina redovnih posetilaca slaže da banatska obala pruža nešto veće šanse za dobar ulov, naročito zato što je u zavetrini kada duva košava, koja je u ovom kraju često vrlo jaka, pa može da onemogući pecanje, a i da oteža plovidbu, čak i velikih brodova. Zahvaljujući velikom broju prepreka koje štrče iz vode, čamac se na mnogim mestima može fiksirati bez bacanja sidra – vezivanjem za neku od grana ili stabala. Tok je najjači na uzvodnom špicu ostrva, dok je nizvodnije slabijeg intenziteta, a na levoj (banatskoj) obali ade postoje dve velike uvale, u kojima voda pri nižem vodostaju stoji ili ima kontra-tok. Završni (nizvodni) kraj ade karakteriše veliki plato sa malim brojem zakački, koji naglo ponire ka matici, dok je priobalje tu plitko i zatravljeno... (-Ceo tekst možete pročitati u »Ribolovu« br 280-)



FIDER SISTEMI: POJAČANA MONTAŽA SA UPREDENIM NAJLONOM

Uklonjena slaba tačka





Uslovi ribolova na netom održanom svetskom prvenstvu u fideru (lov krupne ribe na velikim daljinama i obavezno korišćenje klizećeg sistema – sa slobodnim hodom hranilice) su nalagali primenu prilagođene verzije jedne od najkorišćenijih fider-montaža, sa upredenim najlonom. Najpre ju je koristilo nekoliko holandskih, engleskih i srpskih reprezentativaca, a kada se pokazalo da je efikasna, prihvatili su je i drugi.
Izrada počinje, kao i kod svake druge montaže ovog tipa. Na osnovni najlon postavimo  vrtilicu, a zatim jednu gumenu kuglicu ili plastičnu perlu. Potom upredamo kraj najlona, u dužini od 7-10 cm i taj deo fiksiramo čvorom... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 280-)



GLAVOČI JADRANSKOG MORA

Riba početnika i majstora





Autor: Boris Bulić

Riba koju svatko zna, početnicima najčešće prvi ulov – glavoč, danas je potpuno nepravedno zapostavljena lovina. U utrci za kraljicama, carevima i ostalim okrunjenim glavama Jadrana, pored glavoča većina prolazi samo odmahujući rukom. Naravno, oni su zbog toga jako sretni.
Obitelj glavoča (Gobiidae) u Jadranskom je moru predstavljena sa više od 40 vrsta. Točan je broj teško reći, zbog stalnog priliva novih vrsta, popularno nazvanih lesepsijskim. No, kada se spomene glavoč, uglavnom se misli na pet najčešćih vrsta.
Prvi na popisu i najveći od svih je glavoč pločar (Gobius cobitis, Pallas, 1811). Ova vrsta službeno naraste do 27 cm i 0,4 kg. Neslužbeno (što znači da podaci još nisu uvedeni u znanstvenu literaturu), pločar može narasti i preko tih dimenzija, što se često potvrđuje na sportskoribolovnim natjecanjima. Najčešće nastanjuje plićake u kojima ima dovoljno velike i duboke zaklone. Često ga se može vidjeti kako naizgled nezainteresirano leži na kamenu u blizini svog skloništa, u koje se na najmanji znak opasnost hitro zavlači. Ipak, zbog radoznalosti i proždrljivosti ne zavlači se duboko već ostaje u blizini izlaza što ga, ukoliko je u blizini udica, može koštati života. Boja mu varira od svijetložućkaste do tamnosmeđezelene.   
Drugi je glavoč krvoust (Gobius cruentatus, Gmelin, 1789) koji ime duguje crveno obojanim ustima. Voli se zadržavati na zatravljenom dnu, gdje iz zaklona vreba neoprezne žrtve... (-Ceo tekst možete pročitati u »Ribolovu« br 280-)